Glas koncila je objasnio svoj stav o izbjegličkoj krizi (i nema puno veze s humanim stavom pape Franje)
U ovoj situaciji Ivan Miklenić vidi prijetnju obitelji, naciji i kršćanstvu
Uznemiren “neviđenim manipulacijama” oko dolaska izbjeglica u Europu, u uredničkom se komentaru obratio glavni urednik Glasa koncila Ivan Miklenić i ustanovio da među izbjeglicama ima ljudi koji predstavljaju prijetnju obitelji, naciji te kršćanstvu “u svim njegovim pojavnostima”. I dok papa Franjo već neko vrijeme ima potpuno drugačiju retoriku – rekao je da je odbijanje izbjeglica kao ratni zločin, pozvao je na zbrinjavanje izbjegličkih obitelji, a tijekom nedavnog posjeta SAD-u dao je snažnu potporu hispanskim i drugim imigrantima u toj zemlji – Glas koncila objašnjava da Mađarska postupa prema izbjeglicama sasvim u redu.
“Povjerenik za proširenje Europske unije, kako su objavili mediji, izjavio je da na naseljavanje u Europi sada pretendira čak 20 milijuna ljudi. Ta izjava potvrđuje da nije riječ samo o izbjeglicama, tj. ljudima koji su prisiljeni spašavati svoj goli život izvan svoje zemlje, nego vjerojatno još više o ljudima koji žele u Europi ostvariti viši standard života, a pitanje je nemaju li uz to, po naumu skrivenih režisera, i sasvim određenu misiju koje ovoga časa možda nisu uopće ni svjesni”, pita se Miklenić.
To su ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma
“Poznato je da u toj rijeci ljudi osim Sirijaca i Iračana ima relativno puno Afganistanaca, Pakistanaca, pa i znatan broj osoba s tzv. Zapadnoga Balkana koje žele dobiti politički azil u Europskoj uniji, a sve su to ljudi prikladni za ostvarivanje ciljeva ideologije globalizma koja ima naum razaranja ne samo obitelji, nacije, nacionalne države, kulturnoga identiteta, nego i, možda i osobito, monoteističkih svjetskih religija, posebno kršćanstva u svim njegovim pojavnostima”, zabrinuto piše uredmik Glasa koncila.
“Ako je riječ o takvom scenariju, a on se ne može isključiti, kako bi na to trebali odgovoriti i europski i hrvatski političari, kao i odgovorni u religijskim zajednicama? Može li se isključiti tajni plan da se ekspanzijom jedne svjetske religije potisne drugu da bi se potom iznutra i izvana razaralo i tu religiju? Nije li neosporno da ideologija globalizma ne podnosi ni jednu religiju koja zastupa vjeru u jednoga osobnoga Boga, koja ima uporište iznad čovjeka?”, postavlja Milenić niz retoričkih pitanja da bi se potom osvrnuo na Mađarsku.
Mađarska je odgovorna i prema građanima i prema izbjeglicama
“Činjenica je da je Mađarska do sada zbrinula više od 200 tisuća tih ljudi, od kojih je više od 50 tisuća na stalnoj brizi toj zemlji, a da nitko prstom nije maknuo da bi joj stvarno pomogao. Umjesto pomoći Mađarska, koja se odgovorno odnosi i prema svojim građanima i relativno odgovorno prema došljacima, dobiva kritike, zgražanja i osuđivanja”, kaže.
Pri kraju teksta, nakon propitivanja “megamanipulacija” medija, čini se da se Miklenić sjetio da kršćanstvo naučava da se pomogne ljudima u nevolji, ali da je čak i Hrvatska biskupska konferencija pozvala na solidarnost pa je poručio: “Što god bilo na djelu, za vjernike i humane ljude uvijek ostaje etička obveza u svakom čovjeku vidjeti brata i pomoći mu koliko je to moguće, a na nositeljima državne vlasti sva je odgovornost za humano preživljavanje tih ljudi, ali i za stvarno dobro svih hrvatskih građana, i zato bi morali za svoje odgovorno postupanje postići konsenzus i po njem postupati”.