Nekad je nužno odabrati stranu

Glas koncila je upravo objavio možda najsramotniji tekst o ženama ikad

'Ako traže jednakost, neposlušne su i ne žele imati glavu'

FOTO: Pixsell

U povodu blagdana Velike Gospe Glas koncila je u novom broju objavio prilično skandalozan tekst profesora fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu Ivice Raguža, u kojemu taj svećenik žene optužuje da su na svijet donijele grijeh, kritizira jer žele biti ravnopravne muškarcima te što ne žele biti poslušne Isusu Kristu, Crkvi i muškarcu. Osvrt naslovljen ‘Marijina poslušnost i žene danas’ trebao je “promišljati o Mariji kao ženi” i “promotriti je pod vidom poslušnosti” kao uzor svim modernim ženama.

“Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adama i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha. Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom. Adamu je bilo žao njegove žene Eve, nije ju htio ostaviti samu u njezinu grijehu, nego joj je htio biti blizak, makar i u tom grješnom sažaljenju”, prenosi Novi list, a Raguž nastavlja:

‘Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava’

“Dakle, po ženskoj neposlušnosti grijeh je ušao u svijet. Stoga je žena i danas na poseban način i dalje u velikoj napasti neposlušnosti. Neposlušnost ovdje znači da je žena u iskušenju da svoj život gradi bez Boga, da ne želi imati “glavu” (Isus Krist, Crkva, muškarac) kojoj treba biti poslušna.

Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan. Neposlušnost se isto tako pokazuje u onom što bismo nazvali dvama biblijskim sindromima neposlušne žene: »Martinu sindromu«, aktivističkoj ženi bez poslušnosti, bez smiraja, i »Magdaleninu sindromu«, lijenoj ženi ugode i užitaka, pretjerane brige za sebe”, navodi Raguž u Glasu Koncila.

‘Ovaj tekst će možda izazvati podsmijeh’

Autor također navodi da mu je jasno da će njegov tekst “izazvati podsmijeh kod muškaraca i žena koji su se udaljili od kršćanske vjere, jer za njih ovakav govor žene o poslušnosti znači povratak u patrijarhalno društvo i zastupa podređivanje žene. No kakve god bile kritike i kakva god bila sumnjičavost spram ovakvoga govora, nemožemo ne ostati vjerni istinosti biblijske, kršćanske slike o ženi, a to je da je najveće iskušenje za ženu neposlušnost.”

Imaju žene, smatra Raguž, i nekih pozitivnih osobina. “Poslušne žene također kazuju Crkvi kako da prepozna ‘znakove’, potrebe današnjega svijeta. Jer muškarci nerijetko uopće ne poznaju svijet, narav ovoga svijeta, žive izvan i bez svijeta, čak i divlje u neredu protiv svijeta. Tako i Crkva, ona može živjeti samodostatno bez ikakve želje za poznavanje svijeta, može živjeti neuredno, divlje, tako da je uopće nije briga za svijet, za današnjega čovjeka. Žene u Crkvi sile Crkvu da se počne brinuti za ovaj svijet”, piše Raguž