Nekad je nužno odabrati stranu

Glavaš pokušao uvjeriti sud da je na tabletama za smirenje zbog ovog čovjeka. Nije uspio

Branimir Glavaš tražio je odštetu za duševne boli zbog teksta Jaroslava Pecnika. Sad on njemu mora platiti sudski trošak

FOTO: Marijan Mikolić, Telegram/Pixsell

Branimir Glavaš, bivši saborski zastupnik i bivši šef HDSSB-a, morat će političkom analitičaru Jaroslavu Pecniku iz Osijeka nadoknaditi parnični trošak od 5000 kuna, a izjalovila mu se i očekivana naknada štete od 30.000 kuna.

Toliko se, naime, nadao dobiti zbog – kako je naveo u tužbi – povrede prava osobnosti, zbog čega je Pecnika i tužio. Tako je odlučila sutkinja Općinskog suda u Osijeku Lidija Šmit u presudi objavljenoj 25. svibnja.

Glavaš je tužio Pecnika zbog teksta objavljenog na portalu Novog lista 21. listopada 2018. pod naslovom ‘Hrvatska projekt (bez) budućnosti – dok je laž norma istina je nemoćna’.

‘Kompromitirani politički kapitalci’

U spomenutom tekstu Glavaša je osobito pogodio dio u kojem Pecnik kaže: ”Dakle, Tuđman je ustrojio sustav kleptokracije, omogućio je proždrljivoj hobotnici da se razvije u pravo čudovište, a kamo nas je to odvelo svjedoče (bez)brojne afere koje su potresale i još uvijek potresaju našu zajednicu.

Laž, manipulacija, prijevara, izigravanje svih moralnih uzusa i zakona te korupcija i kriminal postali su dominantni oblici ponašanja, a prevrtljivi i beskrupulozni političari, bezobzirni poslovnjaci, ‘menadžeri’ i mešetari uz uslužno asistiranje i servisiranje samodopadnih, bolesno ambicioznih intelektualnih veličina, samo su dio ogromnog hrvatskog mozaika na kojem središnje mjesto zauzimaju u pravilu kompromitirani politički kapitalci.”

Politički lešinari i (po)ratni profiteri

”Mogli bi nabrajati u nedogled”, piše Pecnik u dijelu teksta koji je bio povod Glavaševe tužbe, ”ali spomenimo i samo danas nedodirljive hodajuće spomenike ove zemlje zloćudne političke psihopatologije i umreženosti kriminalaca i ratnih zločinaca s političko-poslovnom elitom: Sanader, Šeks, Bandić, Glavaš, Brkić , Karamarko

Radi se o političkim lešinarima i (po)ratni profiterima koji su postali nedodirljivi akteri naše političke scene, a ako tome dodamo još cijelu bulumentu raznoraznih lopova, prevaranata, mućkaroša, probisvijeta, hohštaplera, plagijatora grlatih naci-bukača i mistifikatora svih vrsta skrivenih u krilu politike (ili s njom uvezani), dolazimo do pravih vlasnika Haitske (ali i naših života) koji određuju pravila igre i koji su ponizili hrvatski narod kako nikada nitko ranije nije”.

Povreda osobnosti i duševne boli

Glavaša je povrijedio i ovaj dio Pecnikova teksta: ”To su ljudi koji, kako kaže Voltaire ‘kada je u pitanju novac uvijek su iste vjere’, a za vlast i moć spremni su učiniti sve ne prezajući pri tom ni od čega. U tom im svjesno služe i pomažu brojne ‘ekipe’ političkih oportunista koji koketiraju ili surađuju s dijelovima bivšeg komunističkog režima, danas duboko i majstorski inkorporiranih u(z) strukture vlasti, odnosno dobro umreženi s policijsko-obavještajnim miljeom i povlaštenom braniteljskom populacijom čine oslonac nove HDZ-ovske vlasti.”

Na kraju dijela Pecnikovog teksta, zbog kojeg je Glavaš tražio 30.000 kuna kako bi zaliječio povredu osobnosti i lakše podnio duševne boli, stoji ovo: ”Tu su naravno i tajne službe, neoustaški i filoustaški ekstremisti, ratni huškači i zločinci, njihov je utjecaj ogroman, ali jednako tako poguban za državu i njen unutarnji ustroj, kao i međunarodni položaj. Međutim, vladajuće strukture ni u tome ne vide ništa loše i strašno”.

Građani ga zaustavljaju, pije tablete za smirenje…

Glavaš je na ročištu 6. svibnja rekao kako su ga povrijedile ”pravne kvalifikacije u pogledu njegove osuđivanosti” pojašnjavajući kako on nije ratni zločinac što mu Pecnik imputira. Opće je poznata činjenica, rekao je Glavaš, da je od nabrojanih (Sanader, Šeks, Bandić, Glavaš, Brkić, Karamarko) jedino on osoba protiv kojeg se vodi kazneni postupak radi ratnog zločina, međutim da sama tvrdnja kako je ratni zločinac prejudicira da bi on za to bio i suđen. Rekao je da protiv njega ne postoji nikakva osuđujuća presuda, a pogotovo ne za ratni zločin.

Potom je Glavaš opisivao patnje i traume koje je proživljavao zbog dijela citiranog Pecnikovog teksta. Niz građana, prijatelja i poznanika zaustavljalo ga je i pitalo je li presuđen i zbog kojih ga razloga Pecnik naziva ratnim zločincem. To je, kaže, loše utjecalo na njegovo zdravlje, pa mu već duže vrijeme, više od dvije godine, liječnik prepisuje mjesečno dvije kutije tableta za smirenje Helex, što se može provjetriti u liječničkoj dokumentaciji.

Nije uspio dokazati osobito tešku i intenzivnu duševnu bol

Pecnikova obrana (odvjetnici Čedo Prodanović i Sreten Baljak) tvrdili su kako Pecnik nigdje u tekstu Glavaša ne naziva ratnim zločincem, a osobito je bilo zanimljivo pitanje Čede Prodanovića Glavašu je li se u Pecnikovom tekstu, uz to što se prepoznao kao ratni zločinac, prepoznao i kao neoustaški i filoustaški ekstremist. Glavaš je to zanijekao, a tijekom iskaza rekao je kako je voljan smanjiti odštetni zahtjev s 30.000 na 20.000 kuna.

No sutkinja Lidija Šmit nije mu ni to dosudila. O obrazloženju presude doslovno je napisala kako se ”naknada neimovinske štete za povredu prava osobnosti u vidu povrede dostojanstva, ugleda i časti samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda iznimno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito tešku i intenzivnu duševnu bol”.

”Navedeni uvjeti koji se moraju ispuniti da bi došlo do dosuđivanja naknade štete, a kako je to tužitelj [Glavaš] zatražio tužbenim zahtjevom, po ocjeni ovog suda tužitelj nije dokazao”, zaključila je sutkinja Šmit. Glavašu naravno ostaje mogućnost žalbe.