Nekad je nužno odabrati stranu

Golema presuda: Croatia Records 28 godina zarađuje na snimkama koje je otuđila u privatizaciji

Saga o kontroverznoj privatizaciji Jugotona i Croatia Recordsa dobila je pravomoćni kraj na sudu

FOTO: Davorin Višnjić/History/PIXSELL

Visoki upravni sud Republike Hrvatske ustvrdio je da najveći domaći diskograf Croatia Records nije pravilno privatizirala nekadašnji Jugoton, otuđivši iznimno vrijednu diskografsku imovinu. Riječ je o takozvanim fonogramima, originalnim prvim snimkama izvođača kao što su Azra, Bijelo Dugme i Novi Fosili, na kojima je Croatia Records desetljećima zarađivala milijune kuna.

Sud je pravomoćnom presudom utvrdio da vrijednost tih snimki, na temelju koje se rade nove snimke i kompilacije, nikada nije procijenjena, niti je za nju Croatia Records išta platila. Radi se o pravomoćnom kraju jedne od najnotornijih privatizacijskih trakavica u Hrvatskoj. U pretvorbi sredinom devedesetih godina, plaćene su nekretnine i druga imovina nekadašnjeg Jugotona, no vrijedna diskografska materija preuzeta je, prema odluci Visokog upravnog suda, u nepravilnom procesu.

Riječ je o tisućama i tisućama master snimki, od prvih pjesama Ive Robića, do kompletnih opusa nekih od najpopularnijih hrvatskih izvođača. Nakon raspada Jugoslavije, kao sljednica Jugotona preuzela ih je Hrvatska naklada zvuka i slike koja je kasnije preimenovana u Croatia Records. Udjeli te tvrtke, prema Zakonu o pretvorbi, devedesetih su privatizirani. Ukratko, Croatia Records je 28 godina koristila i zarađivala na snimkama koje nisu legalno bile njezine.

Zašto je pokrenut sudski spor?

Presudu Visokog upravnog suda za Telegram je komentirala odvjetnica Kristina Delfin Kanceljak, pravna savjetnica Hrvatske glazbene unije (HGU), koja je kao zainteresirana strana bila uključena u ovaj sudski proces. Njega je pokrenula Croatia Records, podnijevši tužbu protiv Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP), nekadašnjeg Fonda za privatizaciju.

CERP je još 2016. donio rješenje kojim je utvrdio da u društveni kapital Hrvatske naklade zvuka i slike iz koje je nastala Croatia Records, tijekom privatizacije nije procijenjena niti je bila unesena vrijednost fonograma. Bitno je naglasiti da se ovdje radi o fonogramima, tzv. master snimkama pojedinih pjesama i glazbenih djela iz kojih kasnije nastaju nove snimke ili kompilacije, ili ih se pak koristi u filmskoj ili televizijskoj produkciji.

Bez tih fonograma, Hrvatska zaklada zvuka i slike koja je nastala iz nekadašnjeg Jugotona, vrijedila je oko tri i pol milijuna maraka, prema procjeni napravljenoj 1993. godine. U konačnici, Fondu za privatizaciju uplaćeno je nešto manje od deset milijuna maraka za kupovinu, što je vidljivo iz potvrde iz 1996. godine. Međutim, tada na popisu nije bilo fonograma, što je na kraju priznao i CERP.

Što je sve kupila Croatia Records?

“Rješenjem Hrvatskog fonda za privatizaciju od 5. listopada 1993. godine”, stoji u presudi Visokog upravnog suda, “utvrđeno je da će se dio fonoteke, za koji nadležna tijela utvrde da se ne smatra dijelom nacionalnog blaga Republike Hrvatske naknadno procijeniti, a dionice u protuvrijednosti vratiti Fondu za privatizaciju, što međutim nije provedeno”.

Predstavnici Croatia Recordsa s time se ne slažu i tvrde da fonograma nije moglo ni biti na popisu privatizirane imovine, jer je pojam fonograma uveden u Zakon o autorskom pravu 2003. godine. Te 2003. provedena je i revizija u Croatia Recordsu.

I dok u toj diskografskoj kući tvrde kako je revizija rekla da je s privatizacijom bilo sve OK, u Hrvatskoj glazbenoj uniji (HGU) iz nalaza revizije iščitali su kako u postupku pretvorbe Jugotona ipak nije procijenjena vrijednost snimaka, odnosno mastera iz Jugotonove arhive. Uslijedile su godine tijekom kojih je ovaj problem bio pod tepihom, a snimke su se uredno koristile.

Je li Štulić ipak bio u pravu?

Nekadašnji frontman Azre Branimir Johnny Štulić u svojim je rijetkim javnim istupima tvrdio da ga je Croatia Records oštetila. Štulićeve tužbe protiv Croatia Recordsa uglavnom se tiču autorskih prava za njegove albume, no za pretpostaviti je kako je u istupima mislio i na problematičnu privatizaciju u kojoj nisu plaćeni Jugotonovi fonogrami.

“Sudovi u Srbiji su bar prihvatili žalbe mojih odvjetnika, dok u Hrvatskoj nisu čak željeli ni započeti postupak. Ja sam zaista jedinstven slučaj vjerojatno u svijetu, da mi se za sve moje glazbene i literarne radove nisu plaćali zasluženi honorari”, izjavio je Štulić prije nekoliko godina o svojim tužbama.

“Mnogi misle da meni nije stalo do novca, ali ja ne razmišljam tako. Normalno je da dobijem novac koji sam pošteno zaradio. Nitko mi ne može uzeti dušu. Blues pjevačica Billie Holiday je umrla u bijedi, a ja kažem nije sirota Billie, već skladatelj i pisac Johnny, ne želim tako skončati”, kazao je. Sve Štulićeve tvrdnje čelnici najveće domaće diskografske kuće su demantirali. Pravdali su se ugovorima koje su imali s Azrom još od 1980-tih.

Što je sve na fonogramima?

U kronologiji s fonogramima posebno je zanimljiva bila 2015. godina. Tada se, kako su javljali mediji, pojavila mogućnost da američki Universal kupi Croatia Records. Kako je zbog toga napravljena ozbiljna analiza tvrtke, utvrđeno je da fonogrami doista nisu dio imovine koju je Croatia Records privatizirala.

Ovdje valja spomenuti da se fonoteka bivšeg Jugotona sastojala od tisuća i tisuća snimaka koje pokrivaju ogromno razdoblje. Večernji list tada je objavio analizu moguće štete za državu zbog ovog problema. Prema njihovima informacijama, Croatia Records prosječno je prihodovala oko pet milijuna kuna godišnje na starim snimkama, od čega se oko polovice odnosi na snimke Jugotona.

Prema tom izračunu, Croatia Records je od kasnih devedesetih do danas, zaradila desetke milijuna kuna na temelju Jugotonovih snimki koje, prema pravomoćnoj presudi, nikad nije platila. Država je tako potencijalno oštećena za milijunske iznose u procesu privatizacije, pošto je imovina Jugotona plaćena bitno manje nego što realno vrijedi.

‘Bez fonograma nas se ugrožava’

Umjesto da milijunski iznosi od eksploatacije fonoteke završe u državnom proračunu ili u nekom fondu Ministarstva kulture, ovaj se novac koristio za financiranje privatnog poduzeća. Ministarstvo kulture će tek godinama kasnije poslati CERP-u dopis u kojem potvrđuje da fonogrami doista nisu procijenjeni tijekom privatizacije. Nakon toga CERP, 21. listopada 2016. donosi i formalno rješenje u kojem to i potvrđuje.

No, Croatia Records protiv tog rješenja podnosi tužbu Upravnom sudu u Zagrebu. Pokušavaju uvjeriti sud da su fonogrami ipak procijenjeni, no na kraju se ispostavlja da nisu u pitanju master snimke, nego potrošne magnetofonske trake. Upozoravaju zatim da bi izdvajanje fonograma iz njihove imovine i vraćanje CERP-u sada utjecalo na njihov “tehnološki proces”. Ponavljaju da u vrijeme privatizacije nije bilo zakonske definicije fonograma.

Međutim i Upravni sud u Zagrebu 2019., kao i sada, nakon žalbenog postupka, Visoki upravni sud RH, odbijaju tužbu Croatia Recordsa. Pravomoćno je tako utvrđeno da vrijedne fonograme Croatia Records nije smjela svih ovih godina koristiti jer nisu bili njezini.

Što će dalje biti sa snimkama?

Što će se dogoditi nakon ove presude, pitali smo odvjetnicu Hrvatske glazbene unije, Delfin Kanceljak. Ona objašnjava da je sada na potezu država. Autorska prava ovim privatizacijskim manevrom Croatia Recordsa nisu bila ugrožena, jer su ionako pod zaštitom HDS ZAMP-a, i HDS ZAMP ih cijelo vrijeme naplaćuje.

No osim prava koja proizlaze iz, kako je sada sudski potvrđeno, nelegalnog korištenja fonograma, otvoreno je pitanje prava samih izvođača pjesama, jer se ona vežu na prava za korištenje fonograma. Naime, ako su se nelegalno koristili fonogrami, nelegalno se su i koristile i izvedbe izvođača, objašnjava Delfin Kanceljak.

Iz sredstava koja se naplaćuju korištenjem fonograma pak trebali bi se plaćati dalje izvođači, ovisno o ugovorima kakve imaju s izdavačima. Ujedno, postavlja se pitanje kome će se isplaćivati prava koja naplaćuje ZAPRAF, udruga za zaštitu prava proizvođača fonograma, te ih dijeli s diskografskim kućama ovisno o količini fonograma što ih posjeduju.

Nacionalno blago u privatnim rukama

“Još u reviziji Croatia Recordsa 2003. bilo je navedeno da se fonogrami moraju izdvojiti i da se mora utvrditi koji dio čini kulturno dobro, te onda procijeniti vrijednost onoga što je ostalo i što je uopće moguće privatizirati. Tek procijenjeni fonogrami koji nisu dio kulturnog blaga mogli su biti prodani, odnosno njihova vrijednost mogla je biti pretvorena u dionice koje bi se onda mogle prodati”, kaže odvjetnica Delfin Kanceljak.

“Kupac je u tom slučaju mogla biti i Croatia Records ili bilo tko drugi zainteresiran za ponudu dionica. Ono što predstavlja nacionalno blago moralo bi se i adekvatno pohraniti, ali i njime adekvatno upravljati, posebice imajući na umu one koji su to blago stvarali. To je, po mom mišljenju, zadatak Ministarstva kulture”, naglašava.

Hoće li se država sada naplatiti?

“Naročito je ovo važno, s obzirom na to da brojni izvođači zabilježeni na tim fonogramima ne primaju gotovo nikakvu naknadu za korištenje njihovih izvedbi. Republika Hrvatska, odnosno Ministarstvo kulture je, smatram, od 1995. na osnovu samo prava koja naplaćuje ZAPRAF, godišnje gubilo barem četiri milijuna kuna za stari Jugotonov katalog. Znatan dio tih sredstava trebao je odavno pripasti državi”, kaže.

“I država je mogla barem zahtijevati da se ta sredstva rezerviraju već nakon što je CERP donio rješenje 2016. godine. Da ne govorimo o onome što je Croatia Records samostalno naplaćivala. Vjerujem da bi državi trebalo biti interesantno nešto od čega može imati prihod”, pojasnila je važnost ove sudske odluke odvjetnica Delfin Kanceljak.

Što će sada Croatia Records?

Prema neslužbenim informacijama do kojih smo došli, Croatia Records sada planira tražiti zaštitu svojih prava na Ustavnom sudu, no u ovom slučaju proces je za njih pravomoćno izgubljen.

Poslali smo i službeno upit Croatia Recordsu da nam kažu što dalje planiraju. Hoće li predati fonograme ili će CERP, odnosno Republika Hrvatska, morati pokrenuti ovrhu? Njihove odgovor objavit ćemo čim ga dobijemo.

Inače, ova presuda mogla bi biti važna i u kontekstu izvođačkih prava koja se iskorištavaju na streaming servisima. Upravo ovih dana o tome traje polemika i borba u procesu donošenja novog Zakona o autorskom pravu.

__________________________________________________________

Iz Croatia Recordsa naknadno su se oglasili o presudi Visokog upravnog suda.

Tom presudom, po njihovom mišljenju, pitanje prava vlasništva nad fonogramima Croatia Recordsa kao ni prava Croatia Recordsa kao proizvođača fonograma nisu uopće dovedena u pitanje. O tim pitanjima, tvrde, uopće nije raspravljano tijekom upravnog postupka pred Centrom za restrukturiranje i prodaju, kao niti tijekom upravnog spora vođenog pred Upravnim sudom u Zagrebu i Visokim upravnim sudom RH.

“Navedenom presudom ni na koji način ne dira se u vlasništvo fonograma, već se prema mišljenju Croatia Recordsa pogrešno, nezakonito i neutemeljeno utvrđuje da fonogrami nisu procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike, pravnog prednika Croatia Recordsa.

U postupku pretvorbe i privatizacije društvenog poduzeća Hrvatska naklada zvuka i slike, nije bilo ništa izuzeto te je društvo privatizirano u cjelini, a postupak privatizacije dovršen. Navedene tvrdnje proizlaze iz rješenja Agencije za restrukturiranje i razvoj iz 1993. kojim je utvrđeno da se pretvorba društvenog poduzeća obavlja u skladu s uvjetima i na način tada važećim zakonskim propisima, slijedom čega je rješenjem Hrvatskog fonda za privatizacijuz iz 1993. godine donesenom u postupku kontrole provođenja pretvorbe društvenog poduzeća, utvrđeno da se pretvorba obavlja u skladu s izdanom suglasnosti Agencije. U konačnici, 2003. godine obavljena je revizija pretvorbe i privatizacije Državnog ureda za reviziju te je ocijenjeno da je postupak pretvorbe i privatizacije obavljen u skladu s odredbama Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća.

Također je bitno za istaknuti kako se donesenom presudom ni na koji način ne dira u pravo raspolaganja Croatia Recordsa nad fonogramima, a kako su to neki mediji pogrešno i senzacionalistički naveli temeljem donesenih zaključaka koji nemaju uporišta ni u presudi ni u zakonskim aktima.

Iz tog razloga Croatia Records po ovoj presudi ne namjerava poduzeti ništa čime bi se promijenilo dosadašnje stanje po pitanju fonograma koji su činili predmet ovog postupka već nastavlja pravnu bitku u ovoj stvari, odnosno radi na ulaganju tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske kojom želi očuvati svoje pravne interese te tradiciju izdavanja zvučnih zapisa dugu gotovo 75 godina”, navodi odvjetnik Igor Svilar pravni zastupnik Croatia Recordsa.