Gospa i vatrogasci: Je li ovo, u prilično žestokoj konkurenciji, dosad najbizarniji primjer klerikalizacije?
Ukoliko ne odu u Mariju Bistricu, vatrogasci neće dobiti novac
Ovih su dana zagrebački vatrogasci dobrovoljci obaviješteni da 11. rujna moraju dohodočastiti (dovesti se autobusima) u Mariju Bistricu, na neku vjersku svetkovinu. Ako neko od vatrogasnih društava odbije taj ljubazni poziv, neće dobit novac za iduću godinu.
Rad dobrovoljnih vatrogasnih društava u Zagrebu tako je postao ovisan o pobožnosti prema Gospi, što je za Jutarnji list potvrdio i tajnik zagrebačkih vatrogasaca, koji ne vidi ništa neobično u vezi između vatrogasnih financija i pristanka na hodočašće.
Čovjek je, dakle, novinama kazao kako u vatrogasnim godišnjim planovima stoji i odlazak u Mariju Bistricu pa zašto se, eto, ti planovi ne bi ispunjavali. E sada, da Katolička crkva financira zagrebačke vatrogasce, mogli bismo govoriti kako je riječ o neprincipijelnom pritisku, ucjeni, dapače i proelitizmu.
Najsmješniji oblik klerikalizacije
Međutim, vatrogasce, kako znamo, ne financira Crkva, nego grad Zagreb, čije je vodstvo izabrano na normalnim, sekularnim, a ne crkvenim izborima. Grad Zagreb, dakle – možda Milan Bandić osobno – uvjetuje vatrogascima da moraju hodočastiti Gospi, ako žele da ih se i dalje financira.
Na prvi pogled, ovdje se radi o najsmješnijem obliku klerikalizacije društva, na koji smo dosad naletjeli, a konkurencija, je, kako znamo, mnogobrojna i žestoka.
Na drugi pogled, čovjek bi pomislio kako je gospodin Bandić, u očajničkoj borbi za glasove na parlamentarnim izborima koji se održavaju baš tog, 11. rujna, dosjetio da se još malo ulizuje Crkvi, nadajući se pokojem zagovoru s oltara, kakvih je pregršt dobio na predsjedničkim izborima 2009. godine, što mu nije mnogo pomoglo.
Indolentno i zapušteno društvo
Od Bandićeva naglog i zaplotnjačkog karaktera zaista je moguće očekivati svakovrsne mikropolitanktske ispade, pa tako i naredbu vatrogascima da moraju na hodočašće. No, ni to nije osobito bitno.
Tek je treći pogled na ovu švejkovsku situaciju zaista zanimljiv. Naime, sama činjenica da se naredba za odlazak na hodočašće –a odlazak na hodočašće duboko je osobna stvar – rutinski opravdava planovima zagrebačkih vatrogasaca, i da se ovom božanskom-zagrebačkom ultimatumu nitko ne čudi, mnogo više zabrinjava od bilo čijih i bilo kakvih trećerazrednih političkih kalkulacija.
Je li stvarno moguće da je naše društvo postalo toliko zapušteno i indolentno pa da se građanima može naređivati nazočnost vjerskom činu, a da se nitko barem malo ne buni? Je li moguće da su takozvani obični građani već toliko navikli na razne vrste ideoloških i klerikalnih maltretiranja, da im sada čak i vjerski motivirane ucjene postaju normalna životna pojava.
Internetska zajednica i građanska odgovornost
Hrvatska internetska zajednica pokazala je stanoviti stupanj života i građanske odgovornosti, kada se svom snagom i s podosta inteligencije obrušila na profesora teologije, koji je žene proglasio drugorazrednim osobama.
Slučaj uvjetovanja novca odlaskom na hodočašće, kao i izostanak bilo kakvih reakcije na taj slučaj, značajno su manje ontološke naravi, ali, zapravo, jako zorno svjedoče kakvo smo loše, mediokritetsko i pomalo tupo društvo, u nekim segmentima, postali zadnjih godina.