Gospođa iz Siska: ‘Kako ovo društvo nazaduje. Prije 19 godina bila sam na abortusu; najnormalnije, bez ikakve drame’
‘Što sve ovo znači? Da ćemo za 50 godina opet spaljivati žene kao vještice?’
Tragičan slučaj Mirele Čavajde ponovno je, između ostalog, aktualizirao odnos države prema ženama koje žele iskoristiti svoje zakonsko pravo na pobačaj. O tome koliko smo kao društvo posljednjih desetljeća nazadovali, Telegram je razgovarao s gospođom koja je 2003. obavila pobačaj u sisačkoj bolnici.
Žena koju ćemo u ovom tekstu nazvati Adrijana, prepričala nam je svoje iskustvo od prije 19 godina. “Teško mi je prihvatiti da je abortus, koji sam tada obavila s najmanje moguće pretrpljenog stresa, danas postao toliko problematičan”, kaže.
Bez osuda i nelagodnih pitanja
“Kada sam ostala trudna, ništa osim abortusa nije dolazilo u obzir. Moja ginekologinja mi je dala uputnicu za pobačaj, otišla sam u Opću bolnicu Sisak i platila 800 kuna. Nitko mi nije postavio ni jedno nelagodno pitanje, niti me osuđivao. Doktori su postupak odradili stručno i bez posljedica.
Dali su mi opću anesteziju i dobro se pobrinuli za mene. Nakon postupka su me ostavili u sobi da dođem k sebi i dali mi upute za dalje. Dobila sam tabletu za čišćenje maternice, i to je bilo to”, prepričava Adrijana.
Sretna sam što nemam kćeri
“Kako je moguće da su sada, 20 godina kasnije, žene koje odlaze na pobačaj stigmatizirane i masovno odlaze tražiti pomoć u drugoj zemlji? Kladim se da mnogi od tih doktora s prizivom savjesti, pobačaje najnormalnije obavljaju u privatnim ordinacijama. Ako se stvari nastave razvijati u ovom smjeru, za 50 bismo godina mogli ponovno uvesti spaljivanje vještica”, komentira.
Adrijana danas ima dva sina. Kaže da je sretna što nije imala kćer, kako ne bi morala prolaziti horor koji sada u 21. stoljeću prolaze druge žene. “Poanta je da je meni pobačaj bio dostupan bez da me itko osuđivao; na sigurnom, u stručnim rukama, bez sekunde straha ili dvojbe da nešto neće biti u redu. Nije se toliko pričalo o pobačajima ali su bili uvijek dostupni, jednako kao i kontrola nakon njih u istoj bolnici”, naglašava.
“Svaki pobačaj ostavlja psihičke i fizičke posljedice na ženu. Niti jedna ne ide na pobačaj iz zabave ili sporta. Niti će odmah idući dan zaboraviti na to. Dajte ženama prava koja im pripadaju, podržite ih, emancipirajte ih, dajte im jednaku plaću kao i muškarcima. To je najbolja pronatalitetna politika”, smatra.