Kakvo ponižavanje građana. Sprava za dječje igralište košta 180.000 kuna, a Grad Zagreb je plaća 440.000
Analiza je pokazala da je cijena i 50% viša ako se kupuje od Zrinjevca u odnosu na privatnika
Gradska tvrtka Zrinjevac svojem vlasniku, Gradu Zagrebu, po astronomskim cijenama prodaje opremu za parkove i rekvizite za dječja igrališta. Tako obična drvena klupa košta tri i pol tisuće kuna, dok je sprava za dječje igralište u Remetinečkom gaju koštala 440 tisuća kuna plus PDV, što je 260 tisuća kuna više nego što bi koštala da je nabavljena izravno od dobavljača, otkriva RTL-ova Potraga.
Novinari Potrage razgovarali su s članovima građanskih inicijativa, građanima iz udruga koje su sudjelovale u uređivanju parkova i oporbenim vijećnicima zagrebačkih gradskih četvrti, koji su otkrili koliko su Zagrepčane koštali neki poslovi s Zrinjevcem. Cifre koje je Zrinjevac naplaćivao za svoju robu zvuče zaista umobolno, pogotovo kada se usporede s cijenama po kojima iste predmete prodaju privatne firme.
WC za 10 tisuća eura po kvadratu
Tako su doznali kako je ta tvrtka Gradu poslala troškovnik po kojem bi rekonstrukcija WC-a trebala stajati 229 tisuća kuna bez PDV-a, odnosno ukupno 287 tisuća kuna s PDV-om. U drugom troškovniku, poslanom na adresu Mjesnog odbora Lanište, stoji da klupa košta 2950 kuna bez PDV-a, ili nekih 3500 kuna s PDV-om, a koš 1250 kuna bez PDV-a. Kod drugih dobavljača su takve klupe i koševi duplo jeftiniji, kaže Gordana Miškulin iz Udruge građana Lanište, i postavlja pitanje: „Zašto mi Zrinjevcu plaćamo nešto što je nepovoljno za naš proračun grada Zagreba?”
I Telegram je pisao o nenormalno visokim cijenama koje Zrinjevac naplaćuje za obnovu gradske imovine. Tako smo dobili troškovnik za rekonstrukciju kućice – spremišta sa sanitarnim čvorom na Trgu Petra Kralja Krešimira IV. Prema dokumentu koji je potpisao direktor Zrinjevca, Igor Toljan, obnova WC-kućice od 3,86 kvadrata s PDV-om će koštati 287 312 kuna. Kako javni WC na dječjem igralištu na Krešimircu ima tlocrtne dimenzije 3.25 x 1.7 metara, odnosno 3.86 metara kvadratnih neto, ispalo je da bi njegova obnova prema troškovniku iznosila više od 10 tisuća eura po kvadratu plus PDV.
Dvostruko skuplje nego kod privatnika
Još jedan dobar primjer poslovanja Zrinjevca je uređivanje parka u spomen braniteljima na Laništu, čega se ta tvrtka prihvatila 2012. godine. To je iz gradskog proračuna plaćeno gotovo 230 tisuća kuna. Svote su zapanjujuće već na papiru: projekt koji je radio Zrinjevac koštao je 35 tisuća, 20 klupa po 2950 kuna bez PDV-a te osam koševa za 1240 kuna svaki.
Pravo iznenađenje dogodilo se kada su članovi MO lanište izašli na teren, kaže sugovornica Potrage, koja tvrdi da većina naplaćenih predmeta nije postavljena u parku, odnosno da je Zrinjevac je umjesto dogovorenih dvadeset klupa i osam koševa postavio šest klupa i jedan koš. Da apsurd bude potpun, Zrinjevac je park započeo graditi na privatnom zemljištu, zbog čega ga nikada nisu dovršili.
Analiza koju je provela arhitektica Suzana Dobrić Žaja pokazala je da je cijena sprava i opreme za parkove u pravilu između 45 i 50 posto viša kada ih se kupuje od Zrinjevca nego kada bi ih se nabavljalo kod dobavljača i proizvođača. Iz Zrinjevca su svoje cijene objasnili ovako: “Na formiranje cijena utječu fiksni troškovi kao što su troškovi uprave, administracije, režije, bankovni troškovi i troškovi platnog prometa itd., te varijabilni troškovi kao sto su troškovi nabave, dopreme i skladištenja materijala, trošak plaća djelatnika”. Odgovore o poslovanju Zrinjevca od gradonačelnika novinari Potrage nisu dobili, kao ni od Ureda za nabavu Grada Zagreba.