Vojna letjelica negdje s teritorija napadnute Ukrajine srušila se usred Zagreba i samo pukom srećom nije pobila stanovništvo i razorila studentski dom ili okolne zgrade, a Plenković, Banožić, Medved i ostala ministarska bratija igraju se svojih uloga kao da su zaposleni u preduzeću trknute obitelji Topalović iz Maratonaca (koji) trče počasni krug.
U teškim i opasnim situacijama, građani bi htjeli vjerovati da će ljudi koji vode državu pokazati ozbiljnost i doraslost, ali očito da je to kod nas isuviše nadobudno očekivanje. Volimo Maratonce, ali samo na filmu, a u Hrvatskoj, kako vidimo, obitavaju u Vladi.
Loleki i Boleki u Vladi
Mjesecima i mjesecima teško se kompromitiraju s potresom i očito ne misle prestati ni s ovim novim ministrom za obnovu Ivanom Paladinom koji ne zna beknuti ništa osim floskula, a sada se sramote i s ovim. Odnekud iz ratne zone doletjelo je ravno do Jaruna nešto tuđe, razorno i prijeteće.
Mi smo članica NATO-saveza za koji moraš dati dva posto BDP-a, ali oni niti su pojma imali, niti su prstom maknuli. Mađari su valjda baš igrali domino pa preko 40 minuta nisu vidjeli to nešto što preko njihove zemlje leti ravno prema Zagrebu. I na to se pola naše Vlade skupilo pred kraterom da se nadviruju unutra kao Loleki i Boleki, krše ruke i snimaju selfije. Vrlo utješno ponašanje.
Nemaju blage veze
A najluđe je to višednevno gađanje izjavama i podacima koji se stubokom mijenjaju prije nego ih uspiješ probaviti, što je, dakako, u zabrinutoj javnosti stvorilo dojam da nitko od tih naših samozaljubljenih političkih veličina niti raspolaže potrebnim znanjima koja bi pružila građanima osjećaj sigurnosti, niti zapravo ima blage veze gdje da gleda i što da radi.
Pa smo tako o tom letećem objektu čuli da je dron, bespilotna letjelica i besposadna letjelica. Da je doletio slučajno, nečijom greškom, i da nije opasan osim ako se baš ne sruši na zemlju kao što se srušio ovaj. Zatim je Banožić izjavio da je ipak strašno opasan jer je nosio aviobombu. Na to je ministra obrane, inače po zanimanju marketingaša, sa svih televizija sažaljivo demantirao niz vojnih pilota i vojnih analitičara koji su objasnili da ti tragovi eksploziva koji su nađeni u istrazi nisu bomba nego su pogon sustava za samouništenje letjelice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto su se naslikavali?!
No to ni izdaleka nije sve pa idemo hrabro dalje. Iz MORH-a su rekli da je bomba imala 40 kilograma eksploziva, a da je letjelica teška cijelih šest tona. Dakle, gadna je to stvar, velika kao neki ratni avioni. Onda su ljudi u uniformama koji rade za Vladu izvijestili kako je bomba u krateru eksplodirala. Uslijedilo je zatim i logično pitanje: zbog čega su se premijer i članovi Vlade išli avanturistički naslikavati na mjestu pada letjelice kad je to, po njihovoj vlastitoj verziji, moglo biti opasno.
”Bio sam upozoren od strane osiguranja da to ne bi bilo dobro, ali odlučio sam se na taj korak”, herojski je izjavio Banožić. Prije nego što će ga imenovati za ministra obrane, Banožić je objasnio novinaru koje kvalifikacije mora imati ministar obrane. Rekao je da su to dobar izborni rezultat, stručnost i odluka mandatara. Što se tiče stručnosti i poznavanja resora, on je sve ovo mogao komotno i prespavati pod pernatim poplunom u državnom stanu.
Što smo onda saznali
Zatim su se opet javili komentatori s čvrstim vojnim pedigreom koji tvrde da bombe nije bilo tumačeći da bi – da je bilo eksplozije – nastalo razaranje da boli glava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U međuvremenu smo saznali da je ono što nema Hrvatska: efikasan sustav protuzračne obrane. Zašto nemamo nešto tako elementarno, a kupujemo od Francuske borbene avione? I kakva je to zaštita zračnog prostora koju jamči članstvo u NATO-savezu koja propusti tuđi leteći objekt nad svojim teritorijem kao da je riječ o jatu ptica selica?
Plenković traži odgovore
No Plenković nas je u pozi Napoleona smirio obećavši da će svakako ”tražiti odgovore”, dočim nam je Banožić dojavio da je nekoga nazvao. Razvila se priča i oko ”crne kutije”, službeno je rečeno da je nađena u kršu nakon havarije, da bi se odmah i to dovelo u pitanje jer da vojne bespilotne letjelice uopće nemaju crnu kutiju.
U svakom slučaju, nakon cijelog ovog supstancijalnog i informativnog galimatijasa – slobodno misli i vjeruj što god ti padne na pamet. Razvijaj hipoteze i zavjere bez krčmara, drukaj za Vladimira Putina koji je ”evo vidiš” veći frajer od Zapada, ili naprosto kreni u dućane obuzet apatijom i krcaj hranu i vodu da ih imaš u špajzi ako dođe do najgorega. A hoće li ili neće, pa to ovim Topalovićima sigurno ne možeš vjerovati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani bi voljeli da državu vode ljudi dorasli opasnim situacijama. Kod nas u Vladi kao da sjede likovi iz Maratonaca
Pola naše Vlade skupilo se pred kraterom da se nadviruju unutra kao Loleki i Boleki, krše ruke i snimaju selfije
Najluđe je to gađanje izjavama i podacima koji se stubokom mijenjaju prije nego ih uspiješ probaviti, što je u zabrinutoj javnosti stvorilo dojam da nitko od tih naših samozaljubljenih političkih veličina niti raspolaže potrebnim znanjima koja bi pružila građanima osjećaj sigurnosti, niti ma blage veze gdje da gleda i što da radi
Vojna letjelica negdje s teritorija napadnute Ukrajine srušila se usred Zagreba i samo pukom srećom nije pobila stanovništvo i razorila studentski dom ili okolne zgrade, a Plenković, Banožić, Medved i ostala ministarska bratija igraju se svojih uloga kao da su zaposleni u preduzeću trknute obitelji Topalović iz Maratonaca (koji) trče počasni krug.
U teškim i opasnim situacijama, građani bi htjeli vjerovati da će ljudi koji vode državu pokazati ozbiljnost i doraslost, ali očito da je to kod nas isuviše nadobudno očekivanje. Volimo Maratonce, ali samo na filmu, a u Hrvatskoj, kako vidimo, obitavaju u Vladi.
Loleki i Boleki u Vladi
Mjesecima i mjesecima teško se kompromitiraju s potresom i očito ne misle prestati ni s ovim novim ministrom za obnovu Ivanom Paladinom koji ne zna beknuti ništa osim floskula, a sada se sramote i s ovim. Odnekud iz ratne zone doletjelo je ravno do Jaruna nešto tuđe, razorno i prijeteće.
Mi smo članica NATO-saveza za koji moraš dati dva posto BDP-a, ali oni niti su pojma imali, niti su prstom maknuli. Mađari su valjda baš igrali domino pa preko 40 minuta nisu vidjeli to nešto što preko njihove zemlje leti ravno prema Zagrebu. I na to se pola naše Vlade skupilo pred kraterom da se nadviruju unutra kao Loleki i Boleki, krše ruke i snimaju selfije. Vrlo utješno ponašanje.
Nemaju blage veze
A najluđe je to višednevno gađanje izjavama i podacima koji se stubokom mijenjaju prije nego ih uspiješ probaviti, što je, dakako, u zabrinutoj javnosti stvorilo dojam da nitko od tih naših samozaljubljenih političkih veličina niti raspolaže potrebnim znanjima koja bi pružila građanima osjećaj sigurnosti, niti zapravo ima blage veze gdje da gleda i što da radi.
Pa smo tako o tom letećem objektu čuli da je dron, bespilotna letjelica i besposadna letjelica. Da je doletio slučajno, nečijom greškom, i da nije opasan osim ako se baš ne sruši na zemlju kao što se srušio ovaj. Zatim je Banožić izjavio da je ipak strašno opasan jer je nosio aviobombu. Na to je ministra obrane, inače po zanimanju marketingaša, sa svih televizija sažaljivo demantirao niz vojnih pilota i vojnih analitičara koji su objasnili da ti tragovi eksploziva koji su nađeni u istrazi nisu bomba nego su pogon sustava za samouništenje letjelice.
Zašto su se naslikavali?!
No to ni izdaleka nije sve pa idemo hrabro dalje. Iz MORH-a su rekli da je bomba imala 40 kilograma eksploziva, a da je letjelica teška cijelih šest tona. Dakle, gadna je to stvar, velika kao neki ratni avioni. Onda su ljudi u uniformama koji rade za Vladu izvijestili kako je bomba u krateru eksplodirala. Uslijedilo je zatim i logično pitanje: zbog čega su se premijer i članovi Vlade išli avanturistički naslikavati na mjestu pada letjelice kad je to, po njihovoj vlastitoj verziji, moglo biti opasno.
”Bio sam upozoren od strane osiguranja da to ne bi bilo dobro, ali odlučio sam se na taj korak”, herojski je izjavio Banožić. Prije nego što će ga imenovati za ministra obrane, Banožić je objasnio novinaru koje kvalifikacije mora imati ministar obrane. Rekao je da su to dobar izborni rezultat, stručnost i odluka mandatara. Što se tiče stručnosti i poznavanja resora, on je sve ovo mogao komotno i prespavati pod pernatim poplunom u državnom stanu.
Što smo onda saznali
Zatim su se opet javili komentatori s čvrstim vojnim pedigreom koji tvrde da bombe nije bilo tumačeći da bi – da je bilo eksplozije – nastalo razaranje da boli glava.
U međuvremenu smo saznali da je ono što nema Hrvatska: efikasan sustav protuzračne obrane. Zašto nemamo nešto tako elementarno, a kupujemo od Francuske borbene avione? I kakva je to zaštita zračnog prostora koju jamči članstvo u NATO-savezu koja propusti tuđi leteći objekt nad svojim teritorijem kao da je riječ o jatu ptica selica?
Plenković traži odgovore
No Plenković nas je u pozi Napoleona smirio obećavši da će svakako ”tražiti odgovore”, dočim nam je Banožić dojavio da je nekoga nazvao. Razvila se priča i oko ”crne kutije”, službeno je rečeno da je nađena u kršu nakon havarije, da bi se odmah i to dovelo u pitanje jer da vojne bespilotne letjelice uopće nemaju crnu kutiju.
U svakom slučaju, nakon cijelog ovog supstancijalnog i informativnog galimatijasa – slobodno misli i vjeruj što god ti padne na pamet. Razvijaj hipoteze i zavjere bez krčmara, drukaj za Vladimira Putina koji je ”evo vidiš” veći frajer od Zapada, ili naprosto kreni u dućane obuzet apatijom i krcaj hranu i vodu da ih imaš u špajzi ako dođe do najgorega. A hoće li ili neće, pa to ovim Topalovićima sigurno ne možeš vjerovati.