Ovih dana mediji su otvorili nekoliko anketa o tome podržava li javnost predsjednika Republike dok razuzdano i prezrivo napada ne samo one koji su se oko izbora novog šefa Vrhovnog suda priklonili Plenkovićevom, Šeksovom i Jandrokovićevom zboru i orkestru, nego i javne osobe koje su o njegovom stilu nešto usputno zinule. Nadrapala je čak i građanska aktivistkinja Sanja Sarnavka koja je, prema Milanoviću, morala, a nije, odmah skočiti kao oparena u obranu njegove kandidatkinje Zlate Đurđević ”kao žene”.
Podrška u anketama
U svim tim anketama Milanović osvaja bar dvotrećinsku većinu ili preko toga. Finoća se, dakle, izrazito većinski, smatra precijenjenom. Kod Hrvata i ostalih naroda i narodnosti bečki bonton je u ovoj stvari ”out”. Mase poručuju predsjedniku: Samo naprijed, deri. Pitajmo se zašto.
Odgovor na ovo mogu dati samo iz svoje vlastite dvojbe, za druge se ne bih usudila jer ne znam, a kod mene je ona sljedeće naravi. Dakle, Milanović, s jedne strane, drastično bode i vrijeđa bolji odgoj i građanski ukus koji zaziva uljudnu i argumentiranu raspravu o svemu što je predmet narodnog interesa pa onda i javnoga novca koji u svemu iznikne iz parketa kao ključno popratno pitanje. Želimo čvrstu raspravu, to da. Oštru. Izravnu kao oštrica samostrela, i to. Ali pristojno artikuliranu.
Izlizane šuplje etikete
Zato se fizički naježim na Milanovićev vokabular slika i prispodoba kojima oponente, s mefistofelovskom nasladom, sravnjuje sa zemljom. Ali s druge je strane taj osjećaj, koji žiga kao žgaravica ravno iz trbuha, da se ovdje kod nas izlizala do stupnja opće prijevare sva ta šuplja etiketa političkih krugova tipa ”poštovani kolege zastupnici”, ”činimo sve što je u našoj moći da…”, ”hvala vam na ovom pitanju”, ”izvolite uvaženi gospodine rektore” i ”pričekajmo da nadležne institucije odrade svoj posao”. Kojekakve vlasti i drmatori prijetvorno glume finjaka, ali uzduž i poprijeko podvaljuju muda pod bubrege.
Hrvatskoj preloše ide na svim frontovima i po svim ljestvicama EU. Korupcija žeže na najjače, stvarno nam ne treba Zdravko Mamić da nam gura pod nos svoje račune za hotele i cipelice za suce i državne odvjetnike, premda nije naodmet ni to. Pravosuđe je zatvoreno u svoju svetu nedodirljivost koja bi morala jamčiti rasadništvo kvalitete i sudačke časti, ali proizvodnja afera ide danomice. Meštri, dakako, paze na svoje riječi – ne divljaju kao Milanović – ali meštrija im ne valja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eksponenti HDZ-ove vlasti
Na sveučilištima je također ruka ruku mije. Puno stvari koje se tamo rade su javna blamaža, a da se i ne govori o gomili copy-paste priznatih ”znanstvenih” radova koje vani nitko ne želi ni pogledati jer ne vrijede pišljiva boba. A društvo tako fino i uljudno. Evo sad je i ovaj HDZ-ov dečko u Splitu, kandidat, pod sumnjom da je prepisao doktorat.
Hoćeš biti ravnatelj bolnice? Pokaži stranačku iskaznicu. Hoćeš u vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza koje valjda ima veze samo s loptom i utakmicama? Četrnaest od 17 iz HDZ-a. A svi nevjerojatno mirni i staloženi, nikad da bi povisili ton.
I Ustavni sud je eksponent HDZ-ove vlasti, neće ta većina protiv nje ni da ih pržiš na žeravici. DSV? Ma hajte, molim vas. Neka netko pobroji samo kćeri, sinove i posinke koji su kod njih premoćno pobijedili na natječajima za sudačka mjesta. A i dovoljan broj profesora će priskočiti kad treba sa svojim stručnim ekspertizama oko ovoga i onoga čim vlastima pofali mišljenja koja će im odobravati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve fini kućni odgoj
Tako je i šaljivdžijski sklepani zakon u ovoj gužvi oko Vrhovnog suda većinski proglašen jačim od Ustava s kojim svaki zakon u svakoj zemlji mora biti u izričitoj rezonanci jer je to općeniti princip. A svi opet fini, kućni odgoj, leptir mašna, rokovnik od prave kože.
A u međuvremenu nam je na Katoličko-bogoslovnom fakultetu, koji je dio Zagrebačkog sveučilišta, sretno diplomirao ratni zločinac Dario Kordić i stekao zvanje za vjeroučitelja djece u školama. I on je fin i bogobojazan, gleda u onostrano. U međuvremenu državna kompanija Hrvatske željeznice, u koju Vlada postavlja najsposobnije uprave i nadzorne odbore, vozi od Zagreba do Varaždina – 70 kilometara – tri sata i 40 minuta. Da crkneš od smijeha.
U međuvremenu nam, točno jučer, resor zdravstva uvaženog ministra Vilija Beroša promptno javlja da smo se još prije dva mjeseca kod njih prijavili za cijepljenje i da ćemo biti obaviješteni kad na nas dođe red. Iako smo se već cijepili kod naših liječnika, što sustav ne konta. Ali sve krajnje ljubazno i s poštovanjem prema građanima. Hinjenim, doduše, ali forma je uljudna i kako treba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brutalne političke debate
U starom Rimu bio je standard da političari krvnički vrijeđaju jedni druge, pročitati rad povjesničara antike dr. Martina Jehnea iz Dresdena. U zemlji Cicerona i Marka Antonija političke debate bile su prepune grubosti i osobnih napada i smatralo se da ta brutalnost čisti i provjetrava.
Vremena su se, dakako, promijenila pa su bijes i uvrede prognani s političke pozornice kao nešto barbarsko i prevaziđeno civilizacijom. Danas se svi slažemo da je to bolje i zdravije. Kontroliraj srdžbu i osjećaje kao takve, govori što imaš mirno, ravnim glasom, bez gestikulacije i grimasa. Drži ruke na stolu jer je naglašavanje tijelom nepristojno i neakademski. Ne ostrvljuj se na osobe nego na pojave. Ne spominji imena nego izokola pa neka se sami prepoznaju.
Zašto plješću Milanoviću
No što kad se centri stvarne društvene moći učahure u plastičnoj zoni u kojoj lažna forma supstituira sadržaj koga u stvarnosti ili uopće nema, ili je štetan po građane koji za nj daju velike pare? Je li onda u redu dreknuti i prevrnuti stol? Većina očito vjeruje da jest i da to netko napokon mora. Zato doživljavaju Milanovića kao agensa promjena. Zato mu plješću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Njegova popularnost dijagnoza je truleži koja je obavila ovo društvo i apatije stanovništva koje više nema pouzdanja u standardne metode političkog ophođenja. I neka se tome nitko ne čudi. Na ispravne stvari upozoravao je i Ivo Josipović, ali svojim tihim i mekim profesorskim glasom. I od toga nije bilo baš nikakve koristi. Utoliko on nije prepoznat netko tko može pokrenuti procese prema društvenom ozdravljenju. Nazvali su ga ”lignjom”. Nitko ne sluša ni knjiške filozofe koji pozivaju na analizu i razum.
Je li grubost neprikladna?
Iz širokog istraživanja nizozemskog sveučilišnog profesora Jonathana Van’t Rieta objavljenog 2018. godine proizlazi da su ljudi jako osjetljivi na govor koji smatraju ”neprikladnim za javnu komunikaciju”. Ali – ali! – kad takav načelno nepoželjni govor doživljavaju ”moralno opravdanim”, tada njegova grubost, netaktičnost i neprikladnost pada posve u drugi plan.
Čini mi se da je to slučaj ovdje s čitanjem Milanovića. Misle da je oko bitnih stvari u pravu i da laž i hipokriziju s pravom razbija nogom. Ne znam je li to i predsjednikova ideja ili su mu naprosto popustile pod milim bogom sve kočnice. No na veliki oprez upućuje to što Milanović ne puca samo tamo gdje treba – u meritum – nego na svakog kosa koji mu proleti kraj prozora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Građani, prema anketama, podržavaju Milanovićeve razuzdane napade. Moramo se zapitati zašto je to tako
U svim tim anketama Milanović osvaja bar dvotrećinsku većinu ili preko toga. Finoća se, dakle, izrazito većinski, smatra precijenjenom
Iz širokog istraživanja nizozemskog sveučilišnog profesora Jonathana Van’t Rieta iz 2018. godine proizlazi da su ljudi jako osjetljivi na govor koji smatraju ''neprikladnim za javnu komunikaciju''. Ali - ali! - kad takav načelno nepoželjni govor doživljavaju ''moralno opravdanim'', tada njegova grubost, netaktičnost i neprikladnost pada posve u drugi plan. Čini mi se da je to slučaj ovdje s čitanjem Milanovića
Na sve strane udara željeznim čekićem u glave Zoran Milanović. Zagazio je duboko ispod crte koja označava minimum općeprihvaćene socijalne norme da se mišljenja – politička kao i sva ostala – moraju iznositi pristojno, odnosno da su nesuspregnuti bijes i vrijeđanje neprihvatljiva oružja u borbi za vlastite stavove i ciljeve. Ali s time je Milanović megapopularan.
Ovih dana mediji su otvorili nekoliko anketa o tome podržava li javnost predsjednika Republike dok razuzdano i prezrivo napada ne samo one koji su se oko izbora novog šefa Vrhovnog suda priklonili Plenkovićevom, Šeksovom i Jandrokovićevom zboru i orkestru, nego i javne osobe koje su o njegovom stilu nešto usputno zinule. Nadrapala je čak i građanska aktivistkinja Sanja Sarnavka koja je, prema Milanoviću, morala, a nije, odmah skočiti kao oparena u obranu njegove kandidatkinje Zlate Đurđević ”kao žene”.
Podrška u anketama
U svim tim anketama Milanović osvaja bar dvotrećinsku većinu ili preko toga. Finoća se, dakle, izrazito većinski, smatra precijenjenom. Kod Hrvata i ostalih naroda i narodnosti bečki bonton je u ovoj stvari ”out”. Mase poručuju predsjedniku: Samo naprijed, deri. Pitajmo se zašto.
Odgovor na ovo mogu dati samo iz svoje vlastite dvojbe, za druge se ne bih usudila jer ne znam, a kod mene je ona sljedeće naravi. Dakle, Milanović, s jedne strane, drastično bode i vrijeđa bolji odgoj i građanski ukus koji zaziva uljudnu i argumentiranu raspravu o svemu što je predmet narodnog interesa pa onda i javnoga novca koji u svemu iznikne iz parketa kao ključno popratno pitanje. Želimo čvrstu raspravu, to da. Oštru. Izravnu kao oštrica samostrela, i to. Ali pristojno artikuliranu.
Izlizane šuplje etikete
Zato se fizički naježim na Milanovićev vokabular slika i prispodoba kojima oponente, s mefistofelovskom nasladom, sravnjuje sa zemljom. Ali s druge je strane taj osjećaj, koji žiga kao žgaravica ravno iz trbuha, da se ovdje kod nas izlizala do stupnja opće prijevare sva ta šuplja etiketa političkih krugova tipa ”poštovani kolege zastupnici”, ”činimo sve što je u našoj moći da…”, ”hvala vam na ovom pitanju”, ”izvolite uvaženi gospodine rektore” i ”pričekajmo da nadležne institucije odrade svoj posao”. Kojekakve vlasti i drmatori prijetvorno glume finjaka, ali uzduž i poprijeko podvaljuju muda pod bubrege.
Hrvatskoj preloše ide na svim frontovima i po svim ljestvicama EU. Korupcija žeže na najjače, stvarno nam ne treba Zdravko Mamić da nam gura pod nos svoje račune za hotele i cipelice za suce i državne odvjetnike, premda nije naodmet ni to. Pravosuđe je zatvoreno u svoju svetu nedodirljivost koja bi morala jamčiti rasadništvo kvalitete i sudačke časti, ali proizvodnja afera ide danomice. Meštri, dakako, paze na svoje riječi – ne divljaju kao Milanović – ali meštrija im ne valja.
Eksponenti HDZ-ove vlasti
Na sveučilištima je također ruka ruku mije. Puno stvari koje se tamo rade su javna blamaža, a da se i ne govori o gomili copy-paste priznatih ”znanstvenih” radova koje vani nitko ne želi ni pogledati jer ne vrijede pišljiva boba. A društvo tako fino i uljudno. Evo sad je i ovaj HDZ-ov dečko u Splitu, kandidat, pod sumnjom da je prepisao doktorat.
Hoćeš biti ravnatelj bolnice? Pokaži stranačku iskaznicu. Hoćeš u vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza koje valjda ima veze samo s loptom i utakmicama? Četrnaest od 17 iz HDZ-a. A svi nevjerojatno mirni i staloženi, nikad da bi povisili ton.
I Ustavni sud je eksponent HDZ-ove vlasti, neće ta većina protiv nje ni da ih pržiš na žeravici. DSV? Ma hajte, molim vas. Neka netko pobroji samo kćeri, sinove i posinke koji su kod njih premoćno pobijedili na natječajima za sudačka mjesta. A i dovoljan broj profesora će priskočiti kad treba sa svojim stručnim ekspertizama oko ovoga i onoga čim vlastima pofali mišljenja koja će im odobravati.
Sve fini kućni odgoj
Tako je i šaljivdžijski sklepani zakon u ovoj gužvi oko Vrhovnog suda većinski proglašen jačim od Ustava s kojim svaki zakon u svakoj zemlji mora biti u izričitoj rezonanci jer je to općeniti princip. A svi opet fini, kućni odgoj, leptir mašna, rokovnik od prave kože.
A u međuvremenu nam je na Katoličko-bogoslovnom fakultetu, koji je dio Zagrebačkog sveučilišta, sretno diplomirao ratni zločinac Dario Kordić i stekao zvanje za vjeroučitelja djece u školama. I on je fin i bogobojazan, gleda u onostrano. U međuvremenu državna kompanija Hrvatske željeznice, u koju Vlada postavlja najsposobnije uprave i nadzorne odbore, vozi od Zagreba do Varaždina – 70 kilometara – tri sata i 40 minuta. Da crkneš od smijeha.
U međuvremenu nam, točno jučer, resor zdravstva uvaženog ministra Vilija Beroša promptno javlja da smo se još prije dva mjeseca kod njih prijavili za cijepljenje i da ćemo biti obaviješteni kad na nas dođe red. Iako smo se već cijepili kod naših liječnika, što sustav ne konta. Ali sve krajnje ljubazno i s poštovanjem prema građanima. Hinjenim, doduše, ali forma je uljudna i kako treba.
Brutalne političke debate
U starom Rimu bio je standard da političari krvnički vrijeđaju jedni druge, pročitati rad povjesničara antike dr. Martina Jehnea iz Dresdena. U zemlji Cicerona i Marka Antonija političke debate bile su prepune grubosti i osobnih napada i smatralo se da ta brutalnost čisti i provjetrava.
Vremena su se, dakako, promijenila pa su bijes i uvrede prognani s političke pozornice kao nešto barbarsko i prevaziđeno civilizacijom. Danas se svi slažemo da je to bolje i zdravije. Kontroliraj srdžbu i osjećaje kao takve, govori što imaš mirno, ravnim glasom, bez gestikulacije i grimasa. Drži ruke na stolu jer je naglašavanje tijelom nepristojno i neakademski. Ne ostrvljuj se na osobe nego na pojave. Ne spominji imena nego izokola pa neka se sami prepoznaju.
Zašto plješću Milanoviću
No što kad se centri stvarne društvene moći učahure u plastičnoj zoni u kojoj lažna forma supstituira sadržaj koga u stvarnosti ili uopće nema, ili je štetan po građane koji za nj daju velike pare? Je li onda u redu dreknuti i prevrnuti stol? Većina očito vjeruje da jest i da to netko napokon mora. Zato doživljavaju Milanovića kao agensa promjena. Zato mu plješću.
Njegova popularnost dijagnoza je truleži koja je obavila ovo društvo i apatije stanovništva koje više nema pouzdanja u standardne metode političkog ophođenja. I neka se tome nitko ne čudi. Na ispravne stvari upozoravao je i Ivo Josipović, ali svojim tihim i mekim profesorskim glasom. I od toga nije bilo baš nikakve koristi. Utoliko on nije prepoznat netko tko može pokrenuti procese prema društvenom ozdravljenju. Nazvali su ga ”lignjom”. Nitko ne sluša ni knjiške filozofe koji pozivaju na analizu i razum.
Je li grubost neprikladna?
Iz širokog istraživanja nizozemskog sveučilišnog profesora Jonathana Van’t Rieta objavljenog 2018. godine proizlazi da su ljudi jako osjetljivi na govor koji smatraju ”neprikladnim za javnu komunikaciju”. Ali – ali! – kad takav načelno nepoželjni govor doživljavaju ”moralno opravdanim”, tada njegova grubost, netaktičnost i neprikladnost pada posve u drugi plan.
Čini mi se da je to slučaj ovdje s čitanjem Milanovića. Misle da je oko bitnih stvari u pravu i da laž i hipokriziju s pravom razbija nogom. Ne znam je li to i predsjednikova ideja ili su mu naprosto popustile pod milim bogom sve kočnice. No na veliki oprez upućuje to što Milanović ne puca samo tamo gdje treba – u meritum – nego na svakog kosa koji mu proleti kraj prozora.