Travanjski izbori u Francuskoj, na kojima su Francuzi birali predsjednika, bili su za Europsku uniju poput lakmus-papira: test je pokazao da je većina francuskih birača i dalje sklona EU, ali i da su mnogi duboko nezadovoljni načinom na koji funkcionira.
Podrška radikalnoj reformi
Takvo je raspoloženje bilo vidljivo već u prvom krugu u kojem je ljevičar Jean-Luc Melenchon ostvario jako dobar rezultat, osvojivši 22 posto glasova. Melenchonovi planovi također bi stubokom promijenili EU, mada ne na isti način kao oni krajnje desnice. A ako se EU ne bi htjela mijenjati, bio je spreman ignorirati EU pravila kako bi u Francuskoj proveo svoj izborni program.
Francuski izbori pokazali su, dakle, da je u zemlji koja je 1950-ih osnivala današnju Europsku uniju, visok postotak birača voljan podržati kandidate koji zazivaju njezinu radikalnu reformu. No, to nezadovoljstvo načinom kako stvari trenutno funkcioniraju nije ekskluzivno francusko niti se sada prvi puta pokazalo.
Detaljne preporuke građana
Suočeni s dugogodišnjim kritikama o demokratskom i komunikacijskom deficitu – da ljudi naprosto ne znaju tko, kako i o čemu u njihovo ime odlučuje, niti na to mogu značajno utjecati – europski političari odlučili su doznati kakvu Europsku uniju žele Europljani.
Rezultat toga su opsežne i detaljne preporuke i prijedlozi građana, proizašli iz jednogodišnjih rasprava u okviru Konferencije o budućnosti Europe, jednog od ključnih projekata u portfelju Dubravke Šuice, hrvatske političarke iz redova HDZ-a, koja je u ovom mandatu potpredsjednica Europske komisije za demografiju i demokraciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dalekosežne promjene
Neke od promjena koje traže građani mogu se relativno jednostavno provesti ili se o njima na razini EU-a već i raspravlja. Primjerice, o minimalnoj plaći koja bi svakom radniku, bez obzira u kojoj državi članici živi, osigurala “pristojnu kvalitetu života”. O borbi protiv utaje poreza, oporezivanju velikih korporacija, plaćanju poreza tamo gdje kompanija ostvaruje prihod. I tome slično.
No, korjeniti zahvati u način na koji EU danas funkcionira, a koje građani također predlažu, podrazumijevaju zahtjevne političke i pravne korake. Ljudi koji su sudjelovali u raspravama žele, primjerice, da se ukine jednoglasno odlučivanje tamo gdje se još primjenjuje, osim kad se odlučuje o primanju novih članica.
Zatim, da Europski parlament može predlagati zakone i raspisivati referendum “o pitanjima od posebne važnosti za sve europske građane, kao i da dobije veće ovlasti kod donošenja EU proračuna. Određeni broj EU zastupnika trebalo bi, kažu građani, birati sa zajedničke europske liste, a ne samo po državama kako se bira sada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Čega bi se morali odreći?
Traže ujedno da europski birači imaju više utjecaja na izbor predsjednika ili predsjednice Europske komisije, pa čak se spominje i mogućnost da tu osobu biraju izravno. Među više od 300 prijedloga nalazi se i onaj o osnivanju zajedničkih oružanih snaga za samoobranu i za pomoć u slučaju prirodnih katastrofa, a koje bi, uz mandat Vijeća sigurnosti UN-a, u izvanrednim situacijama mogle biti raspoređene i izvan granica EU-a.
Da bi neki od ovih prijedloga zaživjeli, potrebna je politička volja u državama članicama. Europske vlade morale bi se, primjerice, odreći prava veta (jednoglasnog odlučivanja) pri delikatnim odlukama kao što je uvođenje sankcija, a koje revno koriste i njime rado mašu (što se pokazuje i ovih dana, dok se raspravlja o embargu na naftu iz Rusije).
Šefovi država članica morali bi pristati i da o čelnoj osobi Komisije više ne pregovaraju iza zatvorenih vrata, kao što je bio slučaj 2019. pri odabiru sadašnje predsjednice Ursule von der Leyen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Draghijev entuzijazam
Za realizaciju nekih prijedloga, poput promjene načina odlučivanja, nužno je mijenjati temeljne ugovore EU-a, što je dugotrajan i mukotrpan proces. Nisu sve vlade oduševljene tom mogućnošću, a ako su joj neke i sklone, nacionalni izbori to mogu preko noći promijeniti. U govoru pred Europskim parlamentom, talijanski premijer Mario Draghi založio se ovoga tjedna za “pragmatični federalizam” u nizu područja, od ekonomije do energetike i sigurnosti.
Ako je za to potrebna revizija temeljnih ugovora, EU treba krenuti u tom smjeru, smatra bivši šef Europske središnje banke koji je sklon i ukidanju veta u određenim slučajevima. No, Italija sljedeće godine ima izbore, a ne dijele sve stranke koje pretendiraju na vlast Draghijev entuzijazam oko jačanja EU-a. Ambicije bi u Rimu lako mogle splasnuti.
Nepredvidljivi birači
Osim što je za temeljite promjene potrebna politička volja zemalja članica koja često nedostaje, ambiciozne prijedloge mogu potopiti i sami birači. U svibnju 2005. francuski birači su na referendumu torpedirali europski ustav (a tri dana kasnije i Nizozemci). Za takvu odluku vjerojatno nije bio presudan isključivo sam dokument, koliko nezadovoljstvo birača vladom i ekonomskom situacijom, ali je ishod bio taj da europski ustav nikada nije ratificiran.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Završno izvješće o Konferenciji o budućnosti Europe bit će prezentirano predsjednicima institucija EU ovog ponedjeljka, 9. svibnja, na Dan Europe. Ceremonija u Strasbourgu, na kojoj će uime predsjedateljice Francuske biti i njihov novi-stari predsjednik Macron, označit će start nove, žestoke runde u političkoj bitci za reformu Europske unije. Ishod te bitke krajnje je neizvjestan, ali klatno zasad naginje političarima.
Građani su vrlo nezadovoljni Europskom unijom i otvoreno traže radikalne promjene
U okviru Konferencije o budućnosti Europe objavljeno je više od 300 preporuka za reformu EU
Da bi neki od prijedloga zaživjeli, europske vlade morale bi se odreći prava veta koje revno koriste i njime rado mašu, što se pokazuje i u raspravama o embargu na rusku naftu. Premijeri bi morali pristati da o čelnoj osobi Komisije više ne pregovaraju iza zatvorenih vrata, kao što je bio slučaj pri odabiru Ursule von der Leyen
Travanjski izbori u Francuskoj, na kojima su Francuzi birali predsjednika, bili su za Europsku uniju poput lakmus-papira: test je pokazao da je većina francuskih birača i dalje sklona EU, ali i da su mnogi duboko nezadovoljni načinom na koji funkcionira.
U drugom krugu izbora pobijedio je proeuropski aktualni predsjednik Emmanuel Macron. No, rekordan broj ljudi svoj glas dalo je Marine Le Pen, kandidatkinji koja je obećavala radikalne promjene koje bi dovele u pitanje EU kakva postoji danas.
Podrška radikalnoj reformi
Takvo je raspoloženje bilo vidljivo već u prvom krugu u kojem je ljevičar Jean-Luc Melenchon ostvario jako dobar rezultat, osvojivši 22 posto glasova. Melenchonovi planovi također bi stubokom promijenili EU, mada ne na isti način kao oni krajnje desnice. A ako se EU ne bi htjela mijenjati, bio je spreman ignorirati EU pravila kako bi u Francuskoj proveo svoj izborni program.
Francuski izbori pokazali su, dakle, da je u zemlji koja je 1950-ih osnivala današnju Europsku uniju, visok postotak birača voljan podržati kandidate koji zazivaju njezinu radikalnu reformu. No, to nezadovoljstvo načinom kako stvari trenutno funkcioniraju nije ekskluzivno francusko niti se sada prvi puta pokazalo.
Detaljne preporuke građana
Suočeni s dugogodišnjim kritikama o demokratskom i komunikacijskom deficitu – da ljudi naprosto ne znaju tko, kako i o čemu u njihovo ime odlučuje, niti na to mogu značajno utjecati – europski političari odlučili su doznati kakvu Europsku uniju žele Europljani.
Rezultat toga su opsežne i detaljne preporuke i prijedlozi građana, proizašli iz jednogodišnjih rasprava u okviru Konferencije o budućnosti Europe, jednog od ključnih projekata u portfelju Dubravke Šuice, hrvatske političarke iz redova HDZ-a, koja je u ovom mandatu potpredsjednica Europske komisije za demografiju i demokraciju.
Dalekosežne promjene
Neke od promjena koje traže građani mogu se relativno jednostavno provesti ili se o njima na razini EU-a već i raspravlja. Primjerice, o minimalnoj plaći koja bi svakom radniku, bez obzira u kojoj državi članici živi, osigurala “pristojnu kvalitetu života”. O borbi protiv utaje poreza, oporezivanju velikih korporacija, plaćanju poreza tamo gdje kompanija ostvaruje prihod. I tome slično.
No, korjeniti zahvati u način na koji EU danas funkcionira, a koje građani također predlažu, podrazumijevaju zahtjevne političke i pravne korake. Ljudi koji su sudjelovali u raspravama žele, primjerice, da se ukine jednoglasno odlučivanje tamo gdje se još primjenjuje, osim kad se odlučuje o primanju novih članica.
Zatim, da Europski parlament može predlagati zakone i raspisivati referendum “o pitanjima od posebne važnosti za sve europske građane, kao i da dobije veće ovlasti kod donošenja EU proračuna. Određeni broj EU zastupnika trebalo bi, kažu građani, birati sa zajedničke europske liste, a ne samo po državama kako se bira sada.
Čega bi se morali odreći?
Traže ujedno da europski birači imaju više utjecaja na izbor predsjednika ili predsjednice Europske komisije, pa čak se spominje i mogućnost da tu osobu biraju izravno. Među više od 300 prijedloga nalazi se i onaj o osnivanju zajedničkih oružanih snaga za samoobranu i za pomoć u slučaju prirodnih katastrofa, a koje bi, uz mandat Vijeća sigurnosti UN-a, u izvanrednim situacijama mogle biti raspoređene i izvan granica EU-a.
Da bi neki od ovih prijedloga zaživjeli, potrebna je politička volja u državama članicama. Europske vlade morale bi se, primjerice, odreći prava veta (jednoglasnog odlučivanja) pri delikatnim odlukama kao što je uvođenje sankcija, a koje revno koriste i njime rado mašu (što se pokazuje i ovih dana, dok se raspravlja o embargu na naftu iz Rusije).
Šefovi država članica morali bi pristati i da o čelnoj osobi Komisije više ne pregovaraju iza zatvorenih vrata, kao što je bio slučaj 2019. pri odabiru sadašnje predsjednice Ursule von der Leyen.
Draghijev entuzijazam
Za realizaciju nekih prijedloga, poput promjene načina odlučivanja, nužno je mijenjati temeljne ugovore EU-a, što je dugotrajan i mukotrpan proces. Nisu sve vlade oduševljene tom mogućnošću, a ako su joj neke i sklone, nacionalni izbori to mogu preko noći promijeniti. U govoru pred Europskim parlamentom, talijanski premijer Mario Draghi založio se ovoga tjedna za “pragmatični federalizam” u nizu područja, od ekonomije do energetike i sigurnosti.
Ako je za to potrebna revizija temeljnih ugovora, EU treba krenuti u tom smjeru, smatra bivši šef Europske središnje banke koji je sklon i ukidanju veta u određenim slučajevima. No, Italija sljedeće godine ima izbore, a ne dijele sve stranke koje pretendiraju na vlast Draghijev entuzijazam oko jačanja EU-a. Ambicije bi u Rimu lako mogle splasnuti.
Nepredvidljivi birači
Osim što je za temeljite promjene potrebna politička volja zemalja članica koja često nedostaje, ambiciozne prijedloge mogu potopiti i sami birači. U svibnju 2005. francuski birači su na referendumu torpedirali europski ustav (a tri dana kasnije i Nizozemci). Za takvu odluku vjerojatno nije bio presudan isključivo sam dokument, koliko nezadovoljstvo birača vladom i ekonomskom situacijom, ali je ishod bio taj da europski ustav nikada nije ratificiran.
Završno izvješće o Konferenciji o budućnosti Europe bit će prezentirano predsjednicima institucija EU ovog ponedjeljka, 9. svibnja, na Dan Europe. Ceremonija u Strasbourgu, na kojoj će uime predsjedateljice Francuske biti i njihov novi-stari predsjednik Macron, označit će start nove, žestoke runde u političkoj bitci za reformu Europske unije. Ishod te bitke krajnje je neizvjestan, ali klatno zasad naginje političarima.