Nekad je nužno odabrati stranu

Gradonačelnik Osijeka za Telegram: kako sam se, nakon moždanog i operacije srca, odlučio opet izaći na izbore

Nakon oporavka od bolesti, Ivica Vrkić na izbore izlazi na listi HNS-a

FOTO: Vjekoslav Skledar

Gradonačelnik Osijeka Ivica Vrkić (73), koji se duže od godinu dana bori s posljedicama moždanog udara zadobivenog tijekom ozbiljnog kardiokirurškog zahvata, mnoge je iznenadio prihvativši mjesto na izbornoj listi HNS-a u četvrtoj izbornoj jedinici.

Iako se Vrkić nakon operacije u svibnju prošle godine prilično dobro oporavio, njegovo zdravstveno stanje onemogućava mu puni angažman i značajno je manje prisutan, kako u javnosti, tako i na svom radnom mjestu, u uredu gradonačelnika. Uz to morao je otići u samoizolaciju nakon što je bio u kontaktu s osječkim poduzetnikom, za koga je utvrđeno da je zaražen COVID-om 10 (Vrkić je bio negativan).

Činjenica da će se pojaviti na izborima zato je izazvala različite komentare, osobito što će to biti na listi Hrvatske narodne stranke, s kojom se Vrkić svojedobno razišao i čije su izborne šanse na nacionalnoj razini daleko ispod izbornog praga.

Iako je Vrkić, uz Savku Dabčević Kučar, Krešimira Džebu i Miku Tripala bio jedan od osnivača HNS-a, ta stranka ni po svom ugledu, ni po snazi, već odavno nije ono što je predstavljala u to vrijeme, ali i kasnije. Osobito posljednjih godina kada je pretrčavala iz koalicije u koaliciju, kada se podijelila i izgubila neke od članova koji su bili njen zaštitni znak.

TELEGRAM: Nije baš uobičajeno započeti novinski intervju pitanjem: kako zdravlje? No, s obzirom na sve što vas je zateklo, počnimo na taj način.

VRKIĆ: Javna sam osoba i ljudi imaju pravo znati kakvo je moje zdravstveno stanje. Još uvijek imam silnu energiju, čak toliko da i sam sebe teško pratim: puno brže mislim nego što hodam i zbog toga nisam siguran koliki mi je politički vijek. Jedino znam da sam u politici jedan od najdugovječnijih, više od 50 godina.

TELEGRAM: Kako ćete objasniti biračima da idete na parlamentarne izbore, a zbog narušenog zdravlja ne dolazite na sjednice Gradskog vijeća?

VRKIĆ: Neki od vijećnika, naravno, imaju pravo i to pitati. Dat ću im odgovor: ne osjećam se u operativnom smislu dovoljno sposoban i aktivan u Gradskom vijeću da bih mogao reagirati onako kao sam to nekad radio. Zato sam svoje sposobnosti, koje su mi ostale, usmjerio u pravcu da vodim grad koliko god je to moguće telefonski ili na neki drugi način, na koji ne moraju do kraja dolaziti do izražaja moje govorne sposobnosti i hodanje. Ne želim se naravno, ni na koji način uspoređivati s Papom, ali ću samo podsjetiti na njegov odgovor kad su ga pitali dokle će biti Papa a on je rekao: Papa ne vlada nogama ni tijelom već glavom.

TELEGRAM: Vraćate li dug Ivanu Vrdoljaku pristankom da budete na HNS-ovoj listi, jer je HNS, u dva navrata, podržao vašu kandidaturu za gradonačelnika?

VRKIĆ: Ne znam vraćam li mu na taj način dug, ali sam mu neizmjerno zahvalan. Može se to tumačiti i kao vraćanje duga, iako je puno važnije da smo sada na sličnoj frekvenciji. Jer i ja sam se mijenjao i razvijao, a mijenjao se i HNS. Našli smo se za zajedničkoj crti. Obje strane napokon rade za Hrvatsku.

TELEGRAM: Što nakon svih slaloma, oštrih zaokreta lijevo-desno i lupinga koji su se događali u HNS-u, danas mislite o toj stranci?

VRKIĆ: Sazrijevao je i HNS, a sazrijevao sam i ja. Razišli smo se u trenutku kada je HNS vodio Radimić Čačić, odnosno kada je izabran na čelo stranke i pobijedio me. Imao je više glasova, ali bilo je to skretanje u lijevo više nego što sam očekivao. Tada u izbornoj unutarstranačkoj utrci, najavljivao sam da bih, pobijedim li u HNS-u, išao u izbore u koaliciju s HDZ-om zbog toga što sam vidio da HDZ nije dovoljno posvećen razvoju Hrvatske.

Međutim tek kad se Ivan Vrdoljak razišao s Čačićem stvorili su se uvjeti da me ta stranka podrži. Ja sam im na tome neizmjerno zahvalan i mislim da je stranka učinila ono što je bilo bitno u tom trenutku, a to je stvoriti stabilnost u državi da se možemo posvetiti životnim problemima.

TELEGRAM: Vaša politička karijera u samostalnoj Hrvatskoj, 1990. započela je u HNS-u Savke Dabčević Kučar. Dugo ste bili u toj stranci, pa ste je napustili i rastanak baš nije bio ugodan. Onda vas je ta stranka, među ostalima, prije sedam godina, podržala za gradonačelnika. Želite li pristankom da budete na njihovoj list zaokružiti političku karijeru, ondje gdje ste je u neovisnoj Hrvatskoj i započeli.

VRKIĆ: Mislim da je HNS napokon na pravom putu, da mu je na prvom mjestu razvoj kapitalnih procesa u Hrvatskoj a ne stranački interesi i to je ono što me vraća u taj prostor i podsjećam se svoje mladosti i trenutaka kad sam utemeljivao Hrvatsku narodnu stranku i prevalio više od 100 tisuća kilometara na njenom osnivanju.

TELEGRAM: Jesu li vas zvali iz SDP-a? I oni su vas podržavali u kandidaturi za mjesto gradonačelnika?

VRKIĆ: SDP me nije zvao, ali sam razgovarao s Biljanom Borzan, koju neizmjerno cijenim. Da su me i zvali, vjerojatno se ne bih odazvao, jer nisam lijeve provenijencije. Naginjem više u desno. Ali zgodna je priča: moja prijateljica Biljana, sjajna žena, koja, kad mi je dolazila i vidjela me bolesnog rekla je: ”Pa što ti zanovijetaš, Roosevelt je bio u kolicima i vladao Amerikom, a zašto ti, bez obzira na zdravstvene poteškoće, ne bi bio u stanju vladati Osijekom”.

TELEGRAM: Znam da imate odlične odnose s predsjednikom Republike, Zoranom Milanovićem. Kakvi su vaši odnosi s Davorom Bernardićem?

VRKIĆ: S Bernardićem sam dobar, dao mi je podršku u vrijeme kad sam se kandidirao za drugi gradonačelnički mandat. To je stranka koja uz HDZ jedina ima infrastrukturu i koja može voditi ovu državu. No, bliži sam Andreju Plenkoviću jer se HDZ profilirao i napravio izbor između ljudi koji mogu raditi odgovorne poslove u Hrvatskoj, ali nemam ništa protiv ni ako SDP bude imao snagu, uđe u veliku koaliciju koja izvrsno funkcionira na lokalnoj razini, gdje na primjeru Osijeka, surađuju SDP, HNS, Most, ANU (Aktivni nezavisni umirovljenici)… Vodimo grad izvrsno i različito od svih gradova u Hrvatskoj.

TELEGRAM: Znam, bilo bi bolje da to pitam Ivana Vrdoljaka, jer on s tim ne bi imao problema, vjerojatno mu je svejedno, ali danas razgovaram s vama, pa pitam vas: s kim biste radije u koaliciju bude li prilike: s HDZ-om ili SDP-om?

VRKIĆ: Bliži sam HDZ-u jer je imao jedan veliki ispit u teškom trenutku i kada dolaze još gori trenuci pa mi zato nije jasno otkud Plenkoviću volje i snage za još jedna mandat. Ali tko god došao morat će položiti vrlo ozbiljan ispit, a to je izvući Hrvatsku iz gospodarskog zaostatka, nastaviti s razvijem, povećanjem zaposlenosti, povećanjem industrijskih potencijala i velikim potezima da bismo dostigli one koji su ispred nas.

TELEGRAM: U IV. izbornoj jedinci bit će zanimljivo, pogotovo što je Domovinski pokret Miroslava Škore ondje za nositeljicu liste postavio njegovu sestru. Mislite li da ona ima šansi i je li Škoro po drugi put pobjegao iz Osijeka?

VRKIĆ: Škoro je neki dan rekao jednu zgodnu rečenicu, a to je da je Hrvatska kolonija. Hrvatska bi doista bila kolonija da su svi postupali kao Škoro, da smo devedesetih, kao on, svi otišli u Ameriku. Hrvatske tada ne bi bilo.

TELEGRAM: Uđu li Škoro i njegova sestra u Hrvatski sabor, hoće li to ličiti na već viđeno: seku i bracu Kerum u Saboru?

VRKIĆ: Nisam pobornik rodbinskih i nasljednih odnosa, bračnih odnosa u politici. Politika je nešto drugo, ona traži kompletnu, obrazovanu, genetski jaku ličnost koja se može nositi s problemima vlasti i države. Takvi neće uspjeti, ni Škoro sa svojim sestrom, ni Nino Raspudić sa svojim suprugom, ni Mile Kekin sa svojom ženom. Dakle, ništa od toga. To što netko s nekim živi ili spava nije jednako onome kako se vodi država i politika.

TELEGRAM: Dobije li HNS-ova lista dva mjesta u IV. izbornoj jedinici ili vi dobijete naviše preferencijalnih glasova, hoćete li opet u Sabor?

VRKIĆ: Nekoliko je tu momenata u igri. Htio sam pomoći HNS-u jer mislim kako stranka zaslužuje da opstane. Hoću li u Sabor ili ne ovisit će o mom zdravlju, ali ono što je najvažnije: htio bih sudjelovati u tome da Hrvatska stvori sve pretpostavke razvijene zemlje, da naši ljudi imaju posla u svojoj državi. Da bi tako moglo biti mora postojati sinergija između grada, županije i države.