Gradonačelnik se, dakle, dohvatio Trga žrtava; Zrinka Paladino objasnila je zašto su najavljeni radovi nedopustivi
Opet se kopa bez objavljenih natječaja, točnih planova i bilo kakve javne rasprave, a mi podsjećamo na važan tekst naše kolumnistice
Gradonačelnik Bandić jutros je otvorio radove na uređenju Trga žrtava fašizma. Radovi su vrijedni desetak milijuna kuna, a kroz četiri mjeseca trebale bi se urediti pješačke i zelene površine oko Meštrovićeva paviljona, zatim osvijetliti paviljon i fontanu. Kako je rekao gospodin Bandić, uređenje Džamije prava je od četiri faze uređivanja “pješačkog centra izvrsnosti”, od Draškovićeve do Trga burze i Trga žrtava fašizma Ulice kneza Višeslava i Krešimirova trga do Branimirove ulice. Ovo su, nažalost, sve informacije do kojih je javnost uspjela doći. Gradska uprava nije izvijestila o točnom iznosu, konkretnim radovima, provedenim natječajima niti je, naravno, provedena bilo kakva javna rasprava prije milijunskog kopanja na važnom gradskom trgu.
Autorica projekta je Lorendana Stunić, koja je rekla da će se “revalorizacijom pješačke šetnice od Draškovićeve ulice do Branimirove tržnice pokušati vratiti povijesnoj matrici Ivana Meštrovića, kako je on to zamislio u startu kada je počeo projektirati Umjetnički paviljon i cijeli trg”. S druge strane, Telegram je nedavno objavio veliki tekst u kojem je naša kolumnistica dr. sc. Zrinka Paladino objasnila zašto ova otužna ideja uređenja najbolje ocrtava sramotan odnos Zagreba prema Meštroviću. Njezinu integralnu analizu možete pročitati ovdje, a čini nam se da je važno ponoviti osnovne teze.
Dom hrvatskih likovnih umjetnika na današnjem Trgu žrtava fašizma sa svojim okolišem predstavlja jedno od najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja Ivana Meštrovića u Zagrebu, a ovaj upitni urbanističko-arhitektonskim dovodi ga u stanje ugroze. Recentno javnosti predstavljani projekti, poput i onog arhitektice Loredane Stunić, koji prostor oko Doma u cijelosti čiste od okolnog i sad već uzraslog raslinja, nepromišljeni su i loši. Nažalost, zahvaljujući pročelniku Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode takav bi projekt mogao doživjeti i realizaciju, što bi bilo lošije od svega.
Uklanjanje raslinja nema opravdanja ni pred pticama ni pred ljudima
Zelenilo oko Doma svakako treba urediti i o njemu voditi brigu, no rušiti ga pozivanjem na Meštrovićevu izvornu ideju projektiranja kružne građevine na neizgrađenom prostoru je otužno. Po izgradnji doma postepeno su se razvijali i kvalitetni prateći prostorni elementi, poput hortikulturnih rješenja izrađenih od vodećih krajobraznih arhitekata koje se ne smije svojevoljno poništavati jer grade povijest tog zagrebačkog prostora zajedno s Meštrovićevim Domom umjetnosti.
S njime su srasli u vrijednu ambijentalnu sliku i kao takve ih treba razrjeđivati i uređivati, čuvati i održavati. Jednako kao i sam Dom, koji sljedeće godine slavi osamdeseti rođendan i koji će iziskivati ulaganja znatnih sredstva u sanaciju narušenih dijelova konstrukcije i kamenih obloga. To su važni problemi koje zanemarujemo, dok se sredstva troše na krajnje nepotrebne i loše osmišljene projekte. Važnost bi Doma hrvatskih likovnih umjetnika iziskivala udružene napore državne i lokalne razine u financiranju pažljive i zasigurno dugotrajne obnove, kojom bi se na odgovarajući način pažljivo riješili i njegovi ozelenjeni prostori.
Uklanjanje uzraslog raslinja oko Doma kako bi se ostvario najobičniji travnjak nema opravdanja ni pred pticama ni pred ljudima, kao što ga ne bi imalo niti uklanjanje Planićevog kamenog trga s fontanom pred glavnim ulazom koji se skladno stopio s Meštrovićevim rješenjem. Treba se naposljetku osvnuti i na segment predlaganog rješenja arhitektice Loredane Stunić kojim se u sklopu uređenja Trga žrtava fašizma ostvaruje i ozelenjeni pješački potez s klupama između kolničkih i tramvajskih trasa od Meštrovićeva Doma preko Ulice Račkoga do Jurišićeve.
Kako nas je Ivan Meštrović svojom umjetnošću činio boljima
Vjerojatno se posljednjih par desetljeća toksičnom vodom, hranom ili zrakom koje upijamo opako naudilo centru za kulturno življenje našeg zaostalog društvenog mozga pa nam se i sjedenje na kamenim klupicama između dviju tramvajskih pruga s jurećim pobočnim prometalima može činiti neodoljivim te ga, eto, kad ga se već netko dosjetio, moramo i ostvariti. Zaštićene urbanističko-arhitektonske te kompozicijski definirane prostore kulturno-povijesnog i spomeničkog značaja nužno je čuvati i održavati te eventualne intervencije na njima dozvoljavati samo po zaključenjima kvalitetno i pošteno raspisivanih i proveđenih arhitektonskih natječaja.
Jedino se tako mogu dobiti prihvatljiva rješenja, od arhitektonskih do krajobraznih, kojih se nećemo sramiti. No izgleda da nam je nemarnima kakvi jesmo sram postao nepoznanicom. Ivan Meštrović nije hodao ukorak s vremenom, on ga je predvodio i svojom je umjetnošću Hrvatsku činio boljom zemljom.