Gradska tvrtka iz Virovitice ne da ljudima da pokopaju bližnje bez da kupe križ i raspelo
Ispraćaj poznatog veterinara otvorio je temu neobične prakse virovitičke komunalne gradske tvrtke. Njegov sin govori za Telegram
Kad je sredinom siječnja ove godine Virovitičaninu Zlatku Kovačeviću umro 97-godišnji otac, otišao je u tamošnju komunalnu gradsku tvrtku Flora Vtc koja se bavi i ukopom pokojnika. Kovačević je htio da očev pogreb bude skroman i krajnje jednostavan, bez vijenaca, svijeća, svećenika, glazbe; u najužem mogućem krugu.
Međutim, kada je službenici Flore Vtc rekao svoju želju dobio je neobičan odgovor. Oni imaju samo određene ”pakete” usluga po fiksnoj cijeni. Primjerice, ukop pokojnika u tzv. imitiranu grobnicu (zemljani grob s pločom) podrazumijeva iskop rake, korištenje mrtvačnice-odra, iznošenje pokojnika, vijenaca, svijeća i križeva, korištenje kolica, korištenje mikrofona i razglasa, korištenje invalidskih kolica, ispraćaj pokojnika od mrtvačnice do groba i polaganje u grob, što sve zajedno, u ”paketu”, stoji 332,48 eura.
Cijenu je nemoguće smanjiti
Kovačević je rekao da je na sprovodu, kakvog želi za svog oca Ivana Kovačevića, puno toga nepotrebnog: od korištenja odra, jer će pokojnik biti dovezen izravno s odjela patologije tamošnje bolnice, do iznošenje vijenaca i svijeća jer ih neće biti, te da nisu potrebni ni mikrofon ni razglas, ni invalidska kolica. Rečeno mu je, kaže Kovačević, da je to cijena za kompletnu uslugu koja podrazumijeva sve nabrojane stavke te da je iznos cijene pokopa nemoguće smanjiti, bez obzira što neće biti korištene sve usluge.
Upravo to potvrdili su nam iz Flore Vtc. ”Sukladno Zakonu i nadležnom nam zakonodavnom okviru, javna komunalna usluga ukopa podrazumijeva i uključuje uslugu ispraćaja pokojnika na groblju. Pokojnik se niti ne može sahraniti/ukopati bez ‘ispraćaja’, da li je to iz mrtvačnice ili iz drugih prostorija groblja nije u ovom slučaju važno.
Obredna ceremoniju može biti i ne mora, ali je i ona, kao i sve usluge koje navodite i koje mi pružamo uključena u našu uslugu i cijenu ukopa i ispraćaja pokojnika na groblju. Korisnik usluge može i ne mora koristiti infrastrukturu groblja, no objavljena i ugovorena cijena usluge je za ukop i ispraćaj. Nemamo uslugu ukopa ‘bez ispraćaja’, odnosno ne dajemo popuste ako se nešto od spomenute infrastrukture i objedinjene usluge ne koristi”, stoji u odgovoru na Telegramov upit može li se smanjiti cijena sprovoda ukoliko se ne koristi ”paket” usluga.
‘Ne morate uzeti, ali morate platiti’
No, još veće iznenađenje Kovačević je doživio kada je u Flori Vtc kupovao pogrebni lijes. Naime i lijes se prodaje u ”kompletu”, zajedno s križem (13,6 eura), pozlaćenom pločicom za križ (1,73 eura) te žalnim tilom (1,33 eura). Kovačević je rekao da ne želi ni križ, ni pozlaćenu pločicu, kao ni metar dug plastični til, ali kako se i lijes, kao i pogrebna usluga, prodaje u paketu, morao je platiti i ”dodatnu opremu” u iznosu od 16,66 eura.
“Mada sam jasno rekao službenici Flore da ne želim križ ni raspelo na lijesu, kao ni plastični til oko križa, rekla je da to ne moram uzeti, ali da moram platiti 141,35 eura. Na taj iznos izdala je račun, pa sam tako platio i ono što ne želim”, priča Zlatko Kovačević za Telegram. Tako ga je ”paket” pogrebnih usluga, bez obzira što nije koristio sve što ”paket” sadrži, zajedno s lijesom, ”u paketu” s križem, pločicom i tilom, ukupno koštao 473,83 eura.
Iz Flore Vtc su krajnje nejasno odgovorili na Telegramov upit može li se lijes kupiti bez križa: ”Javna komunalna usluga ukopa i ispraćaja na grobljima nema nikakve veze s pogrebničkim i/ili trgovačkim uslugama prodaje pogrebne opreme ili pogrebničkih usluga. Cijene javne usluge određuju se sukladno posebnim propisima i procedurama, dok je prodaja pogrebne opreme i usluga (lijesa, križa i raspela…) trgovačka djelatnost i cijene se formiraju na drugačiji način”, stoji u odgovoru na Telegramov upit.
Zašto je uz lijes obavezan križ?
Iz računa koji nam je predočio Kovačević, međutim, vidljivo je da je zajedno s lijesom platio i križ, pločicu s raspelom i til. Jer, drugačije nije bilo moguće, mada je jasno rekao službenici da neće preuzeti ni križ, ni raspelo ni til, te dodao da ona, ako želi, to može uzeti na što ga je upitala: ”A što ću ja s tim?”. “Bio sam iznerviran”, nastavlja Kovačević, “pa sam rekao da križ slobodno može staviti u bašču”.
“Pitao sam službenicu zašto je križ obvezan uz lijes”, nastavlja nevjerojatnu priču iz Virovitice Telegramov sugovornik. “Nije znala odgovoriti kao što nije znala reći ni zašto, ukoliko netko uz lijes želi staviti obilježje neke druge religije, recimo, pravoslavni križ, ili muslimansko ili židovsko obilježje, ne nude i takvu mogućnost. No, uopće je ne krivim, ona je radila samo ono što su joj rekli”.
Poznati veterinar i nagrađeni građanin
Želja Kovačevićevog oca bila da bude sahranjen bez svećenika. Zato je poštivao očevu želju da ukop bude intiman, krajnje jednostavan i samo za najuži krug obitelji. Službenica u Flori Vtc, veli, napomenula je da moraju izdati i osmrtnice i vijest o smrti objaviti u novinama, ali je on to zabranio. Nije želio da se tužna vijest objavljuje na javni način, već u njegovoj režiji kada za to budem spreman. “Suglasila se i rekla je da će to poštovati i tako je zaista i bilo”, kaže Zlatko Kovačević.
Ivan Kovačević, inače, bio je poznata osoba u Virovitici, gdje je kao doktor veterine radio punih pet desetljeća. Dobio je najveće priznanje Grada Virovitice, Zlatnu plakatu za životno djelo, no ne za veterinu već kao jedini živući učenik glazbenika Jana Vlašimskog (Čeha, po čijem imenu nosi ime Glazbene škola u Virovitici), kod kojeg je Ivan Kovačević učio svirati violinu.
Međutim, Kovačevićevom sinu Zlatku, unatoč priznaju koje je njegovu ocu odao Grad Virovitica, tvrtka u vlasništvu istog tog grada tražila je da plati troškove pogreba koji uključuje sve ono što pokojni Ivan, kao ni njegov sin Zlatko nisu željeli.