Grci prosvjeduju protiv dogovora s Makedonijom oko imena. O čemu se točno radi? O Aleksandru Velikom

“Ako pristanemo da ime Makedonija nosi druga država, ostavljamo otvorena vrata za tragičnu povijesnu laž koja će proći i ostati zauvijek”, grmio je u mikrofon 93-godišnji ljevičar, simbol otpora protiv vojne hunte 1967.-1974. Teodorakisu su se na pozornici pridružili brojni govornici, među njima i pravoslavni svećenici. Na demonstracijama 21. siječnja u Solunu, glavnom gradu grčke regije Makedonija, sakupilo se više od 300.000 ljudi.

Mirovni sporazum Atene i Skoplja

Nakon žestokih nedjeljnih demonstracija, na trgu ispred grčkog parlamenta u Ateni, otvara se temeljno pitanje: hoće li stotine tisuća fanatiziranih prosvjednika uspjeti spriječiti potpisivanje mirovnog sporazuma Atene i Skoplja ili će premijer Alexis Tsipras, zbog žestokog otpora, morati odustati od dogovora za koji se posebno zalažu Ujedinjeni narodni, Europska unija i NATO pakt.

Te demonstracije reakcije su na sporazum koji su grčki premijer Alexis Tsipras i njegov makedonski kolega Zoran Zaev postigli u švicarskom Davosu. Priopćeno je da su nakon trosatnog razgovora dvojica premijera usaglasili mjere koje valja poduzeti da bi se uspostavilo uzajamno povjerenja. Pri tomu su obje strane izrazile nadu da će do 11. srpnja, kad se održava summit NATO pakta, postići dogovor o novom imenu te da će Skoplje napokon biti primljeno u tu najveću vojno političku organizaciju.

Skoplje spremno na promjenu imena

Na stolu su tri prijedloga naziva: “Nova Makedonija”, “Gornja Makedonija” ili “Sjeverna Makedonija”. Glasnogovornik grčke vlade Dimitris Tzanakopoulos kazao je kako radikalne “nacionalističke i ekstremno desne snage”, pokušavaju iskoristiti zabrinutost koja vlada u Grčkoj kako bi spriječili dogovor. No, kazao je Tzanakopoulos, Grčkoj je dogovor prihvatljiv jer je Skoplje izrazilo spremnost da prihvati složeno ime Makedonije, da promjeni ustav te da izda jamstva da će se boriti protiv svih iredentističkih težnji.

Nakon što je ministar vanjskih poslova Nikos Kotzias izjavio kako se radi na nacrtu dokumenta koji bi mogao biti temelj dogovora, odmah je primio dva prijeteća pisma. A Xeni Dimitriou, tužitelj Vrhovnog suda, naredio je istragu protiv jedne članice anarhističke skupine Rouvikonas koja je zaprijetila kako će na nedjeljnom skupu biti “prolivena krv “.

Makedonski ministar vanjskih poslova kazao je pak da su svi pred istim izborom: “ili ćemo imati stabilnu regiju s jakim institucijama i funkcionalnim demokracijama ili regiju u stalnim sukobima i stanju permanentne krize”.

Zaev i Tsipras zajedno do rješenja

Kad je premijer Zaev javno izjavio kako će Makedonija pristati na promjenu imena, premijer Cipras odmah je najavio da će grčki parlament ratificirati sljedeću fazu sporazuma EU s Makedonijom. Time su potvrđene nade Bruxellesa i Washingtona kako će ideološki bliske, ljevičarske vlade u Ateni i Skoplju pronaći rješenje za dugogodišnju krizu koja je naštetila objema državama.

Optimističkom ozračju najviše je pak pridonio premijer Zaev koji je kazao da ima puno toga zajedničkog s grčkim premijerom te da je zbog toga možda “Bog htio da njih dvojica pronađu rešenje za pitanje imena“. Grčki mediji odmah su izjavu Zaeva protumačili njegovom spremnošću da se odrekne politike svog prethodnika, dugogodišnjeg premijera Nikole Gruevskog te da odbacuje njegovu tezu kako su građani Skoplja jedini pravi nasljednici grčkog vojskovođe Aleksandra Velikog.

Masovne demonstracije od 1991.

Do najnovijeg spora Atene i Skoplja došlo je 1991. odmah po stjecanju nezavisnosti Makedonije. Bivša jugoslavenska republika, poznata kao Socijalistička Republika Makedonija, odlučila se nazvati Makedonijom što je za Grčku bilo neprihvatljivo jer ima regiju koja se također naziva Makedonija i koja je ime dobila po drevnom kraljevstvu Aleksandra Velikog. U Grčkoj su zbog toga održane masovne demonstracije protiv Makedonije u kojima su sudjelovali milijuni građana koji su tražili odmazdu.

Zbog toga je Atena uvela ekonomsku blokadu koja je trajala dvije godine, pa je Makedonija završila u recesiji. Drama je završila tek kad se tadašnji predsjednik zemlje pojavio na televiziji te priznao da Makedonija ne prisvaja Aleksandra Velikog. Grke nije umirio ni pristanak Skoplja da se Makedonija privremeno nazove Bivša jugoslavenska republika Makedonija pa je blokirala pokušaje Skoplja da se pridruži NATO-u. U Grčkoj se želja Skoplja da se država nazove Makedonija doživljava kao izraz teritorijalnih pretenzija na sjeverno grčku regiju koja nosi naziv Makedonija. Atena je jedino pristala da se u međunarodnim institucijama i organizacijama privremeno koristi naziv „Bivša jugoslovenska republika Makedonija“.

Kad se nisu uspjele usuglasiti oko imena Atena je iskoristila svoje pravo veta i 2008. onemogućila ulazak Makedonije u Sjevernoatlantski savez, a samim time i u EU pa su se odnosi između dviju država ponovno zaoštrili.

Ili Makedonija ili ništa

Na zamolbu Bruxellesa i Washingtona bivši premijer Ivo Sanader posjetio je 2008. Skoplje kao posrednik kako bi privolio tadašnje makedonsko državno vodstvo da pristane na kompromis oko imena jer je to bio uvjet za prijem te države u NATO pakt. No, ni nakon što ih je upozorio da bi mogli propustiti povijesnu priliku koja se neće tako brzo ponoviti, makedonski političari tvrdo su ustrajali u stajalištu ili Makedonija ili ništa. Nisu bili zadovoljni ni imenom Bivša jugoslavenska republika Makedonije (FYROM).

Po povratku u Zagreb Sanader je ispričao kako se s Makedoncima nije dalo razgovarati, kako su bili potpuno iracionalni i kako je strašno da njihovi političari predvođeni premijerom Nikolom Gruevskim, liderom vladajuće Unutarnje makedonske revolucionarne organizacije – Demokratske partije za makedonsko nacionalno jedinstvo (VMRO—DPMNE), uopće nisu zreli i sposobni voditi državu jer nisu shvatili da su propustili priliku da Makedonija prije ostalih država Balkana uđe NATO, ali i u EU.”

Stoga je Grčka stavila veto. I tek sada, deset godina kasnije, što je strašan gubitak za Skoplje, ponovno se raspravlja o mogućnosti da Makedonija bude primljena u NATO pakt.

NATO poziva na dogovor

Do novih sukoba došlo je 2011. kad je desničarska radikalno nacionalistička vlast podignula monumentalni spomenik Aleksandru Velikom u Skoplju, a po njemu je nazvala i zračnu luku i glavnu gradsku avenija u Skoplju. Atena je odmah nakon toga prekinula sve letove za Skoplje. Nakon što je prošle godine na izborima Nikola Gruevski izgubio vlast, a zamijenio ga je Zoran Zaev, vođa Socijaldemokratske unije Makedonije (SDSM), u Washingtonu i Bruxellesu su u toj promjeni vidjeli šansu za dogovor.

Glavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza Jens Stoltenberg posjetio je prošlog tjedna Skoplje te je upozorio Makedonce: “Vidjeli smo da se Rusija pokušala uplitati u procese u ovoj regiji” pa ih je ohrabrio da pronađu kompromis s Grcima. “Ohrabren sam voljom koju sam vidio i kod vlade u Ateni i kod vlade u Skoplju”.

Ako bi se riješio spor oko imena tada bi već u ljeto ove godine Makedonija bila primljena u NATO što će joj automatski otvoriti vrata ulasku u EU.

Makedonija je važna za EU

Za EU Makedonija je vrlo važan saveznik u nastojanjima da se kontroliraju migracijski tokovi te uspostavi sigurnosna zona. Ali i zbog toga što Makedonija nije jedina zemlja na Balkanu kojoj su blokirani ulasci u NATO i EU. Dok Srbija ne prizna neovisno Kosovo, ni ona neće moći u EU, kao ni BiH koja je podijeljena na bošnjački odnosno muslimanski dio, na hrvatski ili katolički te srpski ili pravoslavni. EU i NATO željeli bi što prije riješiti makedonski problem jer je Europa zabrinuta ne samo usponom nacionalizama već i zbog rizika od političke nestabilnosti na Balkanu.

Pridruživanje EU donijelo bi veliko korist Makedoniji, jer bi se dva milijuna uglavnom siromašnih ljudi moglo zaposliti u najbogatijim europskim zemljama. No, ako se i riješi spor između Atene i Skoplja, to ni izdaleka neće biti dovoljno da se do kraja riješi takozvano “makedonsko pitanje”.

“Makedoniju svi žele raskomadati”

Dok je makedonski političar Lazar Mojsov, doktor znanosti, višestruki veleposlanik, predsjednik generalne skupštine UN-a, potkraj osamdesetih godina bio predsjednik Predsjedništava Jugoslavije, skupini novinara, kad se već naslućivao raspad države, objašnjavao je kako će to ugroziti opstojnost Makedonije. “Makedonci su europski Palestinci. Makedoniju bi željeli raskomadati svi njeni susjedi: Grci, Bugari, Srbi, Albanci, a i Turci bi željeli uzeti dio za koji smatraju da njima pripada. Svi oni negiraju postojanje ne samo države, nego i makedonske nacije i jezika. A sve te aspiracije samo će jačati makedonski nacionalizam pa će taj dio Balkana zaista vrlo brzo opet postati bure baruta”.

Vrijeme pokazuje da je Mojsov bio u pravu. Grci, Srbi, Bugari, Albanci, svatko iz svojih razloga, ne kriju teritorijalne pretenzije spram Makedonije, a najubojitije oružje im je negiranje postojanja makedonske nacije i jezika. Makedonci su slavenskog podrijetla, a u njihovu nacionalnu svijest mogli smo se uvjeriti za nedavnog Europskog prvenstva u rukometu u Zagrebu kad su njihovi reprezentativci i navijači ponosno i glasno pjevali svoju himnu.

Kao i Bošnjaci u BiH, tako su i Makedonci vremenom izrasli u naciju i taj im osjećaj i pravo više nitko ne može uzeti. Srbija i Bugarska započele su bitku za prevlast u Makedoniji nakon što je na Berlinskom kongresu 1878. Beograd stekao neovisnost, a Sofija dobila autonomiju. Obje države nagovarale su Makedonce, malo milom, više silom, da se deklariraju kao pripadnici srpske ili bugarske nacije.

Bugari tvrde: Makedonija je naša

Početkom 20. stoljeća politička indoktrinacija pretvorila se u otvoreni sukob između Komita, Srba i srpskih pristalica te Bugara. Istodobno turska vlast pljačkala je i ubijala pravoslavce. Bugari svojataju Makedoniju tvrdeći da ne postoji makedonski jezik jer je to bugarski jezik. Bugari izdaju svoje putovnice svim makedonskim državljanima koji se pristanu izjašnjavati kao Bugari, a nije malo onih koji to prihvaćaju jer im to omogućuje slobodno putovanje i zapošljavanje po Europi.

Kad je prije dvije godine potpisnik ovih redova bio u posjetu Bugarskoj, u gradu Samokovu, jedne večeri domaćini su ga odveli na glavni trg gdje se na koncertu narodne glazbe okupilo desetak tisuća ljudi. Pjevalo se i plesalo, a posebno oduševljenje izazvale su pjesme Bitola, moj roden kraj, Makedonče devojče i Biljana platno beleše. Nakon što sam se pohvalio da znam te makedonske pjesme jer su bile vrlo popularne u bivšoj Jugoslaviji, zaprepaštenju mojih mladih pratilaca nije bilo kraja.

“Ali gospodine, kakve makedonske pjesme, pa to ne postoji, to su bugarske narodne pjesme”. Još su nekoliko puta u nevjerici ponovili kako to nisu makedonske pjesme, a nakon toga naši su odnosi potpuno zahladili i sveli se tek na najnužniju komunikaciju. Bilo je doista čudno vidjeti te mlade ljude od 28 i 30 godina da su toliko zagriženi te da su s toliko gnjeva reagirali na spomen Makedonije. Tada mi je, dakako, postalo jasno kolika je duboka netrpeljivost Bugara spram samog spomena imena Makedonija.

Srbi tvrde: Makedonci su protjerani Srbi

Srbi pak tvrde da su Makedonci zapravo Srbi koji su se krajem 19. i početkom 20. stoljeća morali, pod pritiskom Bugara i Turaka, odreći svoje vjere te su bili prisiljeni mijenjati završetke svojih prezimene iz -ić u -ski, primjerice Todorić u Todorovski. Za Drugog svjetskog rata Srbe su iz Makedonije zajednički protjerivali bugarski i albanski fašisti.

Posebno je osjetljiv sukob između Srpske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve koja je proglasila autokefalnosti. Ta odluka nije prihvaćena niti u jednoj pravoslavnoj crkvi u svijetu, kao ni u Carigradskom patrijarhatu ni u SPC-u. Srpska pravoslavna crkva inzistira da se iz tog izbaci ime Makedonska.

Da bi uspjeli dovršiti proces pomirenja, premijeri Zaev i Tsipras morat će slomiti žestoke otpore u vlastitim državama, kako među političkim strankama tako i među građanima. Zaevu je to posebno teško jer za promjenu imena mora dobiti potporu dvije trećine zastupnika u parlamentu.

Sve veći broj Albanaca u Makedoniji

Više od 70 posto Makedonaca podupire članstvo u EU, navodi se u rujanskoj anketi Centra za uvide Međunarodnog republikanskog instituta sa sjedištem u Washingtonu. Ovdje nismo govorili o problemima koje Makedonija ima s albanskom manjinom jer su njihovi predstavnici ušli u vladu Zorana Zaeva pa je sad rasprava o tomu privremeno stavljena na čekanje.

Prema popisu iz 2002. u Makedoniji je živjelo dva milijuna stanovnika, od toga je bilo 510.000 Albanaca. Danas je njihov broj puno veći pa ne čudi što u cijeloj sjeverozapadnoj Makedoniji većinu predstavljaju Albanci koji imaju i vlast u velikim gradovima kao što su Tetovo, Gostivar, Struga…. Sićušna balkanska država je na putu da se pridruži najmoćnijim zapadnim klubovima. Prvo, svatko se mora složiti oko imena.