Malo mi je zlo od toga što ipak trebam prepričati o čemu se radi u toj lakrdijaškoj priči kad je već spominjem. Ali, evo, Kapulica je sam sebi organizirao testiranje kod nekog poligrafskog privatnika pa je ispalo da je čist ko’ suza. Privatnik mu je izdao atest ne-polaznika Kovačevićevog kluba, čak da za tu špelunku nije ni čuo dok nije pukla afera s direktorom Janafa i onim milijunima kuna oko kojih se sada vodi pravosudna trakavica. I sada Kapulica goni Grmoju po medijima da ovaj da ostavku na sve i ode u Metković predavati povijest. Jer oklada je oklada.
Mogli su i gutati mačeve ili ojkati na TV-u
Time su dozlaboga vjernu sliku hrvatske visoke politike uokvirili na povijesnom zidu ta dvojica zapjenjenih kladioničara koji su na sebe još bolje mogli privući pažnju da su se, recimo, na televiziji ogledali u vještini gutanja mačeva ili u ojkanju iliti treskanju ”ojkavice pismo moga ćaće, kad se piva sve se tresu gaće”. Takva se politika zove smijurija. Ili groteska. A ima i jedna prosta riječ pa nju nećemo.
Nikome to, doduše, nije komično jer ovako se ne bi rugali s biračima i građanima ni narodni predstavnici iz Mrduše Donje koji su pobijedili na izborima jer s mještanima rado piju rakiju. Jer Kapulica je, da se podsjetimo, trenutno savjetnik premijera Andreja Plenkovića i član Predsjedništva vladajuće stranke, a uz to nosi i dekorativni naslov predsjednika Zajednice utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice “dr. Franjo Tuđman”. Prije nema što nije bio, od predsjednika Mladeži HDZ-a i člana Tuđmanovog Predsjedničkog vijeća za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost do saborskog zastupnika.
Cirkus dvojice političkih kapitalaca
Grmoja – njegov suparnik u važnom političkom pitanju pohađanja kluba u Slovenskoj uz gemišt i hladnu mezu, a ponekad i bijelu ribu koju dopremi neki Ante da poslije može meritorno tražiti državne poticaje iz fondova EU – također je nacionalna politička veličina. Glavni je tajnik parlamentarne stranke Most i uvaženi saborski zastupnik koji piše zakone i traži referendume.
Njega valjda nisu zvali u Slovensku da proba komarču pa nije ni odlazio, tako da je sada spreman pasti na oltar domovine da bi prokazao one koji su išli. Ili su možda išli. Ili bi išli da su ih pozivali.
I u to bi ime toga dana privezali novu kravatu koju su kupili u Parizu kad su za Sabor putovali na neki sastanak o nečemu pa su ostali još dva dana da malo upiju francuskoga esprita. Imamo, dakle, dva kapitalca, koji, doduše, vjerojatno ne zarađuju kao novi ministar za obnovu Ivan Paladina (mjesečna rata kredita: 50.000 kuna), ali fino su se ugnijezdili na proračun ”da bi svima nama bilo bolje”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koga briga za njihovu palanačku okladu?
I onda ih hrvatski trudbenik, koji ne zna kako će platiti razliku za plin i koji se trese od rata u Ukrajini, em jer je jeziv, em jer će mu propasti posao, mora gledati kako se proganjaju ni oko čega. Poručuje Kapulica Grmoji da je sada politički mrtav kad je on dobio papir s poligrafa da nije jeo u Slovenskoj. Ali Kapulica je faktično, značenjski i supstancijalno mrtav političar otkako smo čuli za njega, mrtav-premrtav. Živ živcat samo za prazne govore i stranačku kombinatoriku od koje se samo on i njemu slični u životu kruha fino najedu. A i Grmoja ide tim putem.
I koga briga za tu njihovu javnu bitku, za njihovu palanačku okladu pred kamerama i tko će nakon nje morati napustiti politiku. Moš’ si mislit koja šteta da se lišimo bilo koga ili njih obojice u paketu. Zašto bi to bilo važno? A još manje da bi bilo tragično. Ne bi nitko ni primijetio. Jer stvarno je tragično to što radni ljudi gledaju takve potepuhe kako im se smiju u lice, smatrajući da im je dopušteno sve, uključujući i insceniranje malih, jeftinih predstava, dok elektorat gleda kako će ostati na nogama i preživjeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Groteskno je ovo s poligrafom što izvode Grmoja i Kapulica. Koga uopće briga za njih i njihovu palanačku okladu
Kao da bi netko uopće primijetio da odu iz politike obojica u paketu
Dozlaboga vjernu sliku hrvatske visoke politike uokvirili su na povijesnom zidu ta dvojica zapjenjenih kladioničara koji su na sebe još bolje mogli privući pažnju da su se, recimo, na televiziji ogledali u vještini gutanja mačeva ili u ojkanju iliti treskanju 'ojkavice pismo moga ćaće, kad se piva sve se tresu gaće'. Takva se politika zove smijurija. Ili groteska. A ima i jedna prosta riječ pa nju nećemo
Dvojica muževa iz vrha hrvatske politike, Mario Kapulica iz HDZ-a i Nikola Grmoja iz Mosta, natežu se ovih dana oko toga je li prvi kročio nogom u tajni klub Dragana Kovačevića u Slovenskoj ili drugi izmišlja i podvaljuje. Umjesto da se bave nečim drugim, ičim, bilo čime – za te silne pare koje im plaćamo da budu dužnosnici visokog ranga – dva su se jarca na brvnu okladila i zazvala u pomoć poligraf. Detektor laži treba, dakle, presuditi koji laže pa će onda taj koji laže zauvijek napustiti hrvatsku politiku.
Malo mi je zlo od toga što ipak trebam prepričati o čemu se radi u toj lakrdijaškoj priči kad je već spominjem. Ali, evo, Kapulica je sam sebi organizirao testiranje kod nekog poligrafskog privatnika pa je ispalo da je čist ko’ suza. Privatnik mu je izdao atest ne-polaznika Kovačevićevog kluba, čak da za tu špelunku nije ni čuo dok nije pukla afera s direktorom Janafa i onim milijunima kuna oko kojih se sada vodi pravosudna trakavica. I sada Kapulica goni Grmoju po medijima da ovaj da ostavku na sve i ode u Metković predavati povijest. Jer oklada je oklada.
Mogli su i gutati mačeve ili ojkati na TV-u
Time su dozlaboga vjernu sliku hrvatske visoke politike uokvirili na povijesnom zidu ta dvojica zapjenjenih kladioničara koji su na sebe još bolje mogli privući pažnju da su se, recimo, na televiziji ogledali u vještini gutanja mačeva ili u ojkanju iliti treskanju ”ojkavice pismo moga ćaće, kad se piva sve se tresu gaće”. Takva se politika zove smijurija. Ili groteska. A ima i jedna prosta riječ pa nju nećemo.
Nikome to, doduše, nije komično jer ovako se ne bi rugali s biračima i građanima ni narodni predstavnici iz Mrduše Donje koji su pobijedili na izborima jer s mještanima rado piju rakiju. Jer Kapulica je, da se podsjetimo, trenutno savjetnik premijera Andreja Plenkovića i član Predsjedništva vladajuće stranke, a uz to nosi i dekorativni naslov predsjednika Zajednice utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice “dr. Franjo Tuđman”. Prije nema što nije bio, od predsjednika Mladeži HDZ-a i člana Tuđmanovog Predsjedničkog vijeća za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost do saborskog zastupnika.
Cirkus dvojice političkih kapitalaca
Grmoja – njegov suparnik u važnom političkom pitanju pohađanja kluba u Slovenskoj uz gemišt i hladnu mezu, a ponekad i bijelu ribu koju dopremi neki Ante da poslije može meritorno tražiti državne poticaje iz fondova EU – također je nacionalna politička veličina. Glavni je tajnik parlamentarne stranke Most i uvaženi saborski zastupnik koji piše zakone i traži referendume.
Njega valjda nisu zvali u Slovensku da proba komarču pa nije ni odlazio, tako da je sada spreman pasti na oltar domovine da bi prokazao one koji su išli. Ili su možda išli. Ili bi išli da su ih pozivali.
I u to bi ime toga dana privezali novu kravatu koju su kupili u Parizu kad su za Sabor putovali na neki sastanak o nečemu pa su ostali još dva dana da malo upiju francuskoga esprita. Imamo, dakle, dva kapitalca, koji, doduše, vjerojatno ne zarađuju kao novi ministar za obnovu Ivan Paladina (mjesečna rata kredita: 50.000 kuna), ali fino su se ugnijezdili na proračun ”da bi svima nama bilo bolje”.
Koga briga za njihovu palanačku okladu?
I onda ih hrvatski trudbenik, koji ne zna kako će platiti razliku za plin i koji se trese od rata u Ukrajini, em jer je jeziv, em jer će mu propasti posao, mora gledati kako se proganjaju ni oko čega. Poručuje Kapulica Grmoji da je sada politički mrtav kad je on dobio papir s poligrafa da nije jeo u Slovenskoj. Ali Kapulica je faktično, značenjski i supstancijalno mrtav političar otkako smo čuli za njega, mrtav-premrtav. Živ živcat samo za prazne govore i stranačku kombinatoriku od koje se samo on i njemu slični u životu kruha fino najedu. A i Grmoja ide tim putem.
I koga briga za tu njihovu javnu bitku, za njihovu palanačku okladu pred kamerama i tko će nakon nje morati napustiti politiku. Moš’ si mislit koja šteta da se lišimo bilo koga ili njih obojice u paketu. Zašto bi to bilo važno? A još manje da bi bilo tragično. Ne bi nitko ni primijetio. Jer stvarno je tragično to što radni ljudi gledaju takve potepuhe kako im se smiju u lice, smatrajući da im je dopušteno sve, uključujući i insceniranje malih, jeftinih predstava, dok elektorat gleda kako će ostati na nogama i preživjeti.