Skupina hrvatskih ekonomista obratila se javnosti kako bi upozorili na probleme u mirovinskom sustavu. Smatraju da privatizirani mirovinski stup srlja u propast te su pozvali Vladu da se počne baviti tim problemom, kako bi spriječila štetu koja se, kako kažu, nanosi budućim umirovljenicima.
Prvi stup je već mrtav – pola mirovina je iz proračuna
Mirovinski sustav zaista ima mnogo problema. Prvi stup, bazira se na međugeneracijskoj solidarnosti između sadašnjih radnika i umirovljenika. Radnici izdvajaju dio plaće, kako bi postojeći umirovljenici mogli dobiti mirovine.
S obzirom na to da se broj umirovljenika i radnika gotovo izjednačio, taj je sustav postao neodrživ, odnosno ne osigurava mirovine koje su dovoljne za život. Čak ni ovako male mirovine kakve danas imaju umirovljenici nisu u potpunosti financirane iz doprinosa, već otprilike polovica iznosa dolazi iz državnog proračuna. Znači, taj sustav se raspao.
To je privatna štednja i ne treba je pokloniti državi
Što se tiče drugog mirovinskog stupa, on se nikako ne bi smio “spašavati” tako da država nacionalizira ušteđeni novac, odnosno preseli ga u prvi stup i tako “spasi javne financije”. Tako sigurno neće pomoći budućim umirovljenicima, onima koji će u mirovinu ići za 20, ili 30 godina, jer će demografska slika, izvjesno je, biti još lošija nego danas, odnos broja radnika i umirovljenika još nepovoljniji, a mirovine još manje nego danas.
Osim toga, novac koji građani imaju u drugom stupu jest zapravo individualna štednja i kada bi ga država prisilno prebacila u prvi stup, bila bi to – krađa. Kao da građanima netko “počisti” štedne račune u banci, da ih “spasi” od niskih kamata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problematična struktura ulaganja mirovinskih fondova
Jedan od problema koje je ova skupina ekonomista identificirala kod drugog stupa, a s čime će se vjerojatno svi složiti, jest da mirovinski fondovi veći dio imovine ulažu u državni dug, odnosno državne obveznice. Ta praksa je problematična iz više razloga. Prvi je taj što za takvo upravljanje nije potrebno posebno znanje ni pamet, a fondovi, naravno, naplaćuju upravljačku naknadu.
Drugi problem je to što je novac uložen u obveznice države u kojoj budući umirovljenici žive, pa nema diverzifikacije i zaštite od rizika. Ako RH kojim slučajem bankrotira, odoše i mirovine. Često se kao pozitivan primjer ističe norveški naftni fond koji je od Norvežana napravio milijunaše, kada se njegova imovina podijeli s brojem stanovnika, a koji ulaže u vrijednosne papire po cijelom svijetu.
Nove može spasiti samo jača privatna štednja – ili čudo
S obzirom na to da će se demografska slika – ako se ne dogodi čudo – samo pogoršavati, rješenje za buduće umirovljenike jest zapravo jačanje privatne štednje, ali uz promjenu okvira djelovanja fondova koji sada upravljaju mirovinama iz drugog stupa. Neki ekonomisti bliski Udruzi članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, poput Andreja Grubišića, već su ranije predlagali neka rješenja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grubišić je, konkretno, u javnim istupima znao isticati da bi trebalo postupno smanjivati uplate u prvi stup, uz paralelno povećanje izdvajanja za privatnu štednju s time da bi se građanima trebalo omogućiti veći izbor privatnih ulaganja, kao i stvoriti veću konkurenciju među fondovima. Također, trebalo bi promijeniti regulativu koja se odnosi na strukturu ulaganja fondova kako bi se onemogućilo da, kao što je do sada bio slučaj, 60 ili 70 posto portfelja bude uloženo u državne obveznice.
Grupa ekonomista izašla s idejom za spas mirovinskog sustava. Ukratko, predlažu da država građanima doslovno uzme novac
Jurčić i ekipa s pravom kritiziraju mirovinski sustav, ali rješenje nije da novac poklonimo državi
Novac koji građani imaju u drugom stupu jest zapravo individualna štednja i kada bi ga država prisilno prebacila u prvi stup, bila bi to - krađa. Kao da građanima netko “počisti” štedne račune u banci, da ih “spasi” od niskih kamata
Skupina hrvatskih ekonomista obratila se javnosti kako bi upozorili na probleme u mirovinskom sustavu. Smatraju da privatizirani mirovinski stup srlja u propast te su pozvali Vladu da se počne baviti tim problemom, kako bi spriječila štetu koja se, kako kažu, nanosi budućim umirovljenicima.
Ljubo Jurčić, Drago Jakovčević, Gojko Bežovan, Ivan Lovrinović i Željko Garača, ukratko, smatraju da bi drugi mirovinski stup trebalo ukinuti, da se radi o neuspješnom eksperimentu i pozivaju Vladu da “spasi privatizirani mirovinski sustav, javne financije i gospodarstvo”, po uzoru na druge postsocijalističke zemlje koje su drugi stup ukinule.
Prvi stup je već mrtav – pola mirovina je iz proračuna
Mirovinski sustav zaista ima mnogo problema. Prvi stup, bazira se na međugeneracijskoj solidarnosti između sadašnjih radnika i umirovljenika. Radnici izdvajaju dio plaće, kako bi postojeći umirovljenici mogli dobiti mirovine.
S obzirom na to da se broj umirovljenika i radnika gotovo izjednačio, taj je sustav postao neodrživ, odnosno ne osigurava mirovine koje su dovoljne za život. Čak ni ovako male mirovine kakve danas imaju umirovljenici nisu u potpunosti financirane iz doprinosa, već otprilike polovica iznosa dolazi iz državnog proračuna. Znači, taj sustav se raspao.
To je privatna štednja i ne treba je pokloniti državi
Što se tiče drugog mirovinskog stupa, on se nikako ne bi smio “spašavati” tako da država nacionalizira ušteđeni novac, odnosno preseli ga u prvi stup i tako “spasi javne financije”. Tako sigurno neće pomoći budućim umirovljenicima, onima koji će u mirovinu ići za 20, ili 30 godina, jer će demografska slika, izvjesno je, biti još lošija nego danas, odnos broja radnika i umirovljenika još nepovoljniji, a mirovine još manje nego danas.
Osim toga, novac koji građani imaju u drugom stupu jest zapravo individualna štednja i kada bi ga država prisilno prebacila u prvi stup, bila bi to – krađa. Kao da građanima netko “počisti” štedne račune u banci, da ih “spasi” od niskih kamata.
Problematična struktura ulaganja mirovinskih fondova
Jedan od problema koje je ova skupina ekonomista identificirala kod drugog stupa, a s čime će se vjerojatno svi složiti, jest da mirovinski fondovi veći dio imovine ulažu u državni dug, odnosno državne obveznice. Ta praksa je problematična iz više razloga. Prvi je taj što za takvo upravljanje nije potrebno posebno znanje ni pamet, a fondovi, naravno, naplaćuju upravljačku naknadu.
Drugi problem je to što je novac uložen u obveznice države u kojoj budući umirovljenici žive, pa nema diverzifikacije i zaštite od rizika. Ako RH kojim slučajem bankrotira, odoše i mirovine. Često se kao pozitivan primjer ističe norveški naftni fond koji je od Norvežana napravio milijunaše, kada se njegova imovina podijeli s brojem stanovnika, a koji ulaže u vrijednosne papire po cijelom svijetu.
Nove može spasiti samo jača privatna štednja – ili čudo
S obzirom na to da će se demografska slika – ako se ne dogodi čudo – samo pogoršavati, rješenje za buduće umirovljenike jest zapravo jačanje privatne štednje, ali uz promjenu okvira djelovanja fondova koji sada upravljaju mirovinama iz drugog stupa. Neki ekonomisti bliski Udruzi članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova, poput Andreja Grubišića, već su ranije predlagali neka rješenja.
Grubišić je, konkretno, u javnim istupima znao isticati da bi trebalo postupno smanjivati uplate u prvi stup, uz paralelno povećanje izdvajanja za privatnu štednju s time da bi se građanima trebalo omogućiti veći izbor privatnih ulaganja, kao i stvoriti veću konkurenciju među fondovima. Također, trebalo bi promijeniti regulativu koja se odnosi na strukturu ulaganja fondova kako bi se onemogućilo da, kao što je do sada bio slučaj, 60 ili 70 posto portfelja bude uloženo u državne obveznice.