Znači li uvjerljiva Erdoganova pobjeda na izborima skretanje prema autokraciji?
Britanski Guardian analizira što će uvjerljivu izbornu pobjedu AKP-a
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan još je jednom uspio pobijediti. Nakon izbora u nedjelju svoju će volju moći nametnuti odlučnije nego ikada prije, sigurno da će vladajuća Stranka pravde i razvitka (AKP) proširiti svoj utjecaj u zemlji u sljedeće četiri godine, piše kolumnist Yavuz Baydar za Guardian.
Kockao se, prešao mnoge granice i na kraju pobijedio. Erdoganu sada polovica nacionalnih glasova daje legitimitet za možda čak i širenje svoje vlasti u autokraciju.
Will Erdogan allow greater press freedom in Turkey? Don't count on it https://t.co/6Uhd22JahL pic.twitter.com/GpbUGxak3h
— Media Guardian (@mediaguardian) November 2, 2015
Neočekivani rezultat
Ovakav rezultat malo je tko mogao predvidjeti. Većina anketa predviđala je kako će AKP dobiti oko 44 posto glasova, što bi značilo da ne mogu sami sastaviti vladu bez koalicije. Tako da je ovako velika pobjeda AKP-a mnogima predstavljala šok.
Drugo je veliko pitanje izbora bilo hoće li prokurdska Narodna demokratska stranka (HDP) pasti ispod razine od 10 posto potrebne za ulazak u parlament. Mnogi su smatrali da bi predstavnik kurdskog pokreta izvan parlamenta značilo daljnju destabilizaciju Turske. HDP je na kraju osvojio 10.4 posto i tako ušla u parlament. To je, međutim, dosta manje od 13 posto koliko su dobili na izborima u lipnju.
Erdogan je igrao na kartu podjele
Kako objasniti pobjedu AKP-a? AKP se intenzivno prikazivao kao glavna politička snaga koja vodi rat protiv onog što mnogi vide kao turskog neprijatelja broj jedan: prokurdsku PKK.
Erdogan je igrao na oštre podjele između tri oporbene stranke, sve ukorijenjene u identitetskim politikama. Vješto je upravljao razgovorima s ciljem da gradnja koalicije nakon izbora u lipnju završi u slijepoj ulici, a istovremeno proglasivši rat PKK-u. Pristaše ultranacionalističke MHP, čiji je vođa Devlet Bahceli proglašen “gospodinom ne”, zbog svog odbacivanja bilo kakve koalicije, okrenuli su se AKP-u, a stranka MHP izgubila je šest posto podrške.
It's tense in central Diyarbakir. Can't help but remember celebration by HDP supporters at this very spot 7 June. pic.twitter.com/DlqRg3EEJw
— Ayla Albayrak (@aylushka_a) November 1, 2015
Sužen prostor za oporbu
Još jedan dramatičan element ovih povijesnih izbora jest broj glasova koje je HDP izgubio. Pod vodstvom Selahattina Demirtasa, stranka je uspjela otići dalje od politike identiteta i postati šira opcija sekularne ljevice. No, sukobi između turske vlade i kurdske oporbe rezultirali su da ti sekularni ljevičari umjesto HDP-a, podrže glavnu opozicijsku stranku Republikansku narodnu stranku (CHP).
Dakle, bila je to strategija koja prikazuje Tursku kao zemlju u krizi koju Erdogan uspješno rješava. On je također uspješno naelektrizirao medija i suzio prostor za opoziciju da stavi stvari u kontekst. Konstruirao je sliku ratnika u zemlji i čovjeka koji prkosi svijetu.
Demokracija ili autokracija
Pa ipak, s ovim rezultatom Turska se neće približiti stabilnosti, nego će se umjesto toga kriza produbiti. Ono što je bilo na kocki ovim izborima je pitanje hoće li zemlja iz njih izaći kao bliža zapadnom stilu demokracije, ili autokraciji središnje Azije, pod kojom se slobode i prava ne poštuju, a pravosuđe i mediji su podređeni vlasti.
Ako Erdogan i njegov AKP odluče da bi im izborna pobjeda mogla poslužiti kao karta za kršenje ustava, rušenje disidenata, gušenje novinarstva, provođenje sporne promjene sistema u predsjednički, suzbijanje kurdskih zahtjeva za prijenosom ovlasti i vrludanjem o sirijskoj krizi, tada bismo mogli očekivati da će zemlja još brže kliznuti u autokraciju, zaključuje Baydar.