Ako je dosad možda i bilo takvih koji su uspijevali sebe uvjeriti kako se zemljom ne valja jedan opasan masovni pokret, nego je riječ o zbunjenim pojedincima, jučerašnji prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu, morao im je odagnati sve iluzije. Jer ovakvo masovno okupljanje koje nije organizirala neka organizacija s ozbiljnom logistikom i utjecajem smo do sada imali u tek nekoliko navrata.
U političkom smislu na prosvjedima za Radio 101 i prilikom dočeka dvojice generala nakon oslobađajuće presude u Haagu, a pored toga prilikom dočeka sportaša nakon uspjeha na velikim natjecanjima. Sve ostalo, od prosvjeda za kurikularnu reformu pa dalje, odradilo se u ozbiljnoj organizaciji. Licitiranje brojkama, koje bi nas logično dovelo do toga da broj ljudi koji su jučer došli na prosvjed nije toliko veliki, moglo bi skrenuti raspravu na pogrešan kolosijek i predstavljao bi još jedno zatvaranje očiju pred stvarnošću.
Bijesni ljudi različitih profila
Ukratko, imamo posla s bijesnim ljudima, različitih profila, iako ih uvjerljivo najviše dolazi s desnice ili klerikalne desnice, punim negativne energije koju su spremni ispoljiti na svima koje smatraju neprijateljima. A to su manje-više svi koji ne dijele njihove stavove, budući da u svemu vide urotu s ciljem njihovog osobnog, ali i svjetskog pokoravanja. Riječ je ukratko o vjernim predstavnicima onih dijelova društva koje smatra da su se elite zajedno s medijima, korporacijama, liječnicima i vladajućim politikama urotile s ciljem da proizvode zlo.
Stoga se ovdje susrećemo s agresivnim populizmom koji na puno intenzivnijoj razini proizvodi društveni rascjep koji bi mogao odvesti ka nasilju, nego što ga, npr. proizvodi podjela između tzv. ustaša i partizana. Trenutačno je atmosfera među pobunjenim svijetom takva da sve ostale, ukoliko je riječ o običnim građanima, smatraju budalama ili zavedenim ljudima, dok bilo koga od targetiranih skupina otvoreno vide kao neprijatelje. Odatle je čitav niz napada na novinare logična posljedica akumuliranog bijesa.
Tko je to prosvjedovao jučer?
Tko su, dakle ti ljudi? Oni ne predstavljaju jedinstvenu društvenu klasu, niti ih možemo smatrati isključivo gubitnicima tranzicije, budući da među njima ima ljudi svih profila, ekonomskog ili obrazovnog statusa. Drugim riječima, ovdje otpada ona Marxova definicija o lumpenproletarijatu, a najbliže objašnjenje onome što se zapravo događa, dali su još davno Antonio Negri i Michael Hardt u knjizi ‘Mnoštvo’, s bitnom razlikom što je njihova analiza pokušala opisati to ‘mnoštvo’ koje žudi za demokracijom i odbacuje poredak, vjerujući da će njihova pozicija biti lijeva.
Dok ovdje imamo posla s apsolutnim odbacivanjem poretka i uvođenjem nekakve narodne ulične demokracije koja s ljevicom nema nikakve veze. Nešto slično onome kako su klerikalne organizacije preuzele retoriku i praksu nevladinog sektora i dovele ih do savršenstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvari bi mogle izbjeći kontroli
Ukratko, ovo što sad gledamo na djelu predstavlja kombinaciju lokalnog, hrvatskog tridesetogodišnjeg iskustva ubijanja prosvjetiteljstva, modernizma, solidarnosti i društva kao ideje, što je sve na čemu su HDZ i crkva uporno ideološki radili, te aktualnog populizma na svjetskoj razini koji vjeruje u urotu i to da je demokracija prevara koju treba po svaki cijenu srušiti. U takvim okolnostima jedino što donekle olakšava ovu situaciju jeste to što taj bijes još uvijek nema vođu i ozbiljnu političku artikulaciju i za nadati se da će tako i ostati.
Na kraju, jasno je da su stvari opasne i da bi mogle izbjeći kontroli, ali bilo bi dobro kad bi barem netko vladajućoj stranci javio kako je koncept zajednice, koji je ponuđen kao antipod društvu, doživio konačni poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ i Crkva posljednjih 30 godina ubijaju ideju društva u Hrvatskoj. Jučerašnji prosvjed u Zagrebu rezultat je toga
Tko su, dakle, ti ljudi koji su jučer prosvjedovali?
Jasno je da su stvari opasne i da bi mogle izbjeći kontroli, ali bilo bi dobro kad bi barem netko vladajućoj stranci javio kako je koncept zajednice, koji je ponuđen kao antipod društvu, doživio konačni poraz
Ako je dosad možda i bilo takvih koji su uspijevali sebe uvjeriti kako se zemljom ne valja jedan opasan masovni pokret, nego je riječ o zbunjenim pojedincima, jučerašnji prosvjed na glavnom zagrebačkom trgu, morao im je odagnati sve iluzije. Jer ovakvo masovno okupljanje koje nije organizirala neka organizacija s ozbiljnom logistikom i utjecajem smo do sada imali u tek nekoliko navrata.
U političkom smislu na prosvjedima za Radio 101 i prilikom dočeka dvojice generala nakon oslobađajuće presude u Haagu, a pored toga prilikom dočeka sportaša nakon uspjeha na velikim natjecanjima. Sve ostalo, od prosvjeda za kurikularnu reformu pa dalje, odradilo se u ozbiljnoj organizaciji. Licitiranje brojkama, koje bi nas logično dovelo do toga da broj ljudi koji su jučer došli na prosvjed nije toliko veliki, moglo bi skrenuti raspravu na pogrešan kolosijek i predstavljao bi još jedno zatvaranje očiju pred stvarnošću.
Bijesni ljudi različitih profila
Ukratko, imamo posla s bijesnim ljudima, različitih profila, iako ih uvjerljivo najviše dolazi s desnice ili klerikalne desnice, punim negativne energije koju su spremni ispoljiti na svima koje smatraju neprijateljima. A to su manje-više svi koji ne dijele njihove stavove, budući da u svemu vide urotu s ciljem njihovog osobnog, ali i svjetskog pokoravanja. Riječ je ukratko o vjernim predstavnicima onih dijelova društva koje smatra da su se elite zajedno s medijima, korporacijama, liječnicima i vladajućim politikama urotile s ciljem da proizvode zlo.
Stoga se ovdje susrećemo s agresivnim populizmom koji na puno intenzivnijoj razini proizvodi društveni rascjep koji bi mogao odvesti ka nasilju, nego što ga, npr. proizvodi podjela između tzv. ustaša i partizana. Trenutačno je atmosfera među pobunjenim svijetom takva da sve ostale, ukoliko je riječ o običnim građanima, smatraju budalama ili zavedenim ljudima, dok bilo koga od targetiranih skupina otvoreno vide kao neprijatelje. Odatle je čitav niz napada na novinare logična posljedica akumuliranog bijesa.
Tko je to prosvjedovao jučer?
Tko su, dakle ti ljudi? Oni ne predstavljaju jedinstvenu društvenu klasu, niti ih možemo smatrati isključivo gubitnicima tranzicije, budući da među njima ima ljudi svih profila, ekonomskog ili obrazovnog statusa. Drugim riječima, ovdje otpada ona Marxova definicija o lumpenproletarijatu, a najbliže objašnjenje onome što se zapravo događa, dali su još davno Antonio Negri i Michael Hardt u knjizi ‘Mnoštvo’, s bitnom razlikom što je njihova analiza pokušala opisati to ‘mnoštvo’ koje žudi za demokracijom i odbacuje poredak, vjerujući da će njihova pozicija biti lijeva.
Dok ovdje imamo posla s apsolutnim odbacivanjem poretka i uvođenjem nekakve narodne ulične demokracije koja s ljevicom nema nikakve veze. Nešto slično onome kako su klerikalne organizacije preuzele retoriku i praksu nevladinog sektora i dovele ih do savršenstva.
Stvari bi mogle izbjeći kontroli
Ukratko, ovo što sad gledamo na djelu predstavlja kombinaciju lokalnog, hrvatskog tridesetogodišnjeg iskustva ubijanja prosvjetiteljstva, modernizma, solidarnosti i društva kao ideje, što je sve na čemu su HDZ i crkva uporno ideološki radili, te aktualnog populizma na svjetskoj razini koji vjeruje u urotu i to da je demokracija prevara koju treba po svaki cijenu srušiti. U takvim okolnostima jedino što donekle olakšava ovu situaciju jeste to što taj bijes još uvijek nema vođu i ozbiljnu političku artikulaciju i za nadati se da će tako i ostati.
Na kraju, jasno je da su stvari opasne i da bi mogle izbjeći kontroli, ali bilo bi dobro kad bi barem netko vladajućoj stranci javio kako je koncept zajednice, koji je ponuđen kao antipod društvu, doživio konačni poraz.