HDZ, izgleda ozbiljno, pokušava oživjeti potpuno promašeni i nemoralni koncept Herceg-Bosne

Dragan Markovina o inicijativi koja prolazi gotovo neopaženo

The signing ceremony of the Peace Agreement on Bosnia and Herzegovina initialed in Dayton was held at the Elysee Palace. The document was signed by (from left): President of the Republic of Serbia Slobodan Milosevic, President of the Republic of Bosnia and Herzegovina Alija Izetbegovic, President of the Republic of Croatia Franjo Tudjman. The ceremony was attended by (from left): President of the Spanish Government Felipe Gonzalez, US President Bill Clinton, President of France Jacques Chirac, Chancellor of Germany Helmut Kohl, Prime Minister of the Great Britain John Major and Russia's Prime Minister Viktor Chernomyrdin., Image: 91271730, License: Rights-managed, Restrictions: Mandatory credit, Model Release: no, Credit line: Profimedia, Sputnik
FOTO: Profimedia, Sputnik

Unatoč tome što se aktualna kampanja za parlamentarne izbore svela na neuvjerljiva obećanja i jednako takve predizborne spotove, te na nekontrolirani Milanovićev ispad i borbu za HRT, što manje-više znači kako je u njoj bilo jako malo stvarnog političkog sadržaja, gotovo je neopaženo prošla značajna činjenica da u HDZ-u posve ozbiljno oživljavaju koncept Herceg-Bosne.

Tako je Božo Ljubić, nosilac liste HDZ-a za jedanaestu izbornu jedinicu, onu u inozemstvu, posve ozbiljno i promišljeno izjavio kako nije isključena obnova Hrvatske Republike Herceg-Bosne, s obzirom da je to ugrađeno u sve prijašnje sporazume i da su se za to stekli uvjeti, osnaživši to sljedećom tvrdnjom: “Hrvatska Republika Herceg-Bosna nije ugašena niti je napuštena, a s obzirom na stanje države BiH i sve što se danas događa i sa strane političkog Sarajeva i sa strane Banja Luke, Herceg-Bosna je danas aktualnija nego ikada zadnjih 20 godina”.

Plenković nije baš oponirao Ljubiću

Kako se potpuno u skladu s ovakvim stavom predsjednik bosanskohercegovačkog HDZ-a Dragan Čović javno izjasnio oko toga da se Hrvati trebaju ujediniti oko neke ideje, pa bi to mogla biti ideja Herceg-Bosne, jasno je kako se kod Ljubića nije radilo o slučajnom istupu. Ovdje naravno nema smisla prešutjeti činjenicu kako sam predsjednik HDZ-a Andrej Plenković na skupu u Mostaru nije iznio stavove identične Ljubićevima, no jednako tako mu nije ni otvoreno oponirao.

Sve navedeno svjedoči o postojanju dviju politika unutar HDZ-a, vezano za Bosnu i Hercegovinu, pri čemu se jedna drži na pristojnoj distanciranosti i nastupa putem općih mjesta, dok druga dobro zna što želi i vrlo osmišljeno pokušava doći do cilja. U svemu tome dva su momenta posebno problematična. S jedne strane karakter i nasljeđe Herceg-Bosne, a s druge kontekst u kojem se njezino oživljavanje događa.

HDZ podržava politiku Milorada Dodika

Naime, s obzirom da se čitava rasprava odvija u svjetlu referenduma o Danu Republike Srpske, kojeg je Milorad Dodik, unatoč svim pravnim i moralnim obzirima odlučio na silu izglasati, ovakav stav prvaka HDZ-a jasno ukazuje na to da u biti podržavaju Dodikovu politiku, koju namjeravaju slijediti ponovnim oživljavanjem Herceg-Bosne.

Ovakav stav je naravno duboko problematičan iz čitavog niza razloga, među kojima je onaj moralni na prvom mjestu. Kontekst nastanka Republike Srpske i njezino krvavo nasljeđe su u svakom smislu kompromitirali bilo kakve secesionističke naume koje Milorad Dodik trenutačno poduzima.

Tvorevina obilježena logorima i Ahmićima

No ista stvar vrijedi i za Herceg-Bosnu. Koliko god se u HDZ-u upirali dokazati suprotno, ta tvorevina je primarno obilježena logorima u Dretelju i na mostarskom Heliodromu, rušenjem Starog mosta u Mostaru i čitave stare čaršije u Stocu, zločinom u Ahmićima i protjerivanjem bošnjačkog stanovništva iz Ljubuškog, Čapljine, Stoca i zapadnog dijela Mostara. Zbog svega toga se uostalom i sudi njezinim političkim vođama u Haagu.

Imajući sve to u vidu, oživljavati danas aveti jedne potpuno promašene, nemoralne i katastrofalne politike, predstavlja s jedne strane tragičan korak unazad u razumijevanju političkih procesa i vođenju ozbiljne politike uopće, dok s druge strane šalje snažnu poruku o potpunom nedostatku brige za posljedice koje bi ovakva politika mogla proizvesti, a tiču se u prvom redu međuljudskih odnosa u Bosni i Hercegovini.

Nacionalistički narativi koji su destruirali zemlju

To što je nešto slično izjavio i Milanović na onom famoznom sastanku, samo svjedoči u prilog tome u kojoj je mjeri odnos hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini postao regresivan. Ovo navodimo iz razloga što, čak i kada tu tvorevinu ne bi karakterizirale sve navedene činjenice, oživljavanje takve politike svjedoči isključivo o nedostatku vizije s jedne strane i izostanku dobrih namjera i dobrog ukusa s druge strane.

Preciznije govoreći, ova bi politika umjesto dobrosusjedske pomoći i izgradnje razumijevanja pridonijela novom vraćanju u stare nacionalističke narative koji su tu zemlju temeljito destruirali. Ovo je naravno još pogubnije u svjetlu činjenice da se na isti način ponaša i Vučićeva Vlada u Beogradu. Politika oživljavanja Herceg-Bosne je u konačnici potpuno suprotna načelima iskrene europske suradnje, koju bi Hrvatska tim prije trebala prema Bosni i Hercegovini emitirati, kao članica Europske Unije.

Koliko god se ovo pitanje, u svjetlu ozbiljne krize unutar zemlje, činilo naizgled perifernim, ono to zbog svih navedenih razloga ne može biti, te bi stoga bilo potrebno da se u HDZ-u, ali i u Narodnoj koaliciji očituju o tome kakvu politiku planiraju voditi prema susjednoj zemlji.