Nezadovoljni HDZ-ovci se anonimno jadaju novinarima
Premda političari koji su ponikli iz HDZ-a grintaju isključivo u kuloarima da se kod šefa ne bi plasirali na crnu listu, među njima očito raste nervoza. To je tipično je za zastarjele partije, u kojima sve odluke samovoljno donosi vođa. Nezadovoljnici se anonimno jadaju novinarima umjesto da svoje prigovore i sumnje iznose na stranačkim sastancima. No i s Plenkovićem je opet isto kao što je bilo i s Karamarkom, i sa Sanaderom, i s Tuđmanom: stranačka demokracija na riječima, a čvrsta ruka u stvarnosti. Unutar takvog poretka, nije se zgodno izlagati, bolje je držati jezik za zubima.
Ali trend izbora ne-hadezeovaca za ključne političke pozicije pomalo se uspostavlja i utoliko se u stranci razvija strah da on ne uzme maha. Sjetimo se u ovom kontekstu i Damira Vanđelića, koga je Plenković lani uporno nagovarao da prihvati kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika na listi HDZ-a. To je, kao što znamo, propalo, ali ni Vanđelić nije bio član stranke. A Plenković mu je na pladnju nudio trku za glavni grad i kompletnu HDZ-ovu logistiku.
Zašto je Plenković odlučio nervirati stranku?
Što to, dakle, radi Plenković i s kojom idejom, doista je zanimljiv i izazovan rebus. Zašto je odlučio nervirati stranku i slati svojim istaknutim ljudima neugodnu i ponavljajuću poruku da među njima ne nalazi kalibar za najodgovornija mjesta?
Na takvo pitanje, već ga dovoljno poznajemo, Plenković bi odgovorio nekim visokoparnim izmotavanjem. Vjerojatno bi rekao da je pozicija HDZ-a u Hrvatskoj neupitno snažna, odlučujuća i nezamjenjiva i da on sebi, upravo zato, može dopustiti da ponekad izvuče i ponekog ”stručnjaka” i iz vanjskog bazena. Naglasio bi da to HDZ-u ne šteti nego im, naprotiv, samo koristi jer tako pokazuju svoju širinu i da kod njih nema ortodoksije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali brus. Ta bi priča mogla proći da HDZ inače stranački ne okiva svaku općinu, grad i županiju gdje dođe ne vlast. Pa njihov vlastiti ”programski” partner Radimir Čačić nedavno je javno optužio HDZ da su u njegovoj županiji, nakon lokalnih izbora, redom posmjenjivali sve šefove i šefiće administrativnih i javnih službi koji nisu imali ”ispravni” stranački pedigre.
Što god se dogodilo, HDZ će imati svojih 25 do 30 posto
U Varaždinu je tako nadrljala čak i sirota voditeljica apoteke, rekao je Čačić, jedan od rijetkih koji srećom nema dlake na jeziku. Svuda je tako. I tako je desetljećima. Tako HDZ stvara i njeguje vlastitu klijentelu i nagrađuje uhljebe koji su im odani. Zahvaljujući tom već starodrevnom principu, može pasti Vlada, može pola ministara istog dana biti u maricama otpremljeno u zatvor, ali HDZ će svejedno imati svojih 25 do 30 posto u anketama.
Prema tome, to o navodnoj otvorenosti HDZ-a apsolutno ne drži vodu, nemojmo se baš do te mjere šaliti. U manjim mjestima pogotovo se zna da javna podrška HDZ-u otvara sva vrata, od zaposlenja u lokalnim službama i upravljačkih položaja, pa do natječaja za obnovu vatrogasnog doma i nabavku kemijskih olovaka i wc papira. Zato bi se prije se reklo da Plenković u posljednje vrijeme dovodi na položaje osobe koje nisu članovi stranke zato da, preko njihovih biografija koje će prilijepiti uz stranku, opere lice HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je na svim razinama postao sinonim za afere
Jer HDZ je na svim razinama postao sinonim za afere i građani to vide i znaju. Jučer im je i bivši ministar i Plenkovićev potpredsjednik Vlade Tolušić završio u pritvoru kao osumnjičenik za malverzacije novcem iz EU fondova. Sve one druge kojima se bavi pravosuđe ne treba ni nabrajati, od Rimčeve, Kuščevića i Horvata, pa redom.
To je s najviše razine, a i na nižima je ista priča. Mažnjava se i zamračuje gdje tko može i što mu je pod rukom. Karlovački HDZ-ovac, neki Stjepan Turković, jučer je uhvaćen kako sa sinom krade željeznu armaturu za radove na lokalnoj obilaznici. Policiji se valjda nije stigla poslati intervencija da okrenu glavu. Tip je inače bio direktor Županijske uprave za ceste, a sada je tamo gospodin savjetnik.
Majko moja, od igle do lokomotive i armature. Nije ni Plenkoviću lako. Zato sada uzima ove Primorce, Đogaše i Paladine koji se ne povezuju s HDZ-om. Naučio je i on znanje. Ali stranku zato ne čisti i neće, jer dok god mogu što hoće, za postotak izbornih glasova nema straha.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ je postao sinonim za afere. Zato Plenković postavlja nestranačke ljude, da preko njihovih biografija opere lice stranke
Što to, dakle, radi Plenković i s kojom idejom, doista je zanimljiv i izazovan rebus
Kako su se ovakvi nestandardni kadrovski potezi u posljednje vrijeme zaredali, iz vladajućih su krugova počeli stizati glasovi pobune. U čemu je problem, pitaju se. Što će nam stranka ako naš predsjednik za ovakve ključne zadatke bira ljude izvana? I to jednoga za drugim
Profesorom sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Markom Primorcem premijer je odlučio zamijeniti Zdravka Marića. Novi ministar financija Primorac, čovjek koji sjeda na drugo najvažnije mjesto u Vladi, nije član HDZ-a. Na megdan Ivici Puljku u Splitu, drugom najvećem gradu u Hrvatskoj, Plenković je poslao liječnika Zorana Đogaša, stručnjaka za bolesti spavanja, za koga su do splitskih izbora znali samo dalmatinski pacijenti koji pate od nesanice ili se muče s apnejom. HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Splita, nije član HDZ-a, niti je ikad bio.
Plenkovićev glavni oficir za složenu operaciju obnove poslije potresa je Ivan Paladina, novi ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Do tada javnosti nepoznatog ekonomista, izmislio je osobno premijer kad je bivši ministar Darko Horvat završio u pritvoru. Član HDZ-a nije ni Paladina. Kako su se ovakvi nestandardni kadrovski potezi u posljednje vrijeme zaredali, iz vladajućih su krugova počeli stizati glasovi pobune. U čemu je problem, pitaju se. Što će nam stranka ako naš predsjednik za ovakve ključne zadatke bira ljude izvana? I to jednoga za drugim.
Nezadovoljni HDZ-ovci se anonimno jadaju novinarima
Premda političari koji su ponikli iz HDZ-a grintaju isključivo u kuloarima da se kod šefa ne bi plasirali na crnu listu, među njima očito raste nervoza. To je tipično je za zastarjele partije, u kojima sve odluke samovoljno donosi vođa. Nezadovoljnici se anonimno jadaju novinarima umjesto da svoje prigovore i sumnje iznose na stranačkim sastancima. No i s Plenkovićem je opet isto kao što je bilo i s Karamarkom, i sa Sanaderom, i s Tuđmanom: stranačka demokracija na riječima, a čvrsta ruka u stvarnosti. Unutar takvog poretka, nije se zgodno izlagati, bolje je držati jezik za zubima.
Ali trend izbora ne-hadezeovaca za ključne političke pozicije pomalo se uspostavlja i utoliko se u stranci razvija strah da on ne uzme maha. Sjetimo se u ovom kontekstu i Damira Vanđelića, koga je Plenković lani uporno nagovarao da prihvati kandidaturu za zagrebačkog gradonačelnika na listi HDZ-a. To je, kao što znamo, propalo, ali ni Vanđelić nije bio član stranke. A Plenković mu je na pladnju nudio trku za glavni grad i kompletnu HDZ-ovu logistiku.
Zašto je Plenković odlučio nervirati stranku?
Što to, dakle, radi Plenković i s kojom idejom, doista je zanimljiv i izazovan rebus. Zašto je odlučio nervirati stranku i slati svojim istaknutim ljudima neugodnu i ponavljajuću poruku da među njima ne nalazi kalibar za najodgovornija mjesta?
Na takvo pitanje, već ga dovoljno poznajemo, Plenković bi odgovorio nekim visokoparnim izmotavanjem. Vjerojatno bi rekao da je pozicija HDZ-a u Hrvatskoj neupitno snažna, odlučujuća i nezamjenjiva i da on sebi, upravo zato, može dopustiti da ponekad izvuče i ponekog ”stručnjaka” i iz vanjskog bazena. Naglasio bi da to HDZ-u ne šteti nego im, naprotiv, samo koristi jer tako pokazuju svoju širinu i da kod njih nema ortodoksije.
Ali brus. Ta bi priča mogla proći da HDZ inače stranački ne okiva svaku općinu, grad i županiju gdje dođe ne vlast. Pa njihov vlastiti ”programski” partner Radimir Čačić nedavno je javno optužio HDZ da su u njegovoj županiji, nakon lokalnih izbora, redom posmjenjivali sve šefove i šefiće administrativnih i javnih službi koji nisu imali ”ispravni” stranački pedigre.
Što god se dogodilo, HDZ će imati svojih 25 do 30 posto
U Varaždinu je tako nadrljala čak i sirota voditeljica apoteke, rekao je Čačić, jedan od rijetkih koji srećom nema dlake na jeziku. Svuda je tako. I tako je desetljećima. Tako HDZ stvara i njeguje vlastitu klijentelu i nagrađuje uhljebe koji su im odani. Zahvaljujući tom već starodrevnom principu, može pasti Vlada, može pola ministara istog dana biti u maricama otpremljeno u zatvor, ali HDZ će svejedno imati svojih 25 do 30 posto u anketama.
Prema tome, to o navodnoj otvorenosti HDZ-a apsolutno ne drži vodu, nemojmo se baš do te mjere šaliti. U manjim mjestima pogotovo se zna da javna podrška HDZ-u otvara sva vrata, od zaposlenja u lokalnim službama i upravljačkih položaja, pa do natječaja za obnovu vatrogasnog doma i nabavku kemijskih olovaka i wc papira. Zato bi se prije se reklo da Plenković u posljednje vrijeme dovodi na položaje osobe koje nisu članovi stranke zato da, preko njihovih biografija koje će prilijepiti uz stranku, opere lice HDZ-a.
HDZ je na svim razinama postao sinonim za afere
Jer HDZ je na svim razinama postao sinonim za afere i građani to vide i znaju. Jučer im je i bivši ministar i Plenkovićev potpredsjednik Vlade Tolušić završio u pritvoru kao osumnjičenik za malverzacije novcem iz EU fondova. Sve one druge kojima se bavi pravosuđe ne treba ni nabrajati, od Rimčeve, Kuščevića i Horvata, pa redom.
To je s najviše razine, a i na nižima je ista priča. Mažnjava se i zamračuje gdje tko može i što mu je pod rukom. Karlovački HDZ-ovac, neki Stjepan Turković, jučer je uhvaćen kako sa sinom krade željeznu armaturu za radove na lokalnoj obilaznici. Policiji se valjda nije stigla poslati intervencija da okrenu glavu. Tip je inače bio direktor Županijske uprave za ceste, a sada je tamo gospodin savjetnik.
Majko moja, od igle do lokomotive i armature. Nije ni Plenkoviću lako. Zato sada uzima ove Primorce, Đogaše i Paladine koji se ne povezuju s HDZ-om. Naučio je i on znanje. Ali stranku zato ne čisti i neće, jer dok god mogu što hoće, za postotak izbornih glasova nema straha.