Ustavni sud? Kakav Ustavni sud?
Tako je i kod izmjena Zakona o izbornim jedinicama. Jednom kad odlučiš da je dosta da ga sam uobličiš i da se ne zamaraš s tricama poput struke, Ustava, Venecijanske komisije i puke političke pristojnosti, dalje je lakše. Tako smo, nakon što je nacrt zakona (koji jamačno neće doživjeti imalo značajnije promjene do usvajanja) došao u javnu raspravu doznali još jedan zanimljiv detalj.
Ministarstvo pravosuđa se zadužuje da redovito izvještava Vladu o promjenama u broju birača, kako bi se, eventualno, mogle opet mijenjati granice izbornih jedinica. Nema, majci, više da se Ustavni sud miješa u tu priču kao u veljači ove godine. A čini se da se pritom, zatvara prostor i za bilo kakvu širu raspravu o tome kako bi granice trebale izgledati. Stručne radne skupine? Pokušaj dogovora s oporbom? Evo, sad je definirana i procedura po kojoj će se to glatko ubuduće izbjegavati.
Zombiji na biralištima
Centralni problem u ovoj priči je registar birača. Po kojem ima pola milijuna više ljudi s pravom glasa nego punoljetnih stanovnika u Hrvatskoj. HDZ nema ni najmanju namjeru pokušati pročišćavati tu džunglu, na osnovu koje je iscrtao nove izborne jedinice i na osnovu koje ih kani ubuduće mijenjati. U zemlji u kojoj se već događalo da mrtvi glasaju (dokazano na predsjedničkim izborima 2005. godine) ne treba isključiti mogućnost da zombiji tom džunglom i dalje tumaraju i da, povremeno, skoknu na izbore.
U takvoj atmosferi, u kojoj se rafalno uvjerava kako se zapravo ništa strašno nije dogodilo, kako je sasvim normalno proći tri izborne jedinice tramvajem ili prigradskim vlakom u pola sata i kako izborne jedinice kao tema ionako ne zanimaju građane – naravno da ni to još nije dosta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne pričaj u Saboru!
Evo, otkrivamo i kako je veliki problem i smetnja u radu Sabora to što zastupnici – previše pričaju. Štoviše, izjavu da se u parlamentu jedne zemlje previše govori dao je ni manje, ni više nego sam predsjednik tog tijela – Gordan Jandroković.
Predsjednika Sabora ojadilo je to što su ukinute pandemijske restrikcije. To znači da sad predlagatelj zakona može govoriti 30 umjesto 20 minuta, zastupnik koji istupa u ime kluba 15 umjesto 10, a pojedinačna rasprava može trajati deset umjesto pet minuta. Zgroženi Jandroković se žalio nedavno na Hrvatskom radiju da je jedna zastupnica (Katarina Peović) sveukupno govorila čak 43 minute u sklopu rasprave o Godišnjem izvješću o provedbi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.
“Zalažem se da rasprave budu kraće, efikasnije, da idu k meritumu, da se što manje vremena troši na isprazne fraze i da se govori isključivo o zakonu koji je na dnevnom redu, o onome što je bitno za građane”, argumentirao je tako Jandroković. Predsjedniku Sabora, dakle, nije problematično što se često sjednice održavaju u dvorani u kojoj je tek nekoliko zastupnika, što je Sabor pun “dizača ruku” koji se javljaju za riječ jedino u teškoj nevolji ili što se sve odluke u ovoj zemlji donose mimo ikakvog utjecaja tijela kojeg vodi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suvišna i prezira vrijedna gnjavaža
Ne, Jandrokovića nervira kad sjednica predugo traje. Čemu, kad je sve skupa samo nebitna farsa, a odluke se ionako donose u kitchen-kabinetu predsjednika stranke? Pa nije valjda Sabor tamo zbog toga da se promoviraju oporbeni elementi ili, sakloni Bože, svađaju političari. Gdje to ima u demokratskom svijetu (osim svugdje)?
Ista iritacija koja progovara iz Jandrokovića kad priča o upornoj Katarini Peović, vrišti i iz svakog istupa Andreja Plenkovića čim završi s uvijek istom recitacijom o tobožnjim uspjesima njegove Vlade. Oporba, mediji, struka, javnost, saborski zastupnici, istražna povjerenstva, nezavisna tijela – sve to je, jednostavno, neviđeno suvišna i prezira vrijedna gnjavaža. Uglavnom, još nije dosta. S obzirom na to da dolaze nervozni predizborni mjeseci, najgore vjerojatno tek slijedi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ ne prezire samo neovisne institucije, struku i javnost. Sad im smeta i što zastupnici u Saboru previše govore
Predsjedniku Sabora ne smeta što se u Saboru ne odlučuje o ničemu, nego to što neki zastupnici - puno pričaju
HDZ nema ni najmanju namjeru pokušati pročišćavati džunglu registra birača, na osnovu kojeg je iscrtao nove izborne jedinice i na osnovu kojeg ih kani ubuduće mijenjati. U zemlji u kojoj se već događalo da mrtvi glasaju ne treba isključiti mogućnost da zombiji tom džunglom i dalje tumaraju i da, povremeno, skoknu na izbore
Naravno da je bilo previše. Kompletno stranačko otimanje crtanja granica novih izbornih jedinica, vrijeđanje opozicijskih političara, ali i cijele struke koja je digla glas, skrivanje stručnjaka iz Ministarstva pravosuđa koji su, kao, izradili prijedlog. I naravno da još nije dosta.
Hrvatska demokracija u vremenu Andreja Plenkovića se, naime, nalazi već godinama u slobodnom padu, a kad je tako, onda se i u politici javlja stanoviti utjecaj gravitacije. Prvi žetončić, prvi pregaženi demokratski princip i prva razvaljena neovisna institucija su, naime, najteži. Sve dalje ide lakše, bez suvišnog osvrtanja.
Ustavni sud? Kakav Ustavni sud?
Tako je i kod izmjena Zakona o izbornim jedinicama. Jednom kad odlučiš da je dosta da ga sam uobličiš i da se ne zamaraš s tricama poput struke, Ustava, Venecijanske komisije i puke političke pristojnosti, dalje je lakše. Tako smo, nakon što je nacrt zakona (koji jamačno neće doživjeti imalo značajnije promjene do usvajanja) došao u javnu raspravu doznali još jedan zanimljiv detalj.
Ministarstvo pravosuđa se zadužuje da redovito izvještava Vladu o promjenama u broju birača, kako bi se, eventualno, mogle opet mijenjati granice izbornih jedinica. Nema, majci, više da se Ustavni sud miješa u tu priču kao u veljači ove godine. A čini se da se pritom, zatvara prostor i za bilo kakvu širu raspravu o tome kako bi granice trebale izgledati. Stručne radne skupine? Pokušaj dogovora s oporbom? Evo, sad je definirana i procedura po kojoj će se to glatko ubuduće izbjegavati.
Zombiji na biralištima
Centralni problem u ovoj priči je registar birača. Po kojem ima pola milijuna više ljudi s pravom glasa nego punoljetnih stanovnika u Hrvatskoj. HDZ nema ni najmanju namjeru pokušati pročišćavati tu džunglu, na osnovu koje je iscrtao nove izborne jedinice i na osnovu koje ih kani ubuduće mijenjati. U zemlji u kojoj se već događalo da mrtvi glasaju (dokazano na predsjedničkim izborima 2005. godine) ne treba isključiti mogućnost da zombiji tom džunglom i dalje tumaraju i da, povremeno, skoknu na izbore.
U takvoj atmosferi, u kojoj se rafalno uvjerava kako se zapravo ništa strašno nije dogodilo, kako je sasvim normalno proći tri izborne jedinice tramvajem ili prigradskim vlakom u pola sata i kako izborne jedinice kao tema ionako ne zanimaju građane – naravno da ni to još nije dosta.
Ne pričaj u Saboru!
Evo, otkrivamo i kako je veliki problem i smetnja u radu Sabora to što zastupnici – previše pričaju. Štoviše, izjavu da se u parlamentu jedne zemlje previše govori dao je ni manje, ni više nego sam predsjednik tog tijela – Gordan Jandroković.
Predsjednika Sabora ojadilo je to što su ukinute pandemijske restrikcije. To znači da sad predlagatelj zakona može govoriti 30 umjesto 20 minuta, zastupnik koji istupa u ime kluba 15 umjesto 10, a pojedinačna rasprava može trajati deset umjesto pet minuta. Zgroženi Jandroković se žalio nedavno na Hrvatskom radiju da je jedna zastupnica (Katarina Peović) sveukupno govorila čak 43 minute u sklopu rasprave o Godišnjem izvješću o provedbi Nacionalne razvojne strategije Republike Hrvatske do 2030. godine.
“Zalažem se da rasprave budu kraće, efikasnije, da idu k meritumu, da se što manje vremena troši na isprazne fraze i da se govori isključivo o zakonu koji je na dnevnom redu, o onome što je bitno za građane”, argumentirao je tako Jandroković. Predsjedniku Sabora, dakle, nije problematično što se često sjednice održavaju u dvorani u kojoj je tek nekoliko zastupnika, što je Sabor pun “dizača ruku” koji se javljaju za riječ jedino u teškoj nevolji ili što se sve odluke u ovoj zemlji donose mimo ikakvog utjecaja tijela kojeg vodi.
Suvišna i prezira vrijedna gnjavaža
Ne, Jandrokovića nervira kad sjednica predugo traje. Čemu, kad je sve skupa samo nebitna farsa, a odluke se ionako donose u kitchen-kabinetu predsjednika stranke? Pa nije valjda Sabor tamo zbog toga da se promoviraju oporbeni elementi ili, sakloni Bože, svađaju političari. Gdje to ima u demokratskom svijetu (osim svugdje)?
Ista iritacija koja progovara iz Jandrokovića kad priča o upornoj Katarini Peović, vrišti i iz svakog istupa Andreja Plenkovića čim završi s uvijek istom recitacijom o tobožnjim uspjesima njegove Vlade. Oporba, mediji, struka, javnost, saborski zastupnici, istražna povjerenstva, nezavisna tijela – sve to je, jednostavno, neviđeno suvišna i prezira vrijedna gnjavaža. Uglavnom, još nije dosta. S obzirom na to da dolaze nervozni predizborni mjeseci, najgore vjerojatno tek slijedi.