Sve što su dosad radili, bilo je uzalud. A nije da se ljudi nisu trudili – pogotovo HDZ-ovi spin doktori i onih nekoliko (hm, dvojica?, Damir Habijan i Branko Bačić) preostalih političara iz vladajuće stranke koji redovno i bezrezervno staju na branik politike Andreja Plenkovića.
Pa opet, ni u čemu nisu uspjeli. Antikorupcijsko vijeće Hrvatskog sabora ne samo da i dalje kopa po Ini, nego im se na javna saslušanja odaziva sve više ljudi, medijska pažnja ne jenjava, a nezgodna pitanja za Vladu se samo redaju.
Devet milijuna pitanja. U eurima
Evo, recimo, nakon jučerašnjeg svjedočenja Damira Vanđelića, bivšeg predsjednika Nadzornog odbora Ine. Je li uopće postojala ponuda Vlade MOL-u za otkup dionica Ine? I to nije samo pitanje o izvršenju premijerovog obećanja iz Badnjaka 2016. godine. Naime, samo je ugovor s konzultantskom kućom Lazard koja je savjetovala Vladu oko otkupa bio težak do – devet milijuna eura.
I to je samo jedno od pitanja koje se otvara i kakva će se otvarati očito još u mnogim smjerovima oko neobične politike Plenkovićeve Vlade prema Ini, Molu i Mađarskoj. Politike za koju je u ovom trenutku prilično teško kazati da je bila u skladu s nacionalnim interesima. Ako se, jasno, govori o – hrvatskim nacionalnim interesima.
Sabotažama na Grmoju
No, cijela priča oko Ine i Antikorupcijskog vijeća koje je tu temu, za razliku od mnogih drugih afera, uspjelo zadržati u fokusu javnosti, pokazala je svu težinu pogrešnih procjena vodstva HDZ-a oko vlastite političke pozicije i općenite političke atmosfere u zemlji. Ono što je HDZ radio oko Antikorupcijskog vijeća posljednjih nekoliko tjedana, naime, rendgenska je slika jedne politike koja se počinje opasno gubiti u prostoru i vremenu.
Ovdje valja svakako naglasiti da dobar dio zasluga za činjenicu da je priča o Ini ostala u žiži interesa javnosti – ide predsjedniku Antikorupcijskog vijeća Nikoli Grmoji, ali i članovima tog tijela, pogotovo onima koji dolaze iz redova stručnjaka, koji se nisu dali pokolebati prijetnjama uvijenim u “upozorenja” iz vladajuće stranke. Jer, HDZ je nastojao sabotirati ovo što se upravo događa sa saslušanjima o Ini na sve moguće načine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Višegodišnja praksa i ovogodišnja nelagoda
I upravo u tim upornim nastojanjima se, osim očito ogromne nelagode pred onim što se na njima može doznati, vidi koliko se vladajuća stranka prevarila u procjeni političkog trenutka i atmosfere u Hrvatskoj danas. Podsjetimo, Antikorupcijsko vijeće ima pravo po svom poslovniku pozivati predstavnike državnih tijela, udruga, institucija i druge na iznošenje mišljenja ili podnošenje izvješća.
Ovo saborsko tijelo je, pritom, u cijelom nizu slučajeva već organiziralo javna saslušanja i to je praksa koja je trajala godinama. Da bi je prije nekoliko tjedana HDZ počeo dovoditi u pitanje – jer su na red trebali doći Andrej Plenković i Ina.
Nulta točka, pa još ispod
Već to je bilo niže od nulte točke na kojoj se razdvajaju putevi normalne parlamentarne demokracije i današnje Hrvatske. Jer, nulta točka bi valjda podrazumijevala da je sasvim normalno da se predsjednik Vlade i ministri odazovu na pozive saborskih tijela, koliko god im takva svjedočenja bila neugodna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali ne, Plenkovićev HDZ je u toj situaciji pokušao objasniti da ovo saborsko tijelo nema pravo na ono što je dotad bez problema radilo godinama. Alat za to je trebala biti odluka saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav koja je, nimalo iznenađujuće, s obzirom da u tom tijelu HDZ ima većinu, zaključilo kako Antikorupcijsko vijeće nema ovlast saslušavanja.
To, međutim, nije spriječilo da se krene sa saslušanjima o Ini. Realno, nije ni moglo spriječiti, jer je Vijeće moglo i izvan Sabora održati planirana saslušanja, što bi vjerojatno izazvalo još veći interes javnosti.
Kovačević kompromitiran, Barišić stup stabilnosti
Nakon toga je HDZ krenuo na čak tri različita fronta. Na svakom od njih su spektakularno propali. Prvi koji se odazvao Antikorupcijskom vijeću bio je Dragan Kovačević, optuženik iz afere Janaf i bivši šef te tvrtke. HDZ je napadao i njega i Vijeće kao nepouzdanog svjedoka koji samo želi popraviti vlastitu pravnu situaciju i izrugivao se iz činjenice da se oporbena većina u Vijeću oslanja na čovjeka s Uskokove optužnice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za Dražena Barišića, čovjeka koji je također na Uskokovoj optužnici – i to također u aferi Janaf! – a koji im drži većinu u Saboru su lakonski tvrdili tek kako “to nije isto”. Priča o nepouzdanim svjedocima pala je već kad je pred Antikorupcijsko vijeće dva tjedna kasnije došao dugogodišnji član uprave Ine pod raznim Vladama, Davor Mayer.
Cirkuski šator za jednog čovjeka
Drugi front bio je Hrvoje Zekanović. Ovaj razigrani zastupnik desnice, koji je donedavno rigao vatru na “trgovačku koaliciju” na vlasti, čiji je sad razdragani podržavatelj u Saboru, ubačen je pred sam početak prvih saslušanja oko Ine u Antikorupcijsko vijeće umjesto člana HDZ-a Siniše Jenkača. Zadatak je bio jasan – da Zekanović provocira Grmoju i ljude koji su došli svjedočiti i iznad cijele priče nacrta cirkuski šator.
Završilo je tako da na Zekanovićev cirkus Grmoja sačeka da ovaj pretjera (dakle, ne dugo) i uredno ga izbaci sa sjednice koja se zatim nastavi u ozbiljnom tonu. “Otužni cirkus” kakvim iz HDZ-a uporno pokušavaju oslikati rad Vijeća, zapravo je najvjerniji opis onog na što su se sveli napori njihove leteće zamjene u tom tijelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Upozorenje i prijetnja s vrha vlasti
Treći front na kojem je HDZ htio zaustaviti Antikorupcijsko vijeće bio je najozbiljniji. Radi se o prijetnjama. “Svima koji poštuju institucije i zakone, jasan je signal da će sudjelovati u nečem što je protuzakonito, protuposlovnički i isključivo služi kao pozornica na kojoj se na nezakonit način razračunava s političkim neistomišljenicima”, samo je jedna od cijelog niza sličnih izjava koje je Branko Bačić, šef saborskog Kluba zastupnika HDZ-a davao u prvoj polovici listopada.
Poruka je bila sasvim jasna – oni koji se osude odazvati na pozive Antikorupcijskog vijeća slobodno mogu računati da su u nemilosti vladajuće stranke. No, ta poruka nije išla samo potencijalnim svjedocima, nego i članovima Vijeća koji nisu iz oporbenih stranaka. Naime, za kvorum je bilo nužno da na sjednicama sudjeluje i većina članova Vijeća iz redova stručnjaka – a Bačićeva poruka je bila jasno adresirana i na njih.
Gruda snijega se počela kotrljati
U HDZ-u su očito mislili da je politička pozicija vlasti i najmoćnije stranke dovoljna da razbiju Grmojinu većinu ili barem da ponavljanjem o “protuzakonitom” djelovanju Vijeća, rastjeraju ozbiljnije svjedoke. I tu je bit njihove zablude, koja se sad već posve poklapa s ozbiljnim problemom prihvaćanja političke stvarnosti koju odavno pokazuje Andrej Plenković – dosta je sjetiti se kako se ponašao nakon debakla Davora Filipovića lani u Zagrebu ili uvjerljivog poraza HDZ-a ovog ljeta u Splitu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Naime, na prva dva saslušanja odazvao se samo po jedan svjedok. Na trećem će ih biti četvorica – toliko da će se saslušanja morati održati u dva različita dana.
Činjenica da nisu uspjeli zaustaviti Antikorupcijsko vijeće, ni prekriti priču o Ini, za HDZ stoga nosi ogromnu lekciju iz političke stvarnosti. Javnosti je dosta korupcije. Ljudi se sve manje boje. Gruda snijega kao da se tek počela kotrljati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ odavno nije poražen kao u pokušaju zaustavljanja Antikorupcijskog vijeća. Ljudima je dosta
Ni cirkus, ni prijetnje, ni spinovi nisu bili dovoljni da zaustave lavinu svjedočenja o Ini
Cijela priča oko Ine i Antikorupcijskog vijeća koje je tu temu, za razliku od mnogih drugih afera, uspjelo zadržati u fokusu javnosti, pokazala je svu težinu pogrešnih procjena vodstva HDZ-a oko vlastite pozicije i općenite političke atmosfere u zemlji
Sve što su dosad radili, bilo je uzalud. A nije da se ljudi nisu trudili – pogotovo HDZ-ovi spin doktori i onih nekoliko (hm, dvojica?, Damir Habijan i Branko Bačić) preostalih političara iz vladajuće stranke koji redovno i bezrezervno staju na branik politike Andreja Plenkovića.
Pa opet, ni u čemu nisu uspjeli. Antikorupcijsko vijeće Hrvatskog sabora ne samo da i dalje kopa po Ini, nego im se na javna saslušanja odaziva sve više ljudi, medijska pažnja ne jenjava, a nezgodna pitanja za Vladu se samo redaju.
Devet milijuna pitanja. U eurima
Evo, recimo, nakon jučerašnjeg svjedočenja Damira Vanđelića, bivšeg predsjednika Nadzornog odbora Ine. Je li uopće postojala ponuda Vlade MOL-u za otkup dionica Ine? I to nije samo pitanje o izvršenju premijerovog obećanja iz Badnjaka 2016. godine. Naime, samo je ugovor s konzultantskom kućom Lazard koja je savjetovala Vladu oko otkupa bio težak do – devet milijuna eura.
I to je samo jedno od pitanja koje se otvara i kakva će se otvarati očito još u mnogim smjerovima oko neobične politike Plenkovićeve Vlade prema Ini, Molu i Mađarskoj. Politike za koju je u ovom trenutku prilično teško kazati da je bila u skladu s nacionalnim interesima. Ako se, jasno, govori o – hrvatskim nacionalnim interesima.
Sabotažama na Grmoju
No, cijela priča oko Ine i Antikorupcijskog vijeća koje je tu temu, za razliku od mnogih drugih afera, uspjelo zadržati u fokusu javnosti, pokazala je svu težinu pogrešnih procjena vodstva HDZ-a oko vlastite političke pozicije i općenite političke atmosfere u zemlji. Ono što je HDZ radio oko Antikorupcijskog vijeća posljednjih nekoliko tjedana, naime, rendgenska je slika jedne politike koja se počinje opasno gubiti u prostoru i vremenu.
Ovdje valja svakako naglasiti da dobar dio zasluga za činjenicu da je priča o Ini ostala u žiži interesa javnosti – ide predsjedniku Antikorupcijskog vijeća Nikoli Grmoji, ali i članovima tog tijela, pogotovo onima koji dolaze iz redova stručnjaka, koji se nisu dali pokolebati prijetnjama uvijenim u “upozorenja” iz vladajuće stranke. Jer, HDZ je nastojao sabotirati ovo što se upravo događa sa saslušanjima o Ini na sve moguće načine.
Višegodišnja praksa i ovogodišnja nelagoda
I upravo u tim upornim nastojanjima se, osim očito ogromne nelagode pred onim što se na njima može doznati, vidi koliko se vladajuća stranka prevarila u procjeni političkog trenutka i atmosfere u Hrvatskoj danas. Podsjetimo, Antikorupcijsko vijeće ima pravo po svom poslovniku pozivati predstavnike državnih tijela, udruga, institucija i druge na iznošenje mišljenja ili podnošenje izvješća.
Ovo saborsko tijelo je, pritom, u cijelom nizu slučajeva već organiziralo javna saslušanja i to je praksa koja je trajala godinama. Da bi je prije nekoliko tjedana HDZ počeo dovoditi u pitanje – jer su na red trebali doći Andrej Plenković i Ina.
Nulta točka, pa još ispod
Već to je bilo niže od nulte točke na kojoj se razdvajaju putevi normalne parlamentarne demokracije i današnje Hrvatske. Jer, nulta točka bi valjda podrazumijevala da je sasvim normalno da se predsjednik Vlade i ministri odazovu na pozive saborskih tijela, koliko god im takva svjedočenja bila neugodna.
Ali ne, Plenkovićev HDZ je u toj situaciji pokušao objasniti da ovo saborsko tijelo nema pravo na ono što je dotad bez problema radilo godinama. Alat za to je trebala biti odluka saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav koja je, nimalo iznenađujuće, s obzirom da u tom tijelu HDZ ima većinu, zaključilo kako Antikorupcijsko vijeće nema ovlast saslušavanja.
To, međutim, nije spriječilo da se krene sa saslušanjima o Ini. Realno, nije ni moglo spriječiti, jer je Vijeće moglo i izvan Sabora održati planirana saslušanja, što bi vjerojatno izazvalo još veći interes javnosti.
Kovačević kompromitiran, Barišić stup stabilnosti
Nakon toga je HDZ krenuo na čak tri različita fronta. Na svakom od njih su spektakularno propali. Prvi koji se odazvao Antikorupcijskom vijeću bio je Dragan Kovačević, optuženik iz afere Janaf i bivši šef te tvrtke. HDZ je napadao i njega i Vijeće kao nepouzdanog svjedoka koji samo želi popraviti vlastitu pravnu situaciju i izrugivao se iz činjenice da se oporbena većina u Vijeću oslanja na čovjeka s Uskokove optužnice.
Za Dražena Barišića, čovjeka koji je također na Uskokovoj optužnici – i to također u aferi Janaf! – a koji im drži većinu u Saboru su lakonski tvrdili tek kako “to nije isto”. Priča o nepouzdanim svjedocima pala je već kad je pred Antikorupcijsko vijeće dva tjedna kasnije došao dugogodišnji član uprave Ine pod raznim Vladama, Davor Mayer.
Cirkuski šator za jednog čovjeka
Drugi front bio je Hrvoje Zekanović. Ovaj razigrani zastupnik desnice, koji je donedavno rigao vatru na “trgovačku koaliciju” na vlasti, čiji je sad razdragani podržavatelj u Saboru, ubačen je pred sam početak prvih saslušanja oko Ine u Antikorupcijsko vijeće umjesto člana HDZ-a Siniše Jenkača. Zadatak je bio jasan – da Zekanović provocira Grmoju i ljude koji su došli svjedočiti i iznad cijele priče nacrta cirkuski šator.
Završilo je tako da na Zekanovićev cirkus Grmoja sačeka da ovaj pretjera (dakle, ne dugo) i uredno ga izbaci sa sjednice koja se zatim nastavi u ozbiljnom tonu. “Otužni cirkus” kakvim iz HDZ-a uporno pokušavaju oslikati rad Vijeća, zapravo je najvjerniji opis onog na što su se sveli napori njihove leteće zamjene u tom tijelu.
Upozorenje i prijetnja s vrha vlasti
Treći front na kojem je HDZ htio zaustaviti Antikorupcijsko vijeće bio je najozbiljniji. Radi se o prijetnjama. “Svima koji poštuju institucije i zakone, jasan je signal da će sudjelovati u nečem što je protuzakonito, protuposlovnički i isključivo služi kao pozornica na kojoj se na nezakonit način razračunava s političkim neistomišljenicima”, samo je jedna od cijelog niza sličnih izjava koje je Branko Bačić, šef saborskog Kluba zastupnika HDZ-a davao u prvoj polovici listopada.
Poruka je bila sasvim jasna – oni koji se osude odazvati na pozive Antikorupcijskog vijeća slobodno mogu računati da su u nemilosti vladajuće stranke. No, ta poruka nije išla samo potencijalnim svjedocima, nego i članovima Vijeća koji nisu iz oporbenih stranaka. Naime, za kvorum je bilo nužno da na sjednicama sudjeluje i većina članova Vijeća iz redova stručnjaka – a Bačićeva poruka je bila jasno adresirana i na njih.
Gruda snijega se počela kotrljati
U HDZ-u su očito mislili da je politička pozicija vlasti i najmoćnije stranke dovoljna da razbiju Grmojinu većinu ili barem da ponavljanjem o “protuzakonitom” djelovanju Vijeća, rastjeraju ozbiljnije svjedoke. I tu je bit njihove zablude, koja se sad već posve poklapa s ozbiljnim problemom prihvaćanja političke stvarnosti koju odavno pokazuje Andrej Plenković – dosta je sjetiti se kako se ponašao nakon debakla Davora Filipovića lani u Zagrebu ili uvjerljivog poraza HDZ-a ovog ljeta u Splitu.
Naime, na prva dva saslušanja odazvao se samo po jedan svjedok. Na trećem će ih biti četvorica – toliko da će se saslušanja morati održati u dva različita dana.
Činjenica da nisu uspjeli zaustaviti Antikorupcijsko vijeće, ni prekriti priču o Ini, za HDZ stoga nosi ogromnu lekciju iz političke stvarnosti. Javnosti je dosta korupcije. Ljudi se sve manje boje. Gruda snijega kao da se tek počela kotrljati.