Nedostaje samo razdragano mnoštvo koje svečano maše zastavicama. Takav se, eto, dojam s vrha vlasti uporno stvara oko rekonstrukcije Vlade koju, sad i službeno, priprema Andrej Plenković. Zapravo se, budimo ozbiljni, i ne radi o rekonstrukciji. Ma kakvi. Riječ je o “osvježenju” (Ivan Anušić), “osnaživanju Vlade s novom energijom (Plenković), i o promjenama kojima bi Vlada “osnažena i s dodatnim elanom, u preostale 2.5 godine mandata realizirala sve ciljeve” (opet Plenković).
Snaga, elan, svježina, ciljevi i… što je ono bilo peto? E da, “apsolutno jedinstvo stranke” (Bačić). Tako premijer, HDZ i vladajuća koalicija oslikavaju očito široke promjene u Vladi koje bi se trebale provesti do Uskrsa – razdragano i jedinstveno gledajući u budućnost, novu snagu koja dolazi i pobjede koje su, čini se, neizbježne.
“Apsolutno jedinstvo stranke”
Stvarnost je, međutim, prilično surova prema ovom političkom spinu. Plenković je na rekonstrukciju Vlade prisiljen jer mu se, nakon što mu je policija odvukla jednog ministra, istražitelji vrzmaju oko najmanje još dvojice (Aladrović i Milošević), a lako bi se mogli uhvatiti i trećeg ministra (Ćorić). Kad se, pak, odmaknemo od područja djelovanja USKOK-a, promjene u Vladi su nužne zbog poprilično neuvjerljivih rezultata njenog rada, koja se vidi u anketnom pesimizmu građana i sve ozbiljnijem padu rejtinga HDZ-a, stranke koja je od izbora 2020. godine do danas izgubila gotovo svakog petog birača.
Sumnje na korištenje pozicije za nezakonita pogodovanja, ukratko, kriminal, kao i izostanak ozbiljnijih uspjeha ili, sakloni Bože, reformi, buše i uporni PR stih o “apsolutnom jedinstvu stranke”, koji, manje-više, ponavlja sve i jedan HDZ-ovac ovih dana kad ugleda mikrofon. No, u stvarnosti, nezadovoljstva i stranačkog gunđanja koje se sve više pretvara u prijeteći žamor je sve više kako vrijeme prolazi i ono će se, bez obzira na “uskršnja osvježenja”, vjerojatno sve više prelijevati u javnost.
Plenkovićev problem uvjerljivosti
Gledano strogo politički, Plenkovićev potez u neveseloj USKOK-situaciji s gotovo četvrtinom svojih ministara (ako računamo i već smijenjenog Horvata) je sasvim logičan. Maknuti samo istragama kompromitirane ministre previše bi istaknulo, hm… izazove koje Vlada ima sa zakonitim obavljanjem svog posla. Stoga se ta priča pokušava razvodniti sa širom rekonstrukcijom, kako ne bi ispalo da USKOK rekonstruira Vladu, nego, eto, premijer na sredini mandata – što je i inače najprikladnije vrijeme za promjene – traži nove snage i novu energiju za Banske dvore.
Da se radi o nekom drugom premijeru, a ne Andreju Plenkoviću, ta priča bi možda donekle i držala vodu. S Plenkovićem, međutim, ona ima teško rješiv problem uvjerljivosti. Naime, premijer obnaša tu dužnost već 65 mjeseci. Već dosad, dakle bez rekonstrukcije koja upravo traje, iz Vlade mu je otišlo 16 ministara. Radi se o brojci u koju ne ulaze promjene u Vladi nakon izbora u srpnju 2020. godine, samo o ministrima koji su morali otići usred mandata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U jednom i po mandatu ostao bez cijele Vlade
Provede li se šira rekonstrukcija kakva se najavljuje, a govori se o promjenama u šest-sedam resora, Plenkovićev skor nakon 65 mjeseci vlasti bit će 22 ili 23 izgubljena ministra. To će značiti da je u ukupno jednom i po mandatu Andrej Plenković ostao bez više od cijele jedne Vlade – ona njegova prva je imala 21, a sadašnja ima 18 članova.
To će značiti da je praktički, iz Vlade u vrijeme Andreja Plenkovića svaka tri mjeseca morao otići jedan ministar od kojih velik dio, da stvar bude gora, zbog sumnji na korupciju. Ta nepodnošljiva frekvencija izmjena na ključnim pozicijama u zemlji nije ni izbliza uobičajena. Vlada Zorana Milanovića, na primjer, ostajala je bez ministra svakih cca pola godine (devet ljudi u četiri godine), a ona u prvom, cijelom mandatu Ive Sanadera, bez samo jednog godišnje (četiri izmjene u četiri godine). Plenković, pak, “prosipa” ministre svaka tri mjeseca.
Teško je naglasiti koliko su ove brojke frapantne. Pod vodstvom Andreja Plenkovića, u nepunom jednom i po premijerskom mandatu, dakle, napunila se cijela jedna Vlada (i još malo više) ministrica i ministara kojima je mandat naprasno završio. Ritualno svečana javna podrška predsjedniku Vlade, međutim, i dalje je obavezna figura u vladajućoj stranci i koaliciji. Ništa, uopće, nimalo ne miriše na havariju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
HDZ spina da rade rekonstrukciju kako bi ojačali Vladu. Ne, smjenjuju ministre jer su opet upali u mega afere
Stvarnost je dosta surova prema narativu koji pokušavaju poturiti HDZ i partneri
Provede li se šira rekonstrukcija kakva se najavljuje, a govori se o promjenama u šest-sedam resora, Plenkovićev skor nakon 65 mjeseci vlasti bit će 22 ili 23 izgubljena ministra. To će značiti da je u ukupno jednom i po mandatu Andrej Plenković ostao bez više od cijele jedne Vlade - ona njegova prva je imala 21, a sadašnja ima 18 članova
Nedostaje samo razdragano mnoštvo koje svečano maše zastavicama. Takav se, eto, dojam s vrha vlasti uporno stvara oko rekonstrukcije Vlade koju, sad i službeno, priprema Andrej Plenković. Zapravo se, budimo ozbiljni, i ne radi o rekonstrukciji. Ma kakvi. Riječ je o “osvježenju” (Ivan Anušić), “osnaživanju Vlade s novom energijom (Plenković), i o promjenama kojima bi Vlada “osnažena i s dodatnim elanom, u preostale 2.5 godine mandata realizirala sve ciljeve” (opet Plenković).
Snaga, elan, svježina, ciljevi i… što je ono bilo peto? E da, “apsolutno jedinstvo stranke” (Bačić). Tako premijer, HDZ i vladajuća koalicija oslikavaju očito široke promjene u Vladi koje bi se trebale provesti do Uskrsa – razdragano i jedinstveno gledajući u budućnost, novu snagu koja dolazi i pobjede koje su, čini se, neizbježne.
“Apsolutno jedinstvo stranke”
Stvarnost je, međutim, prilično surova prema ovom političkom spinu. Plenković je na rekonstrukciju Vlade prisiljen jer mu se, nakon što mu je policija odvukla jednog ministra, istražitelji vrzmaju oko najmanje još dvojice (Aladrović i Milošević), a lako bi se mogli uhvatiti i trećeg ministra (Ćorić). Kad se, pak, odmaknemo od područja djelovanja USKOK-a, promjene u Vladi su nužne zbog poprilično neuvjerljivih rezultata njenog rada, koja se vidi u anketnom pesimizmu građana i sve ozbiljnijem padu rejtinga HDZ-a, stranke koja je od izbora 2020. godine do danas izgubila gotovo svakog petog birača.
Sumnje na korištenje pozicije za nezakonita pogodovanja, ukratko, kriminal, kao i izostanak ozbiljnijih uspjeha ili, sakloni Bože, reformi, buše i uporni PR stih o “apsolutnom jedinstvu stranke”, koji, manje-više, ponavlja sve i jedan HDZ-ovac ovih dana kad ugleda mikrofon. No, u stvarnosti, nezadovoljstva i stranačkog gunđanja koje se sve više pretvara u prijeteći žamor je sve više kako vrijeme prolazi i ono će se, bez obzira na “uskršnja osvježenja”, vjerojatno sve više prelijevati u javnost.
Plenkovićev problem uvjerljivosti
Gledano strogo politički, Plenkovićev potez u neveseloj USKOK-situaciji s gotovo četvrtinom svojih ministara (ako računamo i već smijenjenog Horvata) je sasvim logičan. Maknuti samo istragama kompromitirane ministre previše bi istaknulo, hm… izazove koje Vlada ima sa zakonitim obavljanjem svog posla. Stoga se ta priča pokušava razvodniti sa širom rekonstrukcijom, kako ne bi ispalo da USKOK rekonstruira Vladu, nego, eto, premijer na sredini mandata – što je i inače najprikladnije vrijeme za promjene – traži nove snage i novu energiju za Banske dvore.
Da se radi o nekom drugom premijeru, a ne Andreju Plenkoviću, ta priča bi možda donekle i držala vodu. S Plenkovićem, međutim, ona ima teško rješiv problem uvjerljivosti. Naime, premijer obnaša tu dužnost već 65 mjeseci. Već dosad, dakle bez rekonstrukcije koja upravo traje, iz Vlade mu je otišlo 16 ministara. Radi se o brojci u koju ne ulaze promjene u Vladi nakon izbora u srpnju 2020. godine, samo o ministrima koji su morali otići usred mandata.
U jednom i po mandatu ostao bez cijele Vlade
Provede li se šira rekonstrukcija kakva se najavljuje, a govori se o promjenama u šest-sedam resora, Plenkovićev skor nakon 65 mjeseci vlasti bit će 22 ili 23 izgubljena ministra. To će značiti da je u ukupno jednom i po mandatu Andrej Plenković ostao bez više od cijele jedne Vlade – ona njegova prva je imala 21, a sadašnja ima 18 članova.
To će značiti da je praktički, iz Vlade u vrijeme Andreja Plenkovića svaka tri mjeseca morao otići jedan ministar od kojih velik dio, da stvar bude gora, zbog sumnji na korupciju. Ta nepodnošljiva frekvencija izmjena na ključnim pozicijama u zemlji nije ni izbliza uobičajena. Vlada Zorana Milanovića, na primjer, ostajala je bez ministra svakih cca pola godine (devet ljudi u četiri godine), a ona u prvom, cijelom mandatu Ive Sanadera, bez samo jednog godišnje (četiri izmjene u četiri godine). Plenković, pak, “prosipa” ministre svaka tri mjeseca.
Teško je naglasiti koliko su ove brojke frapantne. Pod vodstvom Andreja Plenkovića, u nepunom jednom i po premijerskom mandatu, dakle, napunila se cijela jedna Vlada (i još malo više) ministrica i ministara kojima je mandat naprasno završio. Ritualno svečana javna podrška predsjedniku Vlade, međutim, i dalje je obavezna figura u vladajućoj stranci i koaliciji. Ništa, uopće, nimalo ne miriše na havariju.