Dvije glavne stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP, u Zagrebu su zajedno dobile 11 mandata od ukupno 47. U Skupštini grada Zagreba sjedit će naredne četiri godine šest HDZ-ovih vijećnika i pet SDP-ovih. Pobjednička platforma Možemo imat će u glavnom gradu 23 skupštinska mjesta, dvostruko i iber više nego HDZ i SDP skupa.
Obojica kandidata za gradonačelnika dviju najvećih stranaka prošla su tanko. Za HDZ-ovog Davora Filipovića glasalo je 9,8 posto, a za SDP-ovog Joška Klisovića 9,83 posto zagrebačkih birača dok je Tomislav Tomašević pokupio nevjerojatnih 45 posto.
U drugi krug izbora za gradonačelnika nije uz Tomaševića ušao ni HDZ-ovac, ni SDP-ovac. Ispred njih su završili i Miroslav Škoro i Bandićeva Jelena Pavičić Vukićević, a na kraju se posrećilo Škori. Dakle, HDZ i SDP ispali su iz kombinacije plasiravši se tek na peto i četvrto mjesto. Kakvo kiksanje.
Sramotni skor nije jedino što ih treba zabrinuti
No predsjednik HDZ-a Andrej Plenković svejedno je pohvalio izbor Filipovića kome duhovito prognozira briljantnu političku karijeru. A SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić sasvim je ozbiljno izjavio da SDP nije ni pred kakvim potopom nego je ”najjača politička stranka na ljevici i lijevom centru”. To je s obje strane upravo ganutljiv odmak od realnosti. Tim prije zato što sramotni skor u Zagrebu nije jedino što treba zabrinuti HDZ i SDP.
Plenkovićeva stranka na ovim je lokalnim izborima diljem zemlje prošla dosta lošije nego 2017. godine, a SDP je dodatno potonuo do razine da sada vise čak i u Rijeci. Doduše, kod HDZ-a su simptomi problema manje vidljivi jer drže vlast u državi a, kad se sve zbroji, na lokalnoj su razini generalno bolji od konkurencije. No lako je vidjeti da im komad po komad vlasti otkidaju novi igrači s nezavisnih lista te stranačka otpadništva, od Domovinskog pokreta, do Darka Milinovića u Lici i Ivana Penave u Vukovaru.
Škoro ih je sada potukao i ulaskom u drugi krug u Zagrebu, gdje građani u svakom kafiću sreću HDZ-ove ministre, državne tajnike i saborske zastupnike i gdje HDZ-ova klijentelistička mreža drma maksimalno budući da se ovdje vrti i najviše javnog novca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Riječ potop za SDP više nije pretjerana
Ali SDP je tek posebna priča. Njihovo se samopouzdanje srozalo na tako niske grane da ovih dana predsjednik Peđa Grbin posebno naglašava kako su ”u prvom krugu osvojili jedan grad više nego prije četiri godine”. Hrvatska, međutim, ima 128 gradova i 428 općina.
Pa neka pokažu koliko gradonačelnika i načelnika imaju, a da se o županijama i ne govori. I koliko stanovnika uopće živi u nešto tih mjesta gdje je SDP danas u stanju osvojiti izbore, a to u pravilu bude zato što su se pod njihovu zastavu svrsta kakav sposobni lokalni političar, a ne zbog same zastave.
SDP-ova zastava, to je svima jasno, vrijedi sve manje, a trend je tako strmoglav da riječ ”potop” više nije nimalo pretjerana. Jasno je da će njihovi ljudi to negirati iz petnih žila, ali zatvaranje očiju ne pomaže. Loši izborni rezultati koji se kod njih ponavljaju iz ciklusa u ciklus svakako nisu plod slučaja, niti su pali s olujnog oblaka, nego ta politika ne vrijedi ništa i zato malo kome više može udahnuti entuzijazam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško je proniknuti u to što zastupaju
Jer doista je teško proniknuti u to što SDP zastupa. Njihova je obrtnička radionica spala samo na zagovor načelnih lijevo-liberalnih vrijednosti i na vječno bezubo grintanje protiv HDZ-a. A to nije politika. Zato im se dogodilo i ovo u Zagrebu. Joško Klisović je vjerojatno okej čovjek. Pošteno živi. Ne krade. Nije nacionalist ni homofob. Kosi tratinu ispred kuće i ljubazno pozdravlja susjede. Ali što s tim kad nema ništa dalje od toga? Zašto bi takav bio gradonačelnik metropole? A kad SDP to ne vidi, sve im je badava.
Zato se Peđa Grbin nema što salonski ispričavati Zagrepčanima nakon poraza Klisovićevog, svoga vlastitoga i SDP-ovoga. Pa nisu ljudi za njih vezani pupkovinom. Kad im doguli, okrenu se i odu. Trebalo je na to misliti prije i odavno prije. Jer koja je to velika pravedna tema koju je SDP hrabro otvorio i dotjerao do daske? Koju je kampanju pokrenuo? U čije je petrificirane pozicije dirnuo? Na koju se grdnu silu i grabežljive interese namjerio? Nema toga kod njih. Ništa. Tavore i kradu bogu dane.
Spali su na to da Tomaševiću budu rezerva
A u međuvremenu su odgojili i uhljebničku frakciju koja neodoljivo nalikuje na model rasprostranjen u HDZ-u. U se, na se i poda se. Položaji. Auti. Dnevnice. Mandati. Tko će koga. Prazno metiljanje i sitna trgovina. Naravno da birači ljevice to neće. Nisu htjeli nikad, ali do maloprije nisu imali izbora. Sad su se u Zagrebu pojavili ovi iz Možemo, u Splitu Puljkovi, i otvorila se za to pola Hrvatske nada u neki novi put.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ljudi prepoznaju kad je nešto autentično i zato je Tomašević potukao SDP-ovog Klisovića za basnoslovnih 450 posto, a ne jer je lijevo i građansko biračko tijelo šenulo pameću. I tako je, jadna li mu majka, SDP spao na to da nekom Tomaševiću bude rezerva. Ispravno. Jer to je danas SDP-ova mjera i bilo bi za njih okrepljujuće da smanje napoleonski doživljaj svoga značaja.
A da im je možda i to previše pokazuje izjava Hajdaša Dončića da ”od jeseni” kreću u transformaciju. Od jeseni? Kad se lijepo osunčaju i probrčkaju na moru. A ne smjesta? Tako tipično za SDP. Pa već je iz toga jasno zašto su propali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U Zagrebu je Škoro potukao HDZ, a SDP je postao rezerva Tomaševiću. I to nije jedino što ih treba brinuti
HDZ u Filipoviću vidi budućnost, a SDP uvjerava da su najjači na ljevici. Kakav ganutljiv odmak od realnosti
Ljudi prepoznaju kad je nešto autentično i zato je Tomašević potukao SDP-ovog Klisovića za basnoslovnih 450 posto, a ne jer je lijevo i građansko biračko tijelo šenulo pameću. I tako je, jadna li mu majka, SDP spao na to da nekom Tomaševiću bude rezerva. Ispravno. Jer to je danas SDP-ova mjera i bilo bi za njih okrepljujuće da smanje napoleonski doživljaj svoga značaja.
Dvije glavne stranke u Hrvatskoj, HDZ i SDP, u Zagrebu su zajedno dobile 11 mandata od ukupno 47. U Skupštini grada Zagreba sjedit će naredne četiri godine šest HDZ-ovih vijećnika i pet SDP-ovih. Pobjednička platforma Možemo imat će u glavnom gradu 23 skupštinska mjesta, dvostruko i iber više nego HDZ i SDP skupa.
Obojica kandidata za gradonačelnika dviju najvećih stranaka prošla su tanko. Za HDZ-ovog Davora Filipovića glasalo je 9,8 posto, a za SDP-ovog Joška Klisovića 9,83 posto zagrebačkih birača dok je Tomislav Tomašević pokupio nevjerojatnih 45 posto.
U drugi krug izbora za gradonačelnika nije uz Tomaševića ušao ni HDZ-ovac, ni SDP-ovac. Ispred njih su završili i Miroslav Škoro i Bandićeva Jelena Pavičić Vukićević, a na kraju se posrećilo Škori. Dakle, HDZ i SDP ispali su iz kombinacije plasiravši se tek na peto i četvrto mjesto. Kakvo kiksanje.
Sramotni skor nije jedino što ih treba zabrinuti
No predsjednik HDZ-a Andrej Plenković svejedno je pohvalio izbor Filipovića kome duhovito prognozira briljantnu političku karijeru. A SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić sasvim je ozbiljno izjavio da SDP nije ni pred kakvim potopom nego je ”najjača politička stranka na ljevici i lijevom centru”. To je s obje strane upravo ganutljiv odmak od realnosti. Tim prije zato što sramotni skor u Zagrebu nije jedino što treba zabrinuti HDZ i SDP.
Plenkovićeva stranka na ovim je lokalnim izborima diljem zemlje prošla dosta lošije nego 2017. godine, a SDP je dodatno potonuo do razine da sada vise čak i u Rijeci. Doduše, kod HDZ-a su simptomi problema manje vidljivi jer drže vlast u državi a, kad se sve zbroji, na lokalnoj su razini generalno bolji od konkurencije. No lako je vidjeti da im komad po komad vlasti otkidaju novi igrači s nezavisnih lista te stranačka otpadništva, od Domovinskog pokreta, do Darka Milinovića u Lici i Ivana Penave u Vukovaru.
Škoro ih je sada potukao i ulaskom u drugi krug u Zagrebu, gdje građani u svakom kafiću sreću HDZ-ove ministre, državne tajnike i saborske zastupnike i gdje HDZ-ova klijentelistička mreža drma maksimalno budući da se ovdje vrti i najviše javnog novca.
Riječ potop za SDP više nije pretjerana
Ali SDP je tek posebna priča. Njihovo se samopouzdanje srozalo na tako niske grane da ovih dana predsjednik Peđa Grbin posebno naglašava kako su ”u prvom krugu osvojili jedan grad više nego prije četiri godine”. Hrvatska, međutim, ima 128 gradova i 428 općina.
Pa neka pokažu koliko gradonačelnika i načelnika imaju, a da se o županijama i ne govori. I koliko stanovnika uopće živi u nešto tih mjesta gdje je SDP danas u stanju osvojiti izbore, a to u pravilu bude zato što su se pod njihovu zastavu svrsta kakav sposobni lokalni političar, a ne zbog same zastave.
SDP-ova zastava, to je svima jasno, vrijedi sve manje, a trend je tako strmoglav da riječ ”potop” više nije nimalo pretjerana. Jasno je da će njihovi ljudi to negirati iz petnih žila, ali zatvaranje očiju ne pomaže. Loši izborni rezultati koji se kod njih ponavljaju iz ciklusa u ciklus svakako nisu plod slučaja, niti su pali s olujnog oblaka, nego ta politika ne vrijedi ništa i zato malo kome više može udahnuti entuzijazam.
Teško je proniknuti u to što zastupaju
Jer doista je teško proniknuti u to što SDP zastupa. Njihova je obrtnička radionica spala samo na zagovor načelnih lijevo-liberalnih vrijednosti i na vječno bezubo grintanje protiv HDZ-a. A to nije politika. Zato im se dogodilo i ovo u Zagrebu. Joško Klisović je vjerojatno okej čovjek. Pošteno živi. Ne krade. Nije nacionalist ni homofob. Kosi tratinu ispred kuće i ljubazno pozdravlja susjede. Ali što s tim kad nema ništa dalje od toga? Zašto bi takav bio gradonačelnik metropole? A kad SDP to ne vidi, sve im je badava.
Zato se Peđa Grbin nema što salonski ispričavati Zagrepčanima nakon poraza Klisovićevog, svoga vlastitoga i SDP-ovoga. Pa nisu ljudi za njih vezani pupkovinom. Kad im doguli, okrenu se i odu. Trebalo je na to misliti prije i odavno prije. Jer koja je to velika pravedna tema koju je SDP hrabro otvorio i dotjerao do daske? Koju je kampanju pokrenuo? U čije je petrificirane pozicije dirnuo? Na koju se grdnu silu i grabežljive interese namjerio? Nema toga kod njih. Ništa. Tavore i kradu bogu dane.
Spali su na to da Tomaševiću budu rezerva
A u međuvremenu su odgojili i uhljebničku frakciju koja neodoljivo nalikuje na model rasprostranjen u HDZ-u. U se, na se i poda se. Položaji. Auti. Dnevnice. Mandati. Tko će koga. Prazno metiljanje i sitna trgovina. Naravno da birači ljevice to neće. Nisu htjeli nikad, ali do maloprije nisu imali izbora. Sad su se u Zagrebu pojavili ovi iz Možemo, u Splitu Puljkovi, i otvorila se za to pola Hrvatske nada u neki novi put.
Ljudi prepoznaju kad je nešto autentično i zato je Tomašević potukao SDP-ovog Klisovića za basnoslovnih 450 posto, a ne jer je lijevo i građansko biračko tijelo šenulo pameću. I tako je, jadna li mu majka, SDP spao na to da nekom Tomaševiću bude rezerva. Ispravno. Jer to je danas SDP-ova mjera i bilo bi za njih okrepljujuće da smanje napoleonski doživljaj svoga značaja.
A da im je možda i to previše pokazuje izjava Hajdaša Dončića da ”od jeseni” kreću u transformaciju. Od jeseni? Kad se lijepo osunčaju i probrčkaju na moru. A ne smjesta? Tako tipično za SDP. Pa već je iz toga jasno zašto su propali.