‘Evo kaj bi ja štel biti’

No u Šimunićevom slučaju ipak se dogodila promjena. Na lokalnim izborima u svibnju taj je mladi nezavisni vijećnik dobio podršku birača i evo ga sada u ulozi gradonačelnika. Postao je poznat u cijeloj zemlji kad je snimio i objavio razgovor s predsjednikom krapinsko-zagorskog HDZ-a i saborskim zastupnikom Žarkom Tušekom i tadašnjim HDZ-ovim gradonačelnikom Oroslavja Emilom Gredičakom u kome mu oni nude javnu funkciju po njegovom izboru u zamjenu za podršku HDZ-u na lokalnim izborima.

“Kaj bi ti štel biti?”, pitaju ga dvojica političkih trgovaca. A Šimunić im danas preko Telegrama odgovara: “Pošten gradonačelnik, koji pazi na svaku kunu svojih sumještana, eto kaj bi ja štel biti”.

Put za promjene

Pitam Šimunića, koji je u nedjelju došao iz Oroslavja u Zagreb na ovaj razgovor kako bismo stavili na hrpu sve što je otkrio u svojih prvih sto dana, kako to da je tako dobar s medijima. Moram, kaže. “Jer to što ja radim tamo kod mene nitko inače neće znati. A ja hoću da se sve zna i vidi i da ne samo moji sugrađani, nego i svi ljudi u Hrvatskoj, pa onda i državne vlasti, vide na našem slučaju kako je široko polje ostavljeno lokalnim šerifima da zloupotrijebe povjerenje birača.

Jer sada se na mnogo mjesta naprosto naveliko krade. Krade se na svemu zamislivome i nezamislivome. To je javna tajna i zato su normalni ljudi ogorčeni. Nadam se da je ovo što ja pokazujem na primjeru malog Oroslavja put da se jednom u državi dogode nužne promjene”.

Crtica s Krapinskog festivala

“Pa evo”, priča mi Šimunić, “u subotu sam bio na Krapinskom festivalu. Uzvanici su bili i premijer Plenković i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. A tik uz premijera i ministricu sjedio je Žarko Tušek, predsjednik zagorskog HDZ-a, i dalje saborski zastupnik, čije sam nemoralne korupcijske ponude u siječnju snimio i dostavio USKOK-u. Poslije su se lijepo zajedno družili. Zar to nije nakaradno?”

Kaže da se ovih dana sprema održati press konferenciju u Zagrebu pred zgradom USKOK-a kome je već prijavio niz malverzacija za koje smatra odgovornom bivšu HDZ-ovu vlast u Oroslavju, ali odakle mu se povodom njegovih prijava još nitko ne javlja. Onda dobro, kaže, kad USKOK neće u Oroslavje, eto nas k njima.

Poučan slučaj broj 1: mobiteli

Što je, dakle, od 7. lipnja, kad je ušao u gradonačelničku kancelariju, napravio Šimunić zajedno sa svojim vijećem koje, uz petoricu s njegove liste, čine i trojica SDP-ovaca te jedan vijećnik iz HNS-a s kojima su potpisali programsku suradnju? HDZ je ostao u opoziciji sa svoja četiri mandata.

Oroslavje ima godišnji budžet od oko 15 milijuna kuna, a nova vlast zatekla je 12 milijuna duga. Ispalo je da se u ovo kratko vrijeme već nakupilo dosta poučnog materijala. Kao slučaj broj jedan pojavili su se – mobiteli. “Odmah nakon primopredaje vlasti”, priča Šimunić, “zatražio sam da vidim fiksne mjesečne troškove gradskog pogona. Prvo sam zapazio velike stavke za mobitele i za Internet koji financira Grad da svi građani imaju besplatan pristup. Ispostavilo se da plaćamo 11 pretplata za mobitele.

Kako 11 kad nas ovdje ima petero? Nitko mi na to pitanje nije znao odgovoriti. Pa čiji je ovo broj, pitao sam pročelnicu. Ne znam. Čiji je ovo? Ne znam. I tako redom. Za neke sam uspio saznati čiji su, za neke nikad nisam. Odmah sam zvao operatere da sve to raskinem. U HT-u su mi rekli da je bivša vlast uzela pretplate usred afere, u siječnju. To više nisam mogao raskinuti. Kod Telemaha sam raskinuo sve”.

Kako su ostali bez interneta

A koliko službenih mobitela Grad uopće treba, pitam Šimunića. Tri mi trebaju, tri, kaže. I to sigurno ne najnoviji iPhonei koji koštaju po deset tisuća kuna, a koje su ovi sebi uzimali, nego nešto što bi racionalan čovjek kupio sam sebi. A najbolje je da bivšem gradonačelniku i predsjedniku Vijeća uopće nije palo na pamet da bi mobitele koje im je dao Grad morali vratiti kad su im funkcije prestale.

 

Zatim je Šimunić otkrio da je gradski Internet u potpunom neredu i da se povrh toga ne zna tko je za to zadužen. Neslužbeno, kaže, za te se usluge plaćalo tajniku HDZ-a Oroslavja Petru Krsniku. Ali njega nije bilo nigdje u papirima osim tamo gdje je njegova firma nešto prodala Gradu.

“Onda smo mi tražili ključeve od svih tih informatičkih ormarića, šifre i sve ostalo što je potrebno da se može pristupiti u tu mrežu. Krsnik nam to nije htio dati. Kad sam to rekao u medijima, isto popodne nam je Internet prestao raditi. To je valjda bila neka osveta. Jedan segment u mreži je ugasio i sve je stalo”.

Nesrazmjer u imovini

U računima je Šimunić našao da je u tu mrežu u tri godine upucano oko 800 tisuća kuna. A pristup internetu nije se plaćao direktno operaterima, nego stanovitoj firmi Zola d.o.o. Znači, postojao je posrednik.

“Zašto to nisu ugovorili direktno, pogađajte sami”, kaže gradonačelnik. “Odmah sam zvao tog direktora da dođe na sastanak, ali on mi je rekao da on s tim nema veze i odbio je bilo što objašnjavati. Onda smo sve to raskinuli. Mrežu smo morali kompletno srušiti i sve iznova rekonfigurirati. Podnio sam kaznenu prijavu. To je po meni bilo čisto pranje novca. A sada smo u toku popisivanja opreme koja je postavljena prema onoj koja je naplaćena. Čini se da i tu postoji veliki nesrazmjer”.

Smanjenje plaće povećanjem plaće

Šimunić je zatim krenuo pregledavati plaće. U lipnju 2020. gradske su vlasti zbog korone odlučile da će se plaće i vijećničke naknade svima srezati za 10 posto. No ispostavilo se da je plaća gradonačelnika Gredičaka nakon tog smanjenja – povećana. “Imali su većinu i radili su kaj su htjeli”, kaže Šimunić. “Gredičak je na kraju primao plaću od oko 15.000 kn mjesečno, a ja imam 11.800, po koeficijentu koji je vrijedio i u njegovo vrijeme.

I? Nikome ništa. A prevario nas je. Uz to je sebi isplaćivao prijevoz, topli obrok na koji nema pravo i 13. plaću na koju također nema pravo. Pitao sam pročelnicu kako se sve to moglo dogoditi. Rekla mi je da je te odluke donio gradonačelnik sam. To vam sve govori sve o jedinicama lokalne samouprave. Grad je samo tu oštećen za oko 130.000 kuna. I to sam prijavio. Ali ni za to nitko ne zove. A Gredičak me optužio da svuda samo guram nos umjesto da nešto korisno radim”, kaže Šimunić.

Za odlazak na posao zadužio si je bicikl

Nakon toga je otkrio da udio od 10 posto vlasništva nad derutnim dvorcem Donje Oroslavje, nikad nije upisan u zemljišne knjige, a Grad je za to prije šest godina platio 350.000 kuna. “To sam odmah pokrenuo i to je već riješeno”, kaže Šimunić. “Želim sve raščistiti da znamo što sve Grad ima, od zemlje do ostalih nekretnina”.

Novi gradonačelnik potom je zadužio bicikl koji je grad kupio za neki projekt, a onda je stajao neupotrijebljen. Sada se njime vozi na posao i gdje treba, a službenim automobilom ide samo na sastanke. Politički protivnici ismijavaju ga da je picajzla koja dragocjeno gradonačelničko vrijeme troši na sitnice, ali Šimunić se ne da smesti. “Svaka kuna je za nas važna i reda mora biti u svemu”, kaže. “Potpisao sam da je bicikl kod mene. Kakva mudrost. Ali to se do sada nije radilo. Samo uzmeš i nema te”.

U Oroslavju više nema ni vijećničkih naknada, što je Šimunić tražio i prije, ali tada nije prošlo. Bilo je oko toga galame, kaže gradonačelnik, jer, kao, svaki rad treba biti plaćen. “Ali rekao sam protivničkom taboru da je to za dobrobit našeg mjesta. Biti vijećnik trebalo bi biti čast. I tako smo i to završili”.

‘Zatim smo nabasali na tonere’

Kao sljedeći problem pojavilo se pitanje autobusne stanice gdje se skupljaju djeca za školu. Stanica je bila na privatnoj zemlji bivšeg predsjednika Gradskog vijeća Stanka Čička koji je i sada predsjednik HDZ-a u Oroslavju. “Nakon izbora me Čičko obavijestio da raskida ugovor s Gradom. Rekao sam u redu, onda bumo raskinuli. Pa Grad ima malo dalje ogroman teren pa ćemo stanicu premjestiti tamo. To su mogli odmah napraviti, nema potreba da stanica bude na privatnoj parceli. Sad smo to maknuli i imat ćemo mir”, kaže Šimunić.

“Zatim smo nabasali na tonere”, nabraja gradonačelnik dalje. “Službenica mi kaže da zove vlasnik firme koja isporučuje tonere da bi trebalo platiti unaprijed pa da će on donijeti novu isporuku. Pogledam račun: 17.600 kuna. Učinilo mi se skupo pa sam išao guglati. Dakle, mi jedan toner plaćamo 950 kuna, a ja ih odmah nađem za 750 s PDV-om. Paket papira A4 plaćamo po 46 kuna, a u obližnjoj prodavaonici košta 30.

Znači, deru me 16 kuna po jednom pakovanju. Zovem tog vlasnika da mu kažem da raskidam ugovor. No on mi kaže da će na svaku cijenu koju nađemo da je jeftinija, oni dati dodatni popust od 10 posto. Okej, onda, kažem i dogovorimo se. Ali ubrzo se ispostavilo da on na svoje cijene tek dodaje PDV, a mi imamo cijene s PDV-om, Znači pokušao me prevariti. I onda smo se s njim pozdravili”, kaže Šimunić.

Pet printera za četiri zaposlenika

Tako su na red došli printeri. “Za Grad Oroslavje radi svaki dan nas četvero, a bivša vlast kupila je pet printera”, priča Šimunić. “Čak su ga kupili i poljoprivrednoj redarki koja dolazi jednom tjedno. Izračunao sam da je u godinu i pol potrošeno na vražje printere oko 100.000 kuna. Bar jedan je prodao Gradu politički tajnik HDZ-a. Kad sam to rekao novinarima, počeli su me opsjedati firme iz cijele države sa svojim ponudama. Da sam uzeo najskuplju i da godinu dana printam sve u boji, potrošili bismo 15.000 kuna. Mi smo trošili 60.000. Sad imamo jedan printer u najmu”.

“Ali kad ja sve to kažem javno, onda me HDZ-ovci optužuju da ocrnjujem Oroslavje u medijima i da od njega pravim grad slučaj”, kaže Šimunić. “Ali neka oni onda objasne s kojim pravom su sebi za novac poreznih obveznika kupovali Macbook Air laptope za po 13.000 kuna dok gradske službe rade na staroj krami s koje se više ne da ni mail poslati.

A morao sam istraživao do besvijesti da utvrdim gdje su ti laptopi. Kod koga? I tableti. I mobiteli. I sto drugih stvari. I opet nisam našao sve. A u međuvremenu u mrtvačnici otkrijem ormare za oružje još iz doba JNA s četiri tromblonske mine i 140 komada streljiva. Dobro da to nije eksplodiralo dok su oni gledali kako da se za sebe pobrinu”, kaže gradonačelnik.

‘Nemamo novca za ovo bančenje’

Šimunić mi zatim priča kako ga je jedna osoba upozorila da pogleda i slučaj kupovine zemlje od 4500 kvadrata za reciklažno dvorište. Zatražio je dokumentaciju. Pokazalo se da je Grad u dva navrata, 2018. i 2019., otkupio parcelu za koju je plaćeno 612.000 kuna. Ugovor je sklopljen s vlasnicom, stanovitom Gordanom Jakopec. Zašto se išlo u kupovinu kad Grad ima svoja zemljišta, logično se zapitao gradonačelnik i nastavio kopati.

Otkrio je da je prodavateljica platila cijelu tu zemlju 15.000 kuna. To je tri kune po kvadratu. A Grad je onda za taj isti kvadrat platio 139 kuna. U poslu je sudjelovao i sudski vještak koji je, zanimljivo, vrijednost procijenio točno na iznos na koji je Grad sklopio ugovor. U trenutku sklapanja posla, taj je teren bio poljoprivredno zemljište. Četiri mjeseca kasnije, postalo je građevinsko.

“A mi još k tome imamo veliku parcelu dva kilometra dalje. I to, ova je daleko od ceste, a naša je uz samu cestu”, kaže Šimunić. “I eto vam kako nastaju dugovi. Ima Oroslavje novaca za sve, ali nema za ovo bančenje”.

Ugovori za 450.000 kuna nakon gubitka izbora

Za dugovanja Grada od 12 milijuna kuna, morat će se dići kredit, kaže mi Šimunić. Dodaje kako je naslijedio dugove za vrtić za koji je EU dala četiri milijuna, a grad je trebao dodati još 1,5 milijuna. A onda je cijena narasla na 7,6 milijuna. Za jedan drugi projekt, Grad je dobio iz EU pola milijuna kuna avansa, ali to je nenamjenski potrošeno.

“Dobili smo i 170.000 kuna za promjenu prostornog plana za solarnu elektranu. Potrošeno. Građani su platili 50 posto za asfaltiranje jedne ulice. Potrošeno”, nabraja Šimunić. Priča kako je bivša vlast od prvog do četvrtog lipnja ove godine – dakle nakon gubitka izbora i par dana prije primopredaje vlasti – ugovorila radove za 450.000 kuna. “To više nisam mogao poništiti”, kaže gradonačelnik. “I opet nikom ništa. Odmah sam zvao reviziju. Rekli su da ne mogu doći prije rujna”.

Kad čovjek vidi što se sve radilo u malom Oroslavju, može lako zamisliti kako je u velikim mjestima, kaže Šimunić. Pitam ga treba li Oroslavje uopće biti grad. “Ja vam neću reći ni ‘da’ ni ‘ne’. Ali kažem vam da je kompletnu lokalnu samoupravu potrebno reformirati jer ovo ništa ne valja. A kako, to neka kaže struka, a mi političari trebamo to poslušati”.

Razgovor s ministrom Malenicom

“Problem je, međutim, u tome što se ovdje sve radi napamet”, tvrdi Šimunić. Priča mi kako ga je prije devet mjeseci zvao ministar uprave i pravosuđa Ivan Malenica da mu pokaže svoje podatke iz istraživanja koje je sam amaterski proveo o lokalnoj samoupravi. “Jer Ministarstvo ne radi nikakva istraživanja”, kaže Šimunić.

“Pitao sam ga, recimo, zašto su točno ukinuli zamjenike gradonačelnika, jesu li prije tog poteza proveli istraživanje. Rekao je da nisu. A na moje pitanje zna li on što radi svih tih osam do devet tisuća vijećnika koliko ih ima u Hrvatskoj, ministar mi kaže: “Znam. Ništa”. On je bio vijećnik pa zna. U našem je razgovoru konstatirao da je Hrvatska svjetski prvak u zaobilaženju zakona. Zaprepastio sam se da da tako govori ministar pravosuđa koji bi to morao spriječiti”.

Nema škole za gradonačelnika

Pitam Šimunića iseljavaju li se ljudi iz njegovog grada. Tvrdi da ne, doseljavaju se. U Oroslavju se može lijepo živjeti, Zagreb je blizu, do Črnomerca 25 minuta. A što bi sve želio napraviti? Kaže da jednu od dviju oroslavskih davno propalih tvornica, Oroteks, upravo preuzima jedan investitor i tamo će graditi 144 stana. Volio bi da netko kupi i ugašenu Orokonfekciju. Htio bi dovesti u grad neki od lanaca dućana jer u Oroslavju nemaju nikoga. I da netko otvori slastičarnicu. Lijepo bi bilo imati slastičarnicu.

Nogometnom klubu su nedavno pomogli da stane na noge. Grad nije imao grobara, ni pravnika, ni komunalnog redara, ni strojara, te su se usluge ugovarale i plaćale sa strane. Sada su raspisali natječaje i zaposlit će ljude na ta mjesta. Cilj je da grad bude “posložen” i da se razvija. Gradonačelnik ne može otvoriti tvornice, ali želi sve pripremiti da privuče ulagače. Nema škole za gradonačelnika, kaže Šimunić. “Nadam se da ću nešto uspjeti napraviti, ovako samouk”.