Hoće li Bandić zbilja u utrku za Pantovčak? Predsjednicu i HDZ to bi moglo fino uzrujati

Ako se pojavi i Bandić, predsjedničin ulazak u drugi krug postaje pitanje gole sreće na jedan oblačan zimski dan

Profil Bandićevih birača tipično je biračko tijelo sadašnje predsjednice i kandidatkinje HDZ-a. Bandićeva kandidatura neusporedivo najviše glasova oduzela bi upravo njoj. A ona već i bez Bandića ne spava mirno zbog Škore koji joj na desnoj strani elektorata dobro sapuna dasku. 

Još koji časak se strpimo pa ćemo vidjeti jesu li u pravu naslovnica Nacionala i njihovi neimenovani izvori koji tvrde kako će zagrebački gradonačelnik uskoro objaviti da ide u utrku za Pantovčak. Ali da je nevjerojatno – ma ni govora.

Bandić je, uostalom, još 5. kolovoza u Kninu izjavio kako ćemo u rujnu od njega čuti jednu veliku vijest nakon koje u Hrvatskoj “ništa više neće biti isto”. To bi lako moglo biti to. Rujan je stigao, napeta vijest se čeka, u stožeru Kolinde Grabar Kitarović osobito nervozno.

Ima tu mesa

Jer, ako se gazda glavnog grada i Plenkovićev koalicijski partner s 13 žetončića u Saboru stvarno kandidira, Kolinda Grabar Kitarović i vrh HDZ-a ne samo da neće biti sretni nego će ispaliti na živce. Naime, upravo je profil Bandićevih birača takoreći tipično Kolindino biračko tijelo. A osim toga, Bandić je umrežio svu silu klijentele u Zagrebu, popularan je u Hercegovini koja ima lijep paket glasova dijaspore, Crkvi se omilio hrpom donacija iz poreza i drugih beriva kojima upravlja Grad Zagreb, a zagrebačka sirotinja smatra ga svojim najvećim dobročiniteljem.

Utoliko, ima tu mesa. Sjetimo se uz to i predsjedničkih izbora krajem 2009. i početkom 2010. pa ćemo vidjeti da eventualna Bandićeva kandidatura nije prazna puška. Naš Mile ušao je tada s Josipovićem u drugi krug. Plasman je, doduše, bio tanak, samo 14,84 posto, odnosno 293.000 glasova. Birači koji tada nisu navijali za Josipovića podijelili su se između Bandića, Andrije Hebranga i Nadana Vidoševića, koji je onda, shodno tipičnom hrvatskom paradoksu, 2013. završio u ćorki.

Kazneni progon stoji u mjestu

No u drugom krugu Bandić je ipak uspio nakupiti 883 tisuće glasova. Josipović je, istina, dobio 1,34 milijuna i dobro ga prešišao. Ali ni Bandić nije bio posve za baciti. Pa evo, Plenković i HDZ dobili su na parlamentarnim izborima 2016. godine 682.000 glasova i to im je bilo dovoljno da preuzmu državu. Prema 883 tisuća Bandićevih glasova u drugom krugu 2010. – to je, dakle, čak 200 tisuća manje.

Kasnije je protiv “gospodina gradonačelnika”, kako on sebe voli javno titulirati, krenulo više rukavaca kaznenog progona koji uglavnom još ni danas nisu začepljeni niti im se vidi kraj. Ali Bandić je u međuvremenu opet dobio izbore u Zagrebu i do danas naredao cijelih šest mandata u istoj fotelji.

Potpuno je jasno da bi njegova druga kandidatura za predsjedničke izbore sada najviše glasova oduzela sadašnjoj predsjednici i kandidatkinji HDZ-a, Škori možda nešto, ali neusporedivo manje. Kolinda Grabar Kitarović već i bez Bandića ne spava mirno jer joj Škoro na desnoj strani elektorata već dobro sapuna dasku. U posljednjem Cro Demoskopu njezina je popularnost 30 posto, ali Škorina je 19, a sve to kod njega njezini su bivši birači.

Sve u svemu, pjesma

Ako se još pojavi i Bandić, ulazak Grabar Kitarović u drugi krug postaje pitanje gole sreće na jedan oblačan zimski dan. Bandića je, naravno, teško vidjeti u izbornom finalu drugog kruga, ali bila bi mu to izvrsna priprema za parlamentarne izbore. Hoće pokazati kakav je faktor, a ako Grabar Kitarović ne uđe, pokazat će Plenkoviću točno to.

A pritom Bandić ne riskira ama baš ništa. Nacional predviđa da će prethodno dati ostavku na funkciju gradonačelnika. Ali ne mora ni to, zašto bi? Po zakonu može jedno i drugo, samo za vrijeme kampanje uzme neplaćeni odmor, mijenja ga netko od najbližih suradnika, a on i dalje iza zatvorenih vrata izdaje zapovijedi.

Dakle, uzme lijepo pare za kampanju, malo se poigra Napoleona, zamuti vodu i pošalje poruku kako politika bez njega više ne može ni kihnuti. Sve u svemu: pjesma. Za njega vesela, za Grabar Kitarović i Plenkovića vrlo melankolična.