Hoće li HRT postati bolji sada kada Bačića više nema? Problem nikada nije ni bio u njemu, nego u onima koji su ga birali

A ista ekipa (minus Most), birat će i Bačićevog nasljednika

Odlazak 'čovjeka s torbom za gradonačelnika' u tužnoj priči o Hrvatskoj radioteleviziji stoga, nažalost, neće biti nikakva prekretnica, ni šansa za novi početak. Već, vjerojatno, tek živopisni detalj na neprekinutoj putanji jednog mučnog kontinuiteta.

Kazimir Bačić će ostati zabilježen u povijesti kao jedinstveni ravnatelj javne radio-televizije, ne samo u Hrvatskoj. Čovjek koji je serijski dizao tužbe protiv novinara svoje kuće, koji je tužio i ostale medijske kuće radi narušavanja “ugleda i časti” HRT-a, koji je skrivao podatke o troškovima vanjskih odvjetničkih ureda angažiranih unatoč tome što ima vlastitu pravnu službu i koji je, uostalom, nadgledao još jednu fazu transformacije javnog u partijski servis – u istražnom je zatvoru pod sumnjom da je u torbi nosio mito zagrebačkom gradonačelniku.

Naravno, sad kad je završio na službenom putu, pardon, godišnjem odmoru u čuvenom novozagrebačkom kvartu, Sabor će ga brzinski smijeniti. Slična parlamentarna većina kao i ona koja je Bačića izabrala (minus Most) dići će ruke za njegovu smjenu, izbor v.d.-a, a najesen i za izbor novog glavnog ravnatelja Prisavlja.

Kunićev poučak

Za, u Bačićevom mandatu dodatno posrnulu, javnu radioteleviziju, odlazak “čovjeka s torbom za gradonačelnika”, međutim, teško da može biti najava dobrih vijesti. Naime, po svemu sudeći se neće promijeniti ama baš ništa – isti oni koji su Bačića doveli na čelno mjesto (minus Most) odlučivat će o tome tko će i kako u narednom periodu voditi najveću medijsku instituciju u zemlji.

A kako će odlučivati, nije nimalo teško zamisliti. Zapravo, ne mora se ni zamišljati, dosta je da se pogleda koga HDZ, dakle vladajuća stranka, u Saboru predlaže za v.d. ravnatelja – Renata Kunića, čovjeka koji je dosad bio šef programa i koji je, uz Mislava Stipića, uglavnom spominjan kao siva eminencija Prisavlja u vrijeme dok je formalni šef bio Bačić.

Kunić je, pritom, kum supruga resorne ministrice, a program rada mu posljednje dvije godine nije dobio pozitivno mišljenje Programskog vijeća, niti ga je usvojio Nadzorni odbor HRT-a. Sad će, pak, do jeseni, Kunić voditi cijelu kuću.

Ništa nije bilo sporno

Teško je, nadalje, očekivati da će jesen roditi sjajnim kadrovskim odabirom za funkciju glavnog ravnatelja HRT-a. Naime, ljudima koji će odlučivati nije bilo, između svega ostalog, nimalo sporno ni što je Bačić potpisao izvanredni otkaz predsjedniku Hrvatskog novinarskog društva Hrvoju Zovku nakon što se ovaj požalio na cenzuru i kaos u programu.

Nije im bilo nimalo sporno što je sud pravomoćno presudio da je taj otkaz bio nezakonit i što je sud ustanovio da je Zovko imao pravo i razloga govoriti o cenzuri u programu. Niti kad su nedavno, Bačić i ekipa odjednom otkrili navodni slučaj zlostavljanja otprije četiri godine kao povod da Zovku – opet! – uruče izvanredni otkaz.

Bandić i korupcija? Ma ne…

Kvragu, ljudima koji će odlučivati o novom čelniku HRT-a, nije bilo nimalo neugodno ni to što su godinama bili u koaliciji s Milanom Bandićem, čija hobotnica koju je USKOK zasad (i to nakon što je prestao biti potreban HDZ-u) tek okrhnuo, a čije je postojanje bila najjavnija od svih tajni ikad.

E sad, ti isti ljudi, predani borci protiv korupcije i ratnici slobode medija, trebali bi izabrati nekog tko će značiti korjenitu promjenu, profesionalizaciju i, u krajnjoj liniji, spas za HRT? Glavnog ravnatelja koji će jasno i javno stati iza svog novinara kad na pressici razljuti premijera Plenkovića? Čovjeka koji će anakroni stranački servis pretvoriti u program kojeg će se bojati ministri?

Mučni kontinuitet

Ukratko, ključni problem Prisavlja nije bio Kazimir Bačić. Nisu ni svi oni oko njega, počevši od budućeg v.d.-a koji godinama drmaju programom i poslovanjem kuće. Nije čak ni kadrovski devastirana i apatična firma. Ključan problem HRT-a je politička vlast, preciznije, prije svih trenutna vladajuća koalicija i vladajuća stranka.

Odlazak “čovjeka s torbom za gradonačelnika” u tužnoj priči o Hrvatskoj radioteleviziji stoga, nažalost, neće biti nikakva prekretnica, ni šansa za novi početak. Već, vjerojatno, tek živopisni detalj na neprekinutoj putanji jednog mučnog kontinuiteta.