Hoće li hrvatski suci, ako dobiju veće plaće, konačno početi i bolje raditi?
Suci bi zasigurno trebali imati goleme plaće kako bi mogli biti neovisni, no njihova primanja nisu jedini problem
Predstavnici hrvatskih sudaca počeli su pregovarati s Vladom RH o visini sudačkih plaća. Već su održali nekoliko sastanaka radne skupine, a ta je tema ovaj tjedan bila i na dnevnom redu proširene Opće sjednice Vrhovnog suda koji s prvim prijedlogom nisu bili zadovoljni. Ministarstvo pravosuđa i uprave objavilo da je spremno povećati za 26 posto plaće svih sudaca prvog stupnja, dok bi svim pravosudnim dužnosnicima osnovica plaće trebala porasti za osam posto. No, kako je objavljeno danas, i taj je prijedlog odbijen.
Suci od ranije inzistiraju da najniža plaća za prvostupanjske suce treba biti 3000 eura. Trenutno je oko 1.600 eura. Drugostupanjski suci trebali bi, smatraju u Hrvatskoj udruzi sudaca, imati plaće poput sudaca visokih sudova. Njihova primanja trenutno se kreću između 3900 i 4500 eura bruto. Izvjesno je da bi i njihove plaće trebale porasti.
Hoće li početi bolje raditi?
Za veća primanja i bolje uvjete rada suci su bili spremni i na prosvjed, ali ih je, čini se, ministar Ivan Malenica za sada od toga odgovorio. Najavili su i sporiji rad ukoliko im plaće ne porastu.
Dok se čeka dogovor postavlja se jedno iznimno važno pitanje: hoće li veće plaće hrvatskih sudaca dovesti do njihovog boljeg i učinkovitijeg rada? Hoće li onda to rezultirati i većim povjerenjem u hrvatsko pravosuđe koje je trenutno, prema svim statistikama, na dnu i ako imamo gotovo najveći broj sudaca na broj stanovnika u EU.
“Broj sudskih predmeta postupno se smanjuje, ali nedovoljno jer i dalje svake godine dolazi oko 1,3 milijuna novih predmeta. Svake se godine smanjuje i broj sudaca. Opći uvjeti rada i plaće su posve nezadovoljavajući. Plaće sudaca i sudskih službenika su premale. Uopće se ne razumije da je plaća odraz neovisnosti sudaca.
Po plaćama smo pri dnu kada se uspoređujemo s drugim zemljama EU. Plaće trebamo učiniti takvima da one ljude privuku u sustav te da oni u njemu žele ostati, a sad su plaće odbijajući faktor pa ljudi pomišljaju na odlazak a da takvu želju primarno nisu imali. Nedostaje nam i sudskih zapisničara”, izjavio je prošli mjesec u Saboru predsjednik Vrhovnog suda RH Radovan Dobronić.
Potrebna je cjelovita reforma
Za visoke plaće sudaca, koje su kako kaže predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić odraz njihove neovisnosti svatko će se, dakle založiti pod uvjetom da se poveća njihova učinkovitost. Od 2010. naši su suci, doduše smanjili vrijeme rješavanja slučajeva s prosječnih 600 dana na prosječnih 144 dana. U EU se pak te brojke kreću od 35 do 244, dakle, nismo najgori.
Zabrinjava ipak da se u sklopu reforme pravosuđa, odnosno najavljenih izmjena Kaznenog zakona i Zakona o kaznenom postupku u zadnje vrijeme glasnije od potencijalnih mehanizama za ubrzanje postupaka, spominjala mogućnost proglašavanja istrage tajnom. Zbog činjenice da je premijer Andrej Plenković zaključio da curenje nekih informacija iz istraga, koje su trenutno nejavne, nanosi određenu političku štetu, autori novih zakonskih rješenja dobili su, među ostalim, i zadatak zatvoriti sve rupe, odnosno informacije iz istraga proglasiti tajnima.
To bi u konačnici moglo generirati nove kaznene postupke, a pitanje je bi li spriječilo proboj informacija do medija.
Zašto dolazi do zastara?
Bilo bi izvrsno i kada bi za veće plaće hrvatski suci jamčili da im postupci više neće padati u zastare. Nedavno su primjerice golemu buru u pravosudnim krugovima digla dva slučaja koja su pala u zastaru na Vrhovnom sudu – riječ je o aferi Index u kojoj je rasplitana prodaja ispita na zagrebačkim fakultetima, te golemoj nekretninskoj aferi Vrtovi sunca s juga Hrvatske. Do zastare je došlo jer vrhovni suci ove slučajeve nisu na vrijeme riješili.
Visoki kazneni sud odbio je pak zbog zastare optužbu protiv Ivane Domić, bivše bračke sutkinje i nekadašnje predsjednice Općinskog suda u Supetru. Ona je na Županijskom sudu u Šibeniku lani dobila uvjetnu kaznu zbog manipulacija s vrijednim zemljištima, no na kraju je prošla bez ikakve osude.
Popis slučajeva koji su zastarjeli bio bi predug, no poanta je, nadamo se jasna. Jednako tako dug je i popis slučajeva koji se otežu na sudovima, a iz hrvatskog proračuna plaćaju se milijuni zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku.
Je li im trebalo još i mito?
Hoće li veće plaće spriječiti suce da primaju mito ili zlorabe svoje dužnosti? Bi li, recimo, sutkinja Maja Šupe završila pod istragom zbog primanja mita da je imala plaću veću od 11.500 kuna. Bi li osječki suci koji su imali plaće od 18-20 tisuća kuna završili pod sumnjom da su uzimali mito od Zdravka Mamića da su im mjesečna primanja bila viša? Bi li sudac Trgovačkog suda u Zagrebu Mihael Kovačić izbjegao optužbe za višegodišnji stečajni kriminal da mu je plaća bila veća od 12 tisuća kuna? Tolika je plaća bila i sutkinji Vesni Malenici koja također čeka početak suđenja za golemi stečajni kriminal.
Brojni anonimni ljudi mogli bi vam, kao uostalom i nama, prepričati što doživljavaju na hrvatskim sudovima. Kako osjećaju nepravdu, bezizlaznost, bespomoćnost i kaos. Vrhunac je valjda bio krčki sudac koji je nekretninski spor odgodio zbog zlovolje, koja ga je spopala zbog male plaće. Sada se protiv njega pokreće stegovni postupak.