Nekad je nužno odabrati stranu

Hoće li naše pravosuđe uspjeti kazniti ljude koji su raketirali Banske dvore? Nakon 28 godina nema ni optužnice

Već gotovo dvije godine vodi se istraga protiv general majora Ljubomira Bajića i suokrivljenih

U trenutku kada se Hrvatska prisjeća raketiranja Banskih dvora, 7. listopada 1991, pomalo je apsurdno da za taj barbarski čin kod nas još uvijek nitko nije procesuiran. Naime, još uvijek je u tijeku samo istraga protiv umirovljenog general majora Ljubomira Bajića koji je prema sumnjama Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu izdao zapovijed za raketiranje Banskih dvora. U napadu je jedan građanin poginuo, a četvero ih je ranjeno.

Uz Bajića su, zbog pokušaja ubojstva predstavnika najviših državnih tijela Republike Hrvatske te ratnog zločina, pod istragom još dvojica zapovjednika u ondašnjem ratnom zrakoplovstvu JNA, jedan obavještajni časnik te dvojica pilota koji su sudjelovali u napadu na ured prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Tuđman, koji je sa suradnicima nekoliko trenutaka prije napada, oko 15 sati, napustio dvoranu gdje je razgovarao s tadašnjim predsjednikom Predsjedništva SFRJ-a Stjepanom Mesićem i predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća (SIV) Antom Markovićem, prošao je bez ozljeda.

Iako se napad dogodio prije punih 28 godina Hrvatska do danas nije uspjela kazniti krivce za taj težak zločin. Istraga je pokrenuta tek u prosincu 2017. godine nakon što je policija protiv Bajića i suokrivljenih podnijela kaznenu prijavu.

Detalji kaznene prijave protiv odgovornih za napad

Prema toj prijavi Bajić, zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa, izdao je zapovijed za raketiranje Banskih dvora nakon što je od Čedomira Kneževića, tadašnjeg kapetana prve klase, koji je bio referent u 2. detašmanu kontraobavještajne grupe RZ i PVO, dobio dojavu o sastanku Tuđmana, Markovića i Mesića. Proslijedio ju je pukovniku Slobodanu Jeremiću, koji je u ono vrijeme bio načelnik odjela u Komandi ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, te Đuri Miličeviću, načelniku štaba 105. lovačkog bombarderskog avijacijskog puka iz Zemunika koji je bio izmješten u Udbini.

Prema Zagrebu su, temeljem Bajićeve zapovijedi, iz Udbine poletjeli pilot Ratko Dopuđa, kapetan prve klase zapovjednik eskadrile u 105. puku te Davor Lukić, pilot u 105. puku koji je nakon rata radio u Južnoafričkoj Republici te Ujedinjenim Arapskim Emiratima, no kao i ostali okrivljeni nedostupan je hrvatskom pravosuđu. Zanimljivo je da je Lukić državljanin Hrvatske, a prema posljednjim informacijama što ih je sredinom ove godine objavila Slobodna Dalmacija, viđen je i u Beogradu.

Zašto se s početkom istrage čekalo 26 godina?

Za pokretanje istrage navodno su bile ključne informacije što ih je Hrvatska 2016. dobila od bivših pripadnika jugoslavenskih vojnih sigurnosnih službi. Do danas, međutim, istraga nije okončana, odnosno nije podignuta optužnica protiv Bajića i ostalih. Hoće li hrvatske vlasti uopće uspjeti prikupiti dovoljno dokaza za optužnicu krajnje je neizvjesno, s obzirom da i do sada od strane Srbije nije bilo nikakve suradnje na rasvjetljavanju ovog slučaja?

U međuvremenu se Bajić u nekoliko navrata izravno obratio hrvatskoj javnosti upravo o raketiranju Banskih dvora. “Kad Amerikanci kažu zašto su gađali privatnu rezidenciju predsjednika Jugoslavije, što je za mene veći zločin od gađanja službenih prostorija, onda ćemo mi reći što se događalo oko Banskih dvora”, izjavio je u emisiji srpske TV Happy još 2015. godine.

Na samom početku istrage dao je izjave za više medija. “Vi ste za mene bili oružani pobunjenici, a zna se kako se sa pobunjenicima postupa. Hrvatska nije bila država, niti je bila priznata država. Što se dogodilo, dogodilo se. Ja sam se zakleo državi u kojoj sam živio da ću je braniti i štititi njezin teritorijalni integritet i ustavni poredak i onaj tko je htio i koji se drznuo to narušiti, smatrao sam da imam pravo učiniti ono što sam učinio. Inače, moje komandantsko geslo tijekom vojne karijere bilo je da se zmija bije ravno u glavu”.

Službena obrana: ‘Moramo čuvati vojnu tajnu’

Kada je pak u prosincu prošle godine dobio priliku zajedno s ostalima i službeno iznijeti svoju obranu na zamolbenom saslušanju u Beogradu, svi su se pozvali na obvezu čuvanja vojne tajne, jer su u vrijeme djela koje im se stavlja na teret bili visoki dužnosnici tadašnje JNA ili su kao časnici bili obvezani prisegom.

Dakle, ostaje za sada samo činjenica da ni na 28. godišnjicu raketiranja Banskih dvora Hrvatska nije uspjela pokrenuti sudski postupak protiv časnika bivše JNA za koje sumnja da su odgovorni za zločinački čin nakon kojeg je, 8. listopada 1991., uslijedila odluka Sabora o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Taj se dan slavi kao Dan neovisnosti Republike Hrvatske.

Ovdje valja podsjetiti i da general major Bajić ima već 80 godina, a s obzirom na dinamiku ovog postupka teško je prognozirati kada bi uopće moglo doći do podizanja optužnice i njezinog potvrđivanja te u konačnici do pravomoćne presude za raketiranje Banski dvora.

Italija je general majora Bajića uspjela osuditi

Bajić je u međuvremenu u odsutnosti Italiji osuđen za svoju ulogu u rušenju helikoptera s pripadnicima tadašnje Europske ekonomske zajednice 1992. godine u Podrutama kod Novog Marofa. Za to ga je kaznio Prizivni sud u Rimu koji je vodio postupak budući da su u srušenoj letjelici bila četvorica talijanskih časnika i dočasnika te jedan francuski časnik. Krivim je proglašen još 2013. i osuđen na 28 godina zatvora. Istu kaznu dobio je i potpukovnik Dobrivoje Opačić, tadašnji zapovjednik zračne baze Željava iz koje je poletio jugoslavenski MIG 21 koji je oborio helikopter.

Pukovnik Božidar Martinović, zapovjednik operativnog centra protuzračne obrane u Beogradu oslobođen je optužbe, dok je pilot MIG-a Emir Šišić, protiv kojeg je vođen odvojeni proces, 2005. godine u Italiji osuđen na 15 godina zatvora. Već 2008. godine pušten je, zbog dobrog vladanja i lošeg zdravstvenog stanja na slobodu. U svojoj je obrani ponavljao da je samo izvršio zapovijed što su mu ju izdali njegovi nadređeni.

Rasplet procesa nije dočekao Blagoje Adžić, tadašnji načelnik Generalštaba JNA, koji je također bio obuhvaćen optužnicom. Umro je 2012. godine. Prvostupanjska presuda bila je oslobađajuća, no nakon žalbe, viši sud izrekao je osuđujuću presudu.

Zapovijed za rušenje helikoptera: ‘Ožeži’, ‘oderi’!

Prema optužnici, Bajić, Martinović i Šišić sudjelovali su 7. siječnja 1992. u rušenju helikopter EEZ-a u kojem su se nalazili pilot potpukovnik Enzo Venturini, drugi pilot Matta, narednici vodnici Natale i Racci, svi iz pete pukovnije Rigel di Casarsa te francuski časnik Jean Loup Eichenne. Teretilo ih se i za pokušaj obaranja još jednog helikoptera u kojem su se nalazila trojica Talijana i međunarodni diplomat. No, MiG JNA nije u tome uspio jer je ispaljena raketa promašila cilj zahvaljujući iznenadnom slijetanju helikoptera.

Prema rekonstrukciji događaja talijanskog tužitelja, Opačić je po zapovijedi trojice pretpostavljenih, Martinovića, Bajića i Adžića, na pravoslavni Božić 1992. godine, izdao zapovijed Šišiću da obori letjelice. Za to je Opačić upotrijebio riječi ‘ožeži’ i ‘oderi’, nakon čega je Šišić ispalio rakete ‘zrak-zrak’ na helikoptere. Sud je nakon osude časnika obvezao Srbiju, kao zemlju nasljednicu SFRJ da obiteljima stradalih plati 950 tisuće eura odštete.