Nije u pitanju samo brzina. Da se, eto, tek šest dana nakon najrazornijeg potresa u više od sto godina konačno proglasila katastrofa i počelo povlačiti organizacijske poteze koji iz toga proizilaze.
Nije u pitanju samo ni politikantska magla i proceduralne nejasnoće koje se naziru formiranju novog Stožera koji bi trebao upravljati krizom. Da se, u zemlji koja ima i sustav Civilne zaštite i Domovinske sigurnosti, zapravo nije aktivirao niti jedan od njih, nego se, pravnim akrobacijama, proizveo klon Stožera koji je vladajućoj stranci itekako bio od koristi na srpanjskim izborima.
Vakuum i mitologija
Nije u pitanju ni fascinantna upornost u proizvodnji mitologije oko EU sredstava. Od onih za oporavak od Covida koje smo od EK, veli legenda, dobili gotovo isključivo vještinom samog premijera (novac za oporavak od pandemije su, jasno, dobile i druge članice EU), do ovih koji će se, eto dodatno aktivirati iz EU fondova.
Radi se, naime, o 400 milijuna eura za Covid-krizu i 100 milijuna eura koje će se sad pokušati aktivirati za obnovu. Tih pola milijarde eura je trebalo ići za obnovu neke škole, vodovoda, ceste. Sad neće, a o tome se šuti kao da se pola milijarde materijaliziralo iz vakuuma. Ali, nije ni to u pitanju.
Masivan problem
Nije u pitanju čak ni sumnja, nakon svega, nakon Zagreba koji izgleda kao da je potres bio prije 30, a ne skoro 300 dana, da će se obnova Sisačko-moslavačke županije obaviti brzo i kvalitetno. Pa čak ni to hoće li se usput donijeti i početi provoditi nova lokalna razvojna politika kako bi se na Baniji nakon desetljeća propadanja doista moglo početi opet – živjeti.
Hrvatska ima – sve i da se na sva pitanja iz prethodnih redaka pronađu zadovoljavajući odgovori, sve i da danas uništena regija u rekordnom roku postane carstvo u kojem su “kuće od čokolade”, a “prozori od marmelade” – masivan, sustavni problem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Navijači prije države
Radi se o odgovornosti. Odnosno, njenom potpunom izostanku, što vuče za sobom i sve veći izostanak povjerenja građana u državu kao takvu, kako se vidi ovih dana u masovnim reakcijama ljudi na terenu. Iskreno, danas u Hrvatskoj sasvim legitimno zvuči pitanje bi li htjeli da vam prvu ispomoć nakon prirodne katastrofe organiziraju nogometni navijači ili neka od državnih institucija.
Crvenom križu se, valjda, nigdje na svijetu ne vjeruje manje nego onom u Hrvatskoj. Ništa čudno, s obzirom na brutalnu politizaciju te ustanove. Tko će za tu vrstu prostituiranja humanitarne organizacije odgovarati? Nitko, naravno.
Arheolozi u Seizmološkom
Seizmolozi koriste uređaje koji su mjerili potrese početkom prošlog stoljeća, a zahtjevi za nabavom novih, ni nakon snažnog potresa u Zagrebu u ožujku, nisu izazvali nikakav efekt, makar je cijena traženih uređaja bila tek devetnaestina spektakularno suvišnog Spomenika Domovini u Zagrebu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tko je kriv za to što će uskoro oko Seizmološkog zavoda u Zagrebu početi vrtjeti arheolozi? Nitko, naravno.
Što znači riječ – zalihe?
Na Robnim zalihama ima, naučili smo prethodnih godina, dosta neloše plaćenih mjesta u državnoj službi. Nema, međutim, kontejnera za stanovanje. Jer su, kako je rekao spektakularno suvišni ministar gospodarstva i održivog razvoja, Tomislav Ćorić, kontejneri iz Robnih zaliha – vani, u upotrebi zbog Covida i zagrebačkog potresa.
Dakle, riječ zalihe iz imena ove institucije slobodno treba prekrižiti, jer jednom kad nešto iz njih ode u upotrebu – vani je. Tko će odgovarati zašto se Robne zalihe ne nadopunjavaju? Nitko, naravno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavni inženjer obnove
Ono što u cijeloj aktualnoj muci posebno frapira je činjenica da su se poput kule od karata složile i kuće koje to nikako nisu smjele, jer su obnovljene krajem dvadesetog stoljeća, kad su osnove protupotresne gradnje odavno bile rutinska činjenica.
Zanimljivo, sam Sisačko-moslavački župan, veliki adut HDZ-a za lokalne izbore u ovoj kompetitivnoj županiji, Ivo Žinić, radio je od 1995. do 2000. godine u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Funkcija? Glavni inženjer za obnovu.
S treskom i neizbježno
Iz Vlade obećavaju da će se o kvaliteti obavljene poslijeratne obnove – razgovarati. Jednom. Hoće li se doista pokazati da je netko zamračio novac koji je trebao otići u željezo za armiranje betona i hoće li te osobe završiti na zasluženim višegodišnjim robijama? Teško je naći uvjerljiv argument da se i na ovo pitanje ne odgovori: Neće, naravno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A bez odgovornosti, bez straha pred posljedicama za vlastiti nerad i kriminal, ruše se sve političke izmaglice i floskule, sva priča o povjerenju, obnovi, razvoju, zapravo sva priča o državi. S treskom i neizbježno, poput obnovljene kuće na tlo kad se zemlja na Baniji zatrese.
Hoće li itko, ikada odgovarati za sve promašaje i kriminal koje je otkrio potres na Baniji?
Neće, naravno. Jer Hrvatska je mala zemlja za veliku neodgovornost
Danas u Hrvatskoj sasvim legitimno zvuči pitanje bi li htjeli da vam prvu ispomoć nakon prirodne katastrofe organiziraju nogometni navijači ili neka od državnih institucija.
Nije u pitanju samo brzina. Da se, eto, tek šest dana nakon najrazornijeg potresa u više od sto godina konačno proglasila katastrofa i počelo povlačiti organizacijske poteze koji iz toga proizilaze.
Nije u pitanju samo ni politikantska magla i proceduralne nejasnoće koje se naziru formiranju novog Stožera koji bi trebao upravljati krizom. Da se, u zemlji koja ima i sustav Civilne zaštite i Domovinske sigurnosti, zapravo nije aktivirao niti jedan od njih, nego se, pravnim akrobacijama, proizveo klon Stožera koji je vladajućoj stranci itekako bio od koristi na srpanjskim izborima.
Vakuum i mitologija
Nije u pitanju ni fascinantna upornost u proizvodnji mitologije oko EU sredstava. Od onih za oporavak od Covida koje smo od EK, veli legenda, dobili gotovo isključivo vještinom samog premijera (novac za oporavak od pandemije su, jasno, dobile i druge članice EU), do ovih koji će se, eto dodatno aktivirati iz EU fondova.
Radi se, naime, o 400 milijuna eura za Covid-krizu i 100 milijuna eura koje će se sad pokušati aktivirati za obnovu. Tih pola milijarde eura je trebalo ići za obnovu neke škole, vodovoda, ceste. Sad neće, a o tome se šuti kao da se pola milijarde materijaliziralo iz vakuuma. Ali, nije ni to u pitanju.
Masivan problem
Nije u pitanju čak ni sumnja, nakon svega, nakon Zagreba koji izgleda kao da je potres bio prije 30, a ne skoro 300 dana, da će se obnova Sisačko-moslavačke županije obaviti brzo i kvalitetno. Pa čak ni to hoće li se usput donijeti i početi provoditi nova lokalna razvojna politika kako bi se na Baniji nakon desetljeća propadanja doista moglo početi opet – živjeti.
Hrvatska ima – sve i da se na sva pitanja iz prethodnih redaka pronađu zadovoljavajući odgovori, sve i da danas uništena regija u rekordnom roku postane carstvo u kojem su “kuće od čokolade”, a “prozori od marmelade” – masivan, sustavni problem.
Navijači prije države
Radi se o odgovornosti. Odnosno, njenom potpunom izostanku, što vuče za sobom i sve veći izostanak povjerenja građana u državu kao takvu, kako se vidi ovih dana u masovnim reakcijama ljudi na terenu. Iskreno, danas u Hrvatskoj sasvim legitimno zvuči pitanje bi li htjeli da vam prvu ispomoć nakon prirodne katastrofe organiziraju nogometni navijači ili neka od državnih institucija.
Crvenom križu se, valjda, nigdje na svijetu ne vjeruje manje nego onom u Hrvatskoj. Ništa čudno, s obzirom na brutalnu politizaciju te ustanove. Tko će za tu vrstu prostituiranja humanitarne organizacije odgovarati? Nitko, naravno.
Arheolozi u Seizmološkom
Seizmolozi koriste uređaje koji su mjerili potrese početkom prošlog stoljeća, a zahtjevi za nabavom novih, ni nakon snažnog potresa u Zagrebu u ožujku, nisu izazvali nikakav efekt, makar je cijena traženih uređaja bila tek devetnaestina spektakularno suvišnog Spomenika Domovini u Zagrebu.
Tko je kriv za to što će uskoro oko Seizmološkog zavoda u Zagrebu početi vrtjeti arheolozi? Nitko, naravno.
Što znači riječ – zalihe?
Na Robnim zalihama ima, naučili smo prethodnih godina, dosta neloše plaćenih mjesta u državnoj službi. Nema, međutim, kontejnera za stanovanje. Jer su, kako je rekao spektakularno suvišni ministar gospodarstva i održivog razvoja, Tomislav Ćorić, kontejneri iz Robnih zaliha – vani, u upotrebi zbog Covida i zagrebačkog potresa.
Dakle, riječ zalihe iz imena ove institucije slobodno treba prekrižiti, jer jednom kad nešto iz njih ode u upotrebu – vani je. Tko će odgovarati zašto se Robne zalihe ne nadopunjavaju? Nitko, naravno.
Glavni inženjer obnove
Ono što u cijeloj aktualnoj muci posebno frapira je činjenica da su se poput kule od karata složile i kuće koje to nikako nisu smjele, jer su obnovljene krajem dvadesetog stoljeća, kad su osnove protupotresne gradnje odavno bile rutinska činjenica.
Zanimljivo, sam Sisačko-moslavački župan, veliki adut HDZ-a za lokalne izbore u ovoj kompetitivnoj županiji, Ivo Žinić, radio je od 1995. do 2000. godine u Ministarstvu za javne radove, obnovu i graditeljstvo. Funkcija? Glavni inženjer za obnovu.
S treskom i neizbježno
Iz Vlade obećavaju da će se o kvaliteti obavljene poslijeratne obnove – razgovarati. Jednom. Hoće li se doista pokazati da je netko zamračio novac koji je trebao otići u željezo za armiranje betona i hoće li te osobe završiti na zasluženim višegodišnjim robijama? Teško je naći uvjerljiv argument da se i na ovo pitanje ne odgovori: Neće, naravno.
A bez odgovornosti, bez straha pred posljedicama za vlastiti nerad i kriminal, ruše se sve političke izmaglice i floskule, sva priča o povjerenju, obnovi, razvoju, zapravo sva priča o državi. S treskom i neizbježno, poput obnovljene kuće na tlo kad se zemlja na Baniji zatrese.