Hoće li Most do kraja kompromitirati svoj politički autoritet samo zato da bi HDZ pola godine dulje ostao na vlasti
Zdravko Marić kao premijer nije ništa bolje rješenje od Tima Oreškovića
Dakle, Tomislav Karamarko pristao je povući se iz Vlade.
Tomislav Karamarko uz to traži da se i Božo Petrov i Tim Orešković povuku iz Vlade, što samo po sebi nije posebno sporno, pogotovo kada je riječ o gospodinu Oreškoviću, koji nikada nije trebao sjediti ni u jednoj hrvatskoj Vladi (jer ga nitko nije zato izabrao).
Karamarkov kopernikanski obrat, jedan od mnogih, začinjen je njegovom tvrdnjom da HDZ sada mora dati mandatara za novu zajedničku Vladu Hrvatske demokratske zajednice i Mosta. Tu se, međutim, javlja jedan bitan strateški problem.
Nestranački premijer
Početna pozicija Mosta, kada je ulazio u koaliciju s HDZ-om, bila je sasvim jasna: premijer ne smije biti član HDZ-a, nego se mora raditi o nestranačkoj osobi. Pa smo tako dobili katastrofalnih pet mjeseci nestranačkog Tima Oreškovića.
Ako Most želi ostati dosljedan svojim prvim pregovaračkim pozicijama (podsjetimo, dok se govorilo o koaliciji SDP-a i Mosta, i Zoran Milanović pristao je odreći se premijerskog položaja), Most i gospodin Petrov nikako ne mogu pristati na taj prijedlog gospodina Karamarka.
Što je HDZ naravno, predvidio, pa se par sati poslije Karamarkove kapitulacije počelo govoriti da je stvarni HDZ-ov kandidat za mandatara nestranački ministar financija Zdravko Marić.
Bivši agrokorov menadžer
Pa se, potom, počelo govoriti da će Ratko Čačić i Milorad Pupovac podržati Zdravka Marića. Ako je sve to točno, ovdje se radi o drugoj najvećoj prevari birača u aktualnom izbornom ciklusu. Naime, Zdravko Marić, koji može biti vrhunski stručnjak, politički i strukturalno govoreći, nije ništa drugo nego Tihomir Orešković.
Baš kao i Tihomir Orešković, ni Zdravko Marić nije sudjelovao u izbornom procesu, što znači da on ne posjeduje apsolutno nikakav legitimitet da bi se uselio u Ured predsjednika Vlade.
Zdravko Marić, bivši Agrokorov menadžer, teško bi, usput, kompromitirao sam Agrokor, jer bi cijela Hrvatska govorila o tome kako je Ivica Todorić odredio tko će biti hrvatski premijer (što i Todoriću i Mariću treba najmanje na svijetu), a još bi teže kontaminirao političke procese u zemlji.
Premijer bez autoriteta
Dvaput u pola godine predsjednik hrvatske Vlade postao bi financijaš za kojeg nitko nikada nije glasovao, i koji, samim tim, nije kadar donositi nikakve političke odluke. Što je sve sramotno samo po sebi.
Osim što se radi o zaista skandaloznoj političkoj manipulaciji, takvo rješenje Hrvatskoj ne donosi ni minimalnu političku stabilnost. Karamarko i Petrov više se doduše, ne bi svađali u Vladi, nego u Saboru i preko emisija, dok je izbijanje nove političke krize između Mosta i HDZ-a samo pitanje vremena.
U bilo kojoj idućoj političkoj krizi predsjednik Vlade ne bi mogao autoritativno intervenirati, jer, ponovimo, Marića, kao ni Oreškovića, baš nitko nije izabrao.
Kompromitiranje kako bi HDZ ostao na vlasti
Radilo bi se, dakle, o ponavljanju aktualnog političkog obrasca, koji je Hrvatsku doveo u najgoru institucionalnu političku krizu unatrag četvrt stoljeća. Radilo bi se, nadalje, o besprizornoj prevari hrvatskih građana: jedini je cilj te prevare izbjegavanje novih parlamentarnih izbora.
Svaki saborski zastupnik izvan članstva Domoljubne koalicije, koji će pristati na takvo “preslagivanje”, trajno će kompromitirati svoje dosadašnje političko djelovanje. Zdravko Marić, kao eventualni premijer, jest, dakle, novi Tihomir Orešković. Svi smo vidjeli kako je završila avantura s gospodinom Oreškovićem.
Hoće li, zaista, Božo Petrov pristati na još jedan takav debakl, koji je u dubokoj suprotnosti s voljom građana Republike Hrvatske, koji kako vidimo, velikom većinom plediraju za nove izbore. Hoće li Most i gospodin Petrov do kraja kompromitirati svoj politički autoritet da bi HDZ pola godine dulje ostao na vlasti?