Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Hoće li novi zakon riješiti kaos: na 27 studijskih programa nije upisan ni jedan student, a profesori dobivaju plaću

Ministar Fuchs predlaže novi zakon koji bi trebao spriječiti suludosti poput doktorata Vice Mihanovića

Nikad kao dotad, jedan je doktorat u Hrvatskoj najplastičnije razotkrio svu raskoš mogućih manjkavosti pojedinih ovdašnjih studija. Jasno, riječ je o opjevanom doktoratu koji je HDZ-ov splitski as Vice Mihanović stekao na doktorskom studiju Management osječkog Ekonomskog fakulteta. Opsežno smo pisali o tim manjkavostima koje, pak, proizlaze iz sustavnih nedostataka; iz Osijeka je u konačnici na Telegramu najavljeno da se problematičan studij gasi.

Sada resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja ima namjeru, nakon 13 godina, donijeti novi zakon koji bi trebao prevenirati bujanje takvih upitnih studija. Prije nekoliko je dana završeno javno savjetovanje o novom Zakonu o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, a zahvati u novoj regulativi u važnim se dijelovima naslanjaju na neslavan osječki slučaj. Primjerice, javni fakulteti više neće moći sami, odlukama sveučilišta, osnivati nove studije. Za to će morati proći formalnu provjeru, tzv. inicijalnu akreditaciju.

Osim toga, čelnici sveučilišta i fakulteta više neće moći sjediti u ključnim nacionalnim tijelima koja vrednuju kvalitetu studija. Na to smo također ukazali kada smo na Telegramu problematizirali činjenicu da čelni ljudi osječkog sveučilišta i tamošnjih fakulteta sjede u takvim tijelima pa onda donose odluke o studijima na matičnim institucijama.

Nabujali studiji

Da je brojnost studija u Hrvatskoj nabujala do neslućenih razmjera, ističe se u obrazloženju zakona kojega Fuchs namjerava donijeti. Samo na javnim sveučilištima izvode se 1432 akreditirana studija, a njihov broj raste preko 1700 kada im se pridodaju oni s privatnih visokih učilišta. Za usporedbu, Austrija na 8,9 milijuna stanovnika ima 2387 studijskih programa, a Hrvatska na 3,8 milijuna stanovnika neproporcionalnih 1734, argumentira se u prijedlogu zakona.

Uz to valja imati na umu neumorne podatke koji iz godine u godinu govore o padu broja studenata i istovremenom rastu broja studijskih programa. S njima raste i broj zaposlenih u sustavu visokog obrazovanja. Dapače. Ministarstvo u pripremnim dokumentima za zakone u znanosti i visokom obrazovanju tvrdi: “Novi studijski programi pokreću se zbog zapošljavanja profesora, a ne za potrebe države i gospodarstva”.

U takvoj situaciji, prema posljednjim podacima Ministarstva, brojni hrvatski studiji uopće nemaju studenata koji ih pohađaju. Samo u aktualnoj akademskoj godini 27 ih je koje ne pohađa niti jedan student, a na 41 studijskom programu upisan je samo jedan student.

Sito prve provjere

Novim se zakonom predviđa racionalizacija broja studija novim kriterijima vrednovanja; s jedne strane, pod lupom bi prvo trebali biti programi koje studenti uopće ne upisuju, a s druge bi novi kriteriji vrednovanja trebali utjecati na dokidanje jednostavno loših programa. Veliku novost predstavlja uvođenje tzv. inicijalne akreditacije i za javne studijske programe. Naime, javna su sveučilišta dosad samo na svojim senatima donosila odluke o pokretanju studijskih programa.

Posljednji je primjer, sa zagrebačkog sveučilišta, osnivanje studijskog programa pedagogije na Fakultetu hrvatskih studija iako studij pedagogije već postoji na istom sveučilištu. Dosad su inicijalnu akreditaciju u ovom segmentu prolazila isključivo privatna visoka učilišta, a isto će novim zakonom biti propisano i za javna. Po propisanim kriterijima, provjeru će provoditi Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Kroz takvo bi sito ipak neovisnije trebali biti probrani programi koji nisu adekvatni i koji otvaraju put (ne)akademskim slučajevima poput Mihanovićevog.

Čelnici van iz ključnog tijela

Nakon što su jednom akreditirani, ponovne provjere kvalitete provodile bi se svakih sedam, umjesto dosadašnjih pet godina. Pritom će Akreditacijski savjet – ključno tijelo koje daje finalnu preporuku za zeleno svjetlo daljnjem radu nekog studija ili fakulteta – imati nova bitna ograničenja u svome sastavu. U Akreditacijskom savjetu više neće moći sjediti čelni ljudi fakulteta ili sveučilišta – rektori, prorektori, dekani ili prodekani. Novost je i da će članovi tog tijela svoj četverogodišnji mandat moći ponoviti samo jednom.

I ove novine proizlaze iz slučaja Mihanović, o čemu smo pisali krajem siječnja ove godine. Dosad je na čelu Akreditacijskog savjeta bila Sonja Vila, prorektorica osječkog sveučilišta. Neprekidno je u tom tijelu – prvo kao članica, potom kao njegova predsjednica – od 2009. godine. Kao predsjednica ključnog tijela za kvalitetu studijskih programa, Vila je 2020. žustro branila Mihanovićev studij Managementa u Osijeku i argumentirala zašto mora dobiti zeleno svjetlo za daljnji rad. Osim nje, u istom tijelu je i Ivan Miloloža, prodekan osječkog Fakulteta za dentalnu medicinu.

Drugim riječima, čelni ljudi fakulteta i sveučilišta trenutno su u poziciji da pred njih, kad-tad, dođe delikatan predmet koji se tiče njihove matične institucije. Sve ovo otvorilo je pitanje potencijalnog sukoba interesa koje je apostrofiralo i resorno Ministarstvo te najavilo izmjenu u novom zakonskom prijedlogu. Predložene mjere trebale bi pridonijeti neovisnijem i kvalitetnijem sustavu vrednovanja i ocjenjivanja visokih učilišta pa preostaje nadati se da solidno zakonsko rješenje, kao prekobrojne druge zakone, neće saviti često prilagodljiva praksa.

Telegram Klub kolaž Telegram Klub kolaž
Telegram Klub logo

Klub ekskluzivnih ponuda, pogodnosti i popusta,
samo za pretplatnike Telegrama.

Saznajte više