Hoće li SDP doista podržati Tomaševića za gradonačelnika Zagreba?
Bandić je na zalasku, ali HDZ bi lako mogao kandidirati Vilija Beroša. Kako će se postaviti SDP?
Od žestokog izbornog poraza SDP se još nije ni krenuo oporavljati. Stranku tek čekaju unutarstranački izbori i pokušaj povratka u ulogu ozbiljnog takmaca HDZ-u na nekim budućim parlamentarnim izborima. Stvarnost, međutim, neće previše čekati na SDP-ovo “resetiranje”, za deset mjeseci održavaju se lokalni izbori, a politički krugovi u zemlji već se žestoko koncentriraju na njihovu središnju točku – Zagreb.
Glavni grad države je najkrupniji politički zalogaj poslije Banskih dvora – ne kaže se uzalud da je mjesto zagrebačkog gradonačelnika najvažnije poslije premijerskog – proračun Zagreba je, nakon državnog, uvjerljivo najveći. Zagreb je, stoga, na svim lokalnim izborima najvažnija bojišnica, no ovaj put će ona biti još i važnija: Milan Bandić je, naime, na odlasku.
Komadinina podrška Tomaševiću
Sudeći i po rezultatima anketa, i po katastrofi na parlamentarnim izborima, i po uznapredovalim sudskim procesima, svjedočimo posljednjim mjesecima dva desetljeća Bandićeve vladavine u glavnom gradu. Čovjek koji je proizišao iz SDP-a (iz stranke je izbačen nakon što se kandidirao za predsjednika Republike mimo odluke stranačkih tijela 2009. godine) teško će, međutim, za nasljednika dobiti nekog iz SDP-a.
V.d. predsjednika stranke Zlatko Komadina prvi se ovog tjedna javno izjasnio o tome da bi SDP trebao podržati Tomislava Tomaševića za gradonačelnika Zagreba. Komadinina logika je jasna – SDP u ovom trenutku nema dovoljno jakog kandidata u svojim stranačkim redovima koji bi mogao dobiti većinu glasova birača u glavnom gradu.
Kako je ‘poplavio’ Zagreb
Štoviše, nekadašnja utvrda socijaldemokrata na prošlim je izborima potpuno “poplavila” u HDZ-ovim bojama – stranka Andreja Plenkovića dobila je najviše glasova u sve četiri izborne jedinice na koje je raskomadan glavni grad. Pritom, lista zeleno-lijeve koalicije, čiji je frontmen baš Tomašević, u Prvoj, jedinoj isključivo zagrebačkoj izbornoj jedinici primakla se SDP-u na samo jedan postotni bod razlike.
SDP je i inače sramotno loše zastupljen u Gradskoj skupštini – od 51 gradskog zastupnika boje te stranke još brani njih samo petero, što se, iz perspektive socijaldemokrata, uz zrno autoironije, može gledati i kao dobra vijest – jer gore od ovoga, valjda, ne može.
Marasovo šesto mjesto i 7,31 posto
Za razliku od Komadine, međutim, u zagrebačkom SDP-u nisu baš najsigurniji da je pravi put za vraćanje stranke na pobjedničke pozicije u glavnom gradu podrška Tomaševiću. Postavlja se, naime, pitanje kakav rezultat stranka može polučiti bude li stala iza Tomaševića, a na listićima za gradsku skupštinu “Možemo!” i SDP budu imali zasebne liste.
Čini se da malo tko još ozbiljno računa na to da bi kandidat SDP-a za gradonačelnika mogao biti predsjednik gradske organizacije Gordan Maras. I sama stranka kao da se potrudila da mu umanji šanse stavljajući ga, za razliku od dosadašnje prakse kad je šef zagrebačkog SDP-a bio na trećem mjestu (iza predsjednika SDP-a i predsjednice strateškog koalicijskog partnera, tad HNS-a), tek na šesto mjesto na listi u Prvoj izbornoj jedinici. Maras nije uspio ući u Sabor – lista je podbacila i tamo gdje je 2016. godine isproducirala sedam parlamentarnih mandata, ovaj put ih je osvojila tek tri. Pritom je Maras ostao kratak i po pitanju praga preferencijskih glasova, za njega su glasala 2.832 birača, odnosno njih 7,31 posto.
Ukratko – Vili Beroš
No, ako već SDP nema svog, stranačkog kandidata, znači li to nužno da mora stati iza Tomaševića, čija je platforma posljednjih mjeseci postala simbol otpora bandićevštini u gradu? Naši sugovornici iz gradske politike smatraju da odgovor na to pitanje nije nužno jednak stavu koji je iznio Komadina. Naime, SDP možda može okupiti dio gradske oporbe i stati iza nekog nestranačkog kandidata ili kandidatkinje. Ukoliko, pak, ta osoba ne prođe u drugi krug, sigurno ne bi bio problem da se Tomaševića podrži protiv kandidata desnice.
Tu, pak, dolazimo do potencijalno središnje točke cijele priče – naime, iako je Bandić dosad pokazao da ima devet-deset-jedanaest života, sva je prilika da će “taj” kandidat u drugom krugu biti osoba koju će odabrati HDZ. Ukratko – Vili Beroš. Popularni ministar zdravstva, naime, prvi je pick Andreja Plenkovića za zagrebačku bojišnicu i budu li mu i ankete sklone, teško da će premijeru reći “ne”. Priča o Zagrebu i lijevom centru, stoga, već sad više nije o tome kako smijeniti Bandića, već kako pobijediti Vilija Beroša.
Kako je Bandić ostao u sedlu
I u središnjici SDP-a izgleda da se posljednjih dana kristalizira ta činjenica, stoga se sve više razmišlja ne o tome kako skinuti Bandića, ili kako izbjeći opasnost da Možemo! preuzme i preostale SDP-ove birače u glavnom gradu. I na Iblerovom trgu i u Praškoj (sjedište gradskog SDP-a) smatraju da bi HDZ-ovo osvajanje glavnog grada, zapravo, Bandićevoj mreži moći (koju u nizu procesa preispituje i domaće pravosuđe) promijenilo samo adresu glavnog korisnika. Vjerojatno je u tom pravcu i išla Komadinina izjava o tome da može zamisliti da SDP podrži Tomaševića.
No, ta podrška neće biti tek čin jedne stranke koja se želi svim silama svrstati na pobjedničku stranu. U SDP-u ozbiljno planiraju da iza Tomaševića – i u dogovoru s njim – okupe sve važnije političke stranke i pojedince sa zagrebačkog centra i ljevice, kako bi od samog početka kampanje bilo jasno iza koga stoji cijeli progresivniji dio glavnog grada. Mnoge analize su nakon posljednjih lokalnih izbora pokazivale da je baš izostanak zajedničke protubandićevske fronte rezultirao ostankom na vlasti sadašnjeg gradonačelnika. U prvom krugu je centar stao iza Sandre Švaljek, a ljevica predvođena SDP-om iza Anke Mrak Taritaš. Rezultat – Bandić je u drugom krugu dobio više glasova od Mrak Taritaš i ostao u sedlu.
Do izbora je, uglavnom, još deset mjeseci. S obzirom na to da je bitka za Zagreb već sad top tema političkih kuloara, prilično je izvjesno da će se do kraja godine znati osnovne pozicije stranačkih blokova za lokalne izbore u glavnom gradu. I odgovor na pitanje: Beroš ili Tomašević ili možda – netko treći.