Hoće li se Ujedinjeno Kraljevstvo raspasti?

Nitko, istina, građane o tome prošlog četvrtka nije izrijekom pitao. No, većinu u škotskom parlamentu dobile su Škotska nacionalna stranka (SNP) i Zeleni, dvije stranke koje zagovaraju drugi referendum o neovisnosti. Pitanje referenduma stoga će u narednom razdoblju opet dominirati britanskom političkom scenom.

Kako su se okolnosti promijenile

Referendum iz 2014. godine, koji je britanski premijer Boris Johnson opisivao kao nešto što se može desiti samo ‘jednom u generaciji’ – nešto što se, dakle, ne može beskonačno ponavljati – nije definitivno riješio pitanje neovisnosti. Iako njegovi rezultati nisu bili upitni, više od dva milijuna birača, njih 55,3 posto izjasnilo se protiv neovisnosti, političke okolnosti stubokom su se promijenile.

To se, prije svega, odnosi na Brexit. Dvije godine nakon referenduma o neovisnosti, Škoti su, kao i ostatak Ujedinjenog Kraljevstva, odlučivali hoće li zemlja napustiti Europsku uniju. Škotska se, većinom od 62 posto glasova, tada izjasnila protiv Brexita. U nijednom drugom dijelu zemlje zagovornici ostanka u EU nisu tako uvjerljivo prevladali.

Nepopularni i netaktični Johnson

Škotska je, međutim, bila preglasana. Temeljem rezultata tog referenduma iz lipnja 2016. godine, Ujedinjeno Kraljevstvo izašlo je iz EU-a. Što o tome misle, škotski zastupnici dali su do znanja simboličnom gestom – nezadovoljni što protivno volji škotskih birača izlaze iz EU-a, odlučili su da će se na zgradi škotskog parlamenta i dalje vijoriti prepoznatljiva plava europska zastava sa zvijezdicama.

Svojim obećanjima o tvrdom Brexitu i potpunom raskidu veza s EU-om, britanski premijer Johnson nije nimalo pomogao da se ublaže škotski strahovi od izlaska iz Europske unije. U Škotskoj je Johnson izrazito nepopularan. Istraživanje o kojem je lani izvještavao europski Politico ukazivalo je čak na to da je Johnsonova nepopularnost jedan od argumenata za neodlučne birače da se priklone ideji neovisne Škotske.

Johsonovo upravljanje krizom izazvanom koronavirusom, osobito u prvim mjesecima pandemije, također je bilo predmet kritika, dok je istovremeno škotska premijerka i čelnica SNP-a Nicola Sturgeon za svoj pristup dobivala uglavnom pohvale.

Nije pitanje ‘ako’, nego ‘kad’

U takvim okolnostima Škoti su ovog četvrtka izašli na izbore, birajući, dakle, zastupnike u škotskom parlamentu, ali odlučujući neizravno i o tome što će biti s drugim referendumom o neovisnosti. SNP se nadao osvojiti apsolutnu većinu, ali su ostali ‘kratki’ za jedno zastupničko mjesto. Da su dobili natpolovičnu većinu zastupnika, tvrdili bi da su od birača dobili jasan mandat za drugi referendum. Ovako većinu imaju sa Zelenima.

Datum eventualnog izjašnjavanja još nije na dnevnom redu, jer je prioritet izlazak iz pandemije i gospodarski oporavak. Ali Nicola Sturgeon jasno je dala do znanja kakvi su joj planovi: nije pitanje hoće li se referendum održati, nego kada, kazala je u telefonskom razgovoru s Johnsonom nakon izborne pobjede.

Johnson protiv novog referenduma

Okolnosti za održavanje novog referenduma o neovisnosti nisu jednostavne. U Ujedinjenom Kraljevstvu se već vode žestoke diskusije o tome kako će škotske vlasti osigurati legalno referendumsko izjašnjavanje, ako prethodno ne dobiju ‘zeleno svjetlo’ vlade u Londonu. Na izborima 2011. godine SNP je osvojio natpolovičan broj mandata, pa je tadašnji britanski premijer David Cameron smatrao da nema drugog izbora, nego dopustiti referendum.

No, i Cameron je lani izjavio da bi, ako SNP pobijedi na ovogodišnjim izborima (što se upravo dogodilo), aktualni britanski premijer Johnson trebao odbiti zahtjev za drugi referendum. I on je spominjao referendum kao događaj ‘jednom u generaciji’. Johnson se dosad više puta izjasnio protiv novog referenduma o neovisnosti Škotske.

Zato se sada u Britaniji raspravlja koji su mogući ishodi: hoće li škotske vlasti raspisati referendum, pa čekati da britanska vlada pokuša sudskim putem spriječiti da se referendum dogodi – i kako bi se to odrazilo na odnose Škotske s ostatkom Ujedinjenog Kraljevstva – ili će nastaviti s političkim pritiskom, očekujući da Johnson s vremenom popusti. Za obje strane ulozi su enormni.

Važnost legalnog izjašnjavanja

Odlazak Škotske iz Ujedinjenog Kraljevstva imalo bi ekonomske, političke i geopolitičke reperkusije, i to uz već postojeće posljedice izazvane Brexitom i pandemijom. Boris Johnson, koji je obećavao Britancima da će zemlja postati postbreksitovska globalna sila, to sasvim sigurno ne želi.

Visoki su ulozi u igri i za SNP i njihovu lidericu. Nema nikakve sumnje da oni priželjkuju izjašnjavanje čiji bi rezultati bili priznati unutar i izvan Ujedinjenog Kraljevstva. Bez toga, ne mogu niti planirati eventualni drugi korak – povratak u Europsku uniju.

Želi li doista većina Škota neovisnost?

Procedura pristupanja EU pomno je propisana, ali je istovremeno i sasvim politička. Zemlje poput Španjolske, koje strahuju od jačanja pokreta za neovisnost unutar vlastitih granica, neće dozvoliti nikakav povlašteni tretman Škotske. Još 2014. godine, uoči prvog referenduma, tadašnji španjolski premijer Mariano Rajoy upozoravao je da neovisna Škotska ne može računati na brzo pristupanje EU.

Zato će škotske vlasti, žele li u drugom koraku osigurati i ponovno članstvo u Europskoj uniji, morati najprije naći načina da provedu referendum čija je legalnost izvan svake sumnje.

Na kraju, tu je i pitanje referendumskog rezultata. Činjenica da je izborni skor SNP-a bolji nego prije pet godina, ne govori ništa. I 2011. SNP je briljirao na izborima, ali referendumski ishod nije bio onakav kakav su priželjkivali. Ako škotske vlasti, kada pandemijska kriza bude prevladana, uspiju osigurati drugi referendum o neovisnosti, nema baš nikakve garancije da građani neće još jednom izabrati ostanak u Ujedinjenom Kraljevstvu.