Brojka je puno manja nego se najavljivalo jer je dio holdingovaca prihvatio ponudu za druga mjesta na kojima su potrebni, takvih je mjesta ukupno 280, a 115 zaposlenika uzelo je otpremninu od 5000 kuna po godini staža i odlaze sami. Utoliko se čini da će ova reforma u Zagrebu ipak proći puno mirnije nego se činilo premda se isprva zbog nje kuka i motika sručila na Možemo koji sa SDP-om vlada u Zagrebu. Čak su se malo umirili i sindikati kojima je valjda ipak jasno da svi ne mogu ostati i ne trebaju ostati iako to, dakako, nikad neće javno izgovoriti.
Tko još može braniti takvu ludost osim HDZ-a?
Galami još samo gradska opozicija na čelu s HDZ-om, stavljajući se neprincipijelno i populistički u zaštitu stare bandićevske koruptivne organizacije, kojom je sirotim poreznim obveznicima natovareno na vrat skoro devet (!) puta više zaposlenih u Zagrebačkom holdingu nego što ih na plaći drži njemački Volkswagen, tvrtka s godišnjom proizvodnjom od cca 10 milijuna automobila.
Pa stvarno, tko još može braniti takvu ludost osim HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Davora Filipovića, koji je nedavno izjavio da je ”osobno šokiran” kako Tomašević restrukturira Holding ubacujući u priču ”majke, trudnice i roditelje djece s posebnim potrebama” kao navodne žrtve njegove ”drakonske” kadrovske politike. No dobro, ovdje vrijedi ona ”ne što, nego od koga” jer Filipović se patetično trsi da uvjeri građane kako su krivo izabrali, a u međuvremenu se može dogoditi da ga Plenković, tako sposobnoga, unaprijedi i u ministra gospodarstva.
Neznatno rezanje kadrova ‘ukopanih’ po babi i stričevima
Nema se što, međutim, oko tog smanjivanja broja zaposlenih bajati bajke. Bandić je, i to uz svesrdnu pomoć HDZ-a, uvaljivao u sve gradske službe i tvrtke kumove, sinove, rođake, ljubavnice i prijatelje plaćajući ih od gradskog novca kao da je njegov vlastiti. Izmišljao je radna mjesta i kad se više nisu dala utrpati u njegovu bezobrazno rasipničku shemu. Izvrdavao natječaje. I određivao je plaće po tome koliko mu je koji preporučitelj bio politički koristan.
Zato je ovo što Tomašević reže još jako tanko i neznatno, trebalo bi još puno više. Zagreb je premali grad za tako besmisleno puno zaposlenika koji ga opslužuju, i to dosad kriminalno loše. To je jedna stvar. A druga je to kako se oporba sada pravi grbava na tu općepoznatu činjenicu da se dio ljudi koje je nova vlast zatekla u Holdingu tamo ukopao po babi i po stričevima, a ne zato što su perfektni u svom poslu, školovani, vrijedni i iskusni. Njih se stvarno nema što žaliti ako im odjednom visi radno mjesto na kome su mislili sretno ostati do penzije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tužit će. Neka tuže
Neka sada potraže sreću u privatnom sektoru, pa nije to takav bauk, a tko hoće raditi, posla ima na sve strane. Premda će se, doduše, mnogi morati oprostiti od takvih pogodbi kakve su imali kod Bandića i suočiti se s jednom – kao i svatko od nas – sa svojom stvarnom tržišnom cijenom. Samo je to pravedno i odgovorno prema građanima Zagreba. To je Tomašević obećao u predizbornoj kampanji i najgluplje bi mu bilo da od toga odustane.
A pogotovo ne treba prolijevati krokodilske suze nad te 63 osobe s bivših rukovodećih pozicija u Holdingu koje su sada višak jer njihovih radnih mjesta u novog organizaciji više nema, a sva je prilika da ih nije trebalo biti ni ranije. Čujemo da oni neće ništa, uvrijeđeni su, ne žele se dogovarati o drugim otvorenim radnim mjestima. Tužit će. Neka tuže. Do sada smo obilato financirali njihove plaće, njihove aute, njihove tajnice, njihova besmislena putovanja i magisterije, njihove mršave rezultate i njihovo poslušničko upravljanje gradskim resursima. Valjda ipak nisu mislili da toj šaradi nikad ne može doći kraj. A kraj je bio nužan odavno pa i neka ga. Svatko jednom žanje kako je sijao, zašto bi njima dovijeka bilo drukčije?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Holding je krcat kumovima, rođacima i ljubavnicama. Ovo što Tomašević reže jako je tanko i neznatno, trebalo bi puno više
Zagreb je premali grad za tako besmisleno puno zaposlenika koji ga opslužuju, i to dosad kriminalno loše
Neka sada potraže sreću u privatnom sektoru, pa nije to takav bauk, a tko hoće raditi, posla ima na sve strane. Premda će se, doduše, mnogi morati oprostiti od takvih pogodbi kakve su imali kod Bandića i suočiti se s jednom - kao i svatko od nas - sa svojom stvarnom tržišnom cijenom. Samo je to pravedno i odgovorno prema građanima Zagreba
Finalizira se plan rezanja broja zaposlenih u Zagrebačkom holdingu, gdje je Milan Bandić naslagao preko pet tisuća radnih mjesta. Usporedbe radi, Ina, najveća kompanija u Hrvatskoj po broju zaposlenih, ima 3677 ljudi, a Podravka, treća, 3167. Večernji piše da je knjiga otpuštanja u Zagrebačkom holdingu s 544 spala na 192 slova: Tomaševićeva vlast prekrižila je nešto bivših šefova i rukovodilaca, nešto službenika i radnika.
Brojka je puno manja nego se najavljivalo jer je dio holdingovaca prihvatio ponudu za druga mjesta na kojima su potrebni, takvih je mjesta ukupno 280, a 115 zaposlenika uzelo je otpremninu od 5000 kuna po godini staža i odlaze sami. Utoliko se čini da će ova reforma u Zagrebu ipak proći puno mirnije nego se činilo premda se isprva zbog nje kuka i motika sručila na Možemo koji sa SDP-om vlada u Zagrebu. Čak su se malo umirili i sindikati kojima je valjda ipak jasno da svi ne mogu ostati i ne trebaju ostati iako to, dakako, nikad neće javno izgovoriti.
Tko još može braniti takvu ludost osim HDZ-a?
Galami još samo gradska opozicija na čelu s HDZ-om, stavljajući se neprincipijelno i populistički u zaštitu stare bandićevske koruptivne organizacije, kojom je sirotim poreznim obveznicima natovareno na vrat skoro devet (!) puta više zaposlenih u Zagrebačkom holdingu nego što ih na plaći drži njemački Volkswagen, tvrtka s godišnjom proizvodnjom od cca 10 milijuna automobila.
Pa stvarno, tko još može braniti takvu ludost osim HDZ-ovog kandidata za gradonačelnika Davora Filipovića, koji je nedavno izjavio da je ”osobno šokiran” kako Tomašević restrukturira Holding ubacujući u priču ”majke, trudnice i roditelje djece s posebnim potrebama” kao navodne žrtve njegove ”drakonske” kadrovske politike. No dobro, ovdje vrijedi ona ”ne što, nego od koga” jer Filipović se patetično trsi da uvjeri građane kako su krivo izabrali, a u međuvremenu se može dogoditi da ga Plenković, tako sposobnoga, unaprijedi i u ministra gospodarstva.
Neznatno rezanje kadrova ‘ukopanih’ po babi i stričevima
Nema se što, međutim, oko tog smanjivanja broja zaposlenih bajati bajke. Bandić je, i to uz svesrdnu pomoć HDZ-a, uvaljivao u sve gradske službe i tvrtke kumove, sinove, rođake, ljubavnice i prijatelje plaćajući ih od gradskog novca kao da je njegov vlastiti. Izmišljao je radna mjesta i kad se više nisu dala utrpati u njegovu bezobrazno rasipničku shemu. Izvrdavao natječaje. I određivao je plaće po tome koliko mu je koji preporučitelj bio politički koristan.
Zato je ovo što Tomašević reže još jako tanko i neznatno, trebalo bi još puno više. Zagreb je premali grad za tako besmisleno puno zaposlenika koji ga opslužuju, i to dosad kriminalno loše. To je jedna stvar. A druga je to kako se oporba sada pravi grbava na tu općepoznatu činjenicu da se dio ljudi koje je nova vlast zatekla u Holdingu tamo ukopao po babi i po stričevima, a ne zato što su perfektni u svom poslu, školovani, vrijedni i iskusni. Njih se stvarno nema što žaliti ako im odjednom visi radno mjesto na kome su mislili sretno ostati do penzije.
Tužit će. Neka tuže
Neka sada potraže sreću u privatnom sektoru, pa nije to takav bauk, a tko hoće raditi, posla ima na sve strane. Premda će se, doduše, mnogi morati oprostiti od takvih pogodbi kakve su imali kod Bandića i suočiti se s jednom – kao i svatko od nas – sa svojom stvarnom tržišnom cijenom. Samo je to pravedno i odgovorno prema građanima Zagreba. To je Tomašević obećao u predizbornoj kampanji i najgluplje bi mu bilo da od toga odustane.
A pogotovo ne treba prolijevati krokodilske suze nad te 63 osobe s bivših rukovodećih pozicija u Holdingu koje su sada višak jer njihovih radnih mjesta u novog organizaciji više nema, a sva je prilika da ih nije trebalo biti ni ranije. Čujemo da oni neće ništa, uvrijeđeni su, ne žele se dogovarati o drugim otvorenim radnim mjestima. Tužit će. Neka tuže. Do sada smo obilato financirali njihove plaće, njihove aute, njihove tajnice, njihova besmislena putovanja i magisterije, njihove mršave rezultate i njihovo poslušničko upravljanje gradskim resursima. Valjda ipak nisu mislili da toj šaradi nikad ne može doći kraj. A kraj je bio nužan odavno pa i neka ga. Svatko jednom žanje kako je sijao, zašto bi njima dovijeka bilo drukčije?