HRT mrtvo-ozbiljno šalje mailove i hvali se da će emitirati filmski mega-hit. Iz 1985. godine
Da se nađu u ovakvoj situaciji Marty i Profesor bi posumnjali da im je zaštekao vremeplov
Marty i Profesor bi sigurno pomislili da im je uređaj zakazao. Da su se, eto dva glavna lika filmske trilogije Povratak u budućnost, nekako materijalizirali u budućnosti udaljenoj točno 38 godina od snimanja filma u kojem su ih tumačili Michael J. Fox i Christopher Lloyd, zaključili bi kako se, jebi ga, moraju vratiti u garažu. Barem ako bi se našli u Hrvatskoj.
Služba za komunikacije javne radiotelevizije je, naime, danas odaslala medijima ponosito priopćenje o tome kako u udarnom nedjeljnom terminu, na udarnom (prvom) programu emitiraju film “Povratak u budućnost”. I kako je, ukratko, riječ o uzbudljivom i zabavnom ostvarenju koje je oduševilo publiku i osvojilo niz nagrada.
Što je 30 godina za HRT?
Uspjeh filma je, između ostalog, ležao u dobro realiziranom hrabrom scenarističkom konceptu o putovanju kroz vrijeme. Za hrvatske standarde, međutim, taj koncept je očito bio prekonzervativan.
Naime, glavni junaci filma su u prva dva nastavka putovali po 30 godina natrag i naprijed u vremenu. Za HRT je to, očito, nedovoljno hrabro. Njima, eto, ni 38 godina nije previše – pa tako svečano promoviraju emitiranje dosad zilijun puta posvuda emitiranog filma snimljenog 1985. godine. U prime timeu, na proljeće 2023. godine.
Da se, tako, Marty i Profesor sa seta snimanja svog filma pojave danas pred nekim ekranom na kojem stoji HRT-ova ponosita najava, jamačno bi pomislili da im je vozilo zakazalo. Ili da su stisnuli krivi prekidač na upravljačkoj ploči, jer su, eto, ostali zaglavljeni negdje usred osamdesetih godina prošlog stoljeća.
“Malo prerano”?
Ili to ili su se s HRT-a odlučili na genijalan, doduše slabo objašnjen, gerilsko-marketinški trik. Jer, sjetit će se oni koji su gledali film (dakle, svi) – Marty se na školskoj zabavi 1955. godine svirajući gitaru toliko zaboravi da otpraši žestoki hard rock solo, bacajući se po bini. Dok ga klinci gledaju ukipljeni od šoka, glavni lik zaključuje kako je, eto, za to vrstu glazbe publici iz pedesetih ipak “malo prerano”.
Možda je, tako, i ova skoro samohvalna najava emitiranja filma starog 38 godina, referenca na kultnu scenu iz filmografije osamdesetih. Jer, kao, publici danas sigurno više nije prerano za ovakvo ostvarenje.
Ili to ili se netko posve izgubio u vremenu i prostoru. A to sigurno nisu glavni likovi “Povratka u budućnost”.