Ulazak u euro i šengen
Atmosfera je bila svečana, a ushićenje na razini: uz prigodne govore i razdragane čestitke, Hrvatska je, u ljeto 2013., proslavila povijesni trenutak, ulazak u Europsku uniju. Deset godina kasnije novi povijesni moment: Ursula von der Leyen nije štedjela na pohvalama, Gordan Grlić Radman jedva je susprezao emocije, a Andreju Plenkoviću su pljeskali jer je platio kavu.
„Nakon 1. siječnja više ništa nije isto“, poručio je hrvatski premijer. I bio je u pravu. S prvim danom 2023. Hrvatska je poslala u povijest svoju valutu, kunu, i uvela euro, te pristupila šengenskom prostoru unutar kojeg nema graničnih kontrola među članicama. Bez obzira na ekonomsku neveru koja se predviđa i otužnom stanju šengena, radi se o doista povijesnim odlukama. Ovo će, stoga, biti godina za pamćenje.
(Ni)kakva korist od toga?
Nisu svi, dakako, jednako oduševljeni i zaneseni ovim potezima kao hrvatska Vlada ili europski dužnosnici. Građani, s pravom, strahuju da će uvođenje eura donijeti poskupljenja, jer će trgovci i ostali zaokruživati cijene na više. A onda se dogodila i rekordna inflacija. Šengenski prostor je, pak, u nezadivnom stanju koje traje već nekoliko godina, bez ikakvih naznaka da se zemlje članice mogu dogovoriti kako ga popraviti.
U takvim okolnostima teško je očekivati svečani zanos u općoj populaciji. Ipak, i šengen i euro nose određene prednosti i benefite koje bismo svi trebali osjetiti, poput ukidanja valutnog rizika, veće financijske sigurnosti u krizama, protočniji prelazak granice, što posljedično pogoduje turizmu, jednom od ključnih sektora domaće ekonomije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički profit za državu
Politički profit za Hrvatsku od uvođenja eura i ulaska u šengenski prostor nije lako kvantificirati. Osim u slučajevima kada se, recimo, materijalizira u nečijoj političkoj karijeri na EU razini. Pa ipak ni tu političku dimenziju ne treba zanemariti: Hrvatska je postala dio čvršće integrirane jezgre Europske unije, u kojoj glavnu osnovicu čine Njemačka i Francuska, što će povećati utjecaj Hrvatske u EU institucijama.
To osobito vrijedi nakon Brexita: izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, koje se također nikada nije odreklo funte niti ukinulo granične kontrole, članice EU-a, koje su odlučile ostati izvan eurozone i šengena, izgubile su moćnog saveznika. Klatno političke moći još se više nagnulo u smjeru jačanja političko-ekonomske integracije, koja podrazumijeva euro i šengen.
Dijelimo sudbinu eurozone
Hrvatsko gospodarstvo u novoj će godini dijeliti sudbinu europskog, a prognoze nisu optimistične: europsku ekonomiju čeka teška godina, gospodarstvo će značajno usporiti, a inflacija ostati na visokim razinama. Rat u Ukrajini i dalje će utjecati na ekonomske izglede u EU, pogotovo u pogledu energenata i njihove cijene. Dobra je vijest da su skladišta plina puna, a zima zasad blaga. Što će biti u sljedećoj sezoni grijanja, prerano je prognozirati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni euro ni šengen neće nas spasiti krizne godine i ljudi su, s pravom, zabrinuti. Nedavna europska anketa pokazala je da 45 posto građana u Hrvatskoj brine rast cijena i životnih troškova, uvjerljivo najviše u odnosu na sve druge ponuđene teme, od energetike do poreza. Ali bi članstvo u eurozoni, uvjerava ministar financija Marko Primorac, ipak moglo značiti da će kamatne stope i troškovi zaduživanja rasti manje, nego što bi to bio slučaj da smo izvan.
EU fondovi – spas ili propast
Prelijevanje krize trebale bi ublažiti i milijarde iz europskih fondova – pod uvjetom da ovo bude godina efikasnog trošenja, a ne godina skupih promašaja. Zoran Milanović, bivši premijer u čije vrijeme je Hrvatska pristupila Europskoj uniji, članstvo u EU odnedavno uglavnom svodi na novac. Ide od općine do općine, od grada do grada, i tumači da treba potrošiti sve do zadnjeg eura.
Ako je to mjerilo našeg uspjeha u EU, onda bi ova godina mogla biti dosta problematična. U 2023. na naplatu dolaze svi promašaji u povlačenju novca iz europskih fondova, od trome države, preko komplicirane birokracije do nerealnih planova i besmislenih projekata. Ovo je godina u kojoj će se podvlačiti crta pod europske milijune – jesmo li ih potrošili ili izgubili.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tu se radi o novcu za obnovu nakon potresa, za koji je rok produžen do sredine 2023. Ministar Ivan Paladina je optimističan, iako je, prema procjenama, oko 40 posto raspoloživog novca dosad doista potrošeno. A vrijeme (ponovno) curi. Tu je i novac iz klasičnih fondova, kojemu rok istječe krajem godine. Godina u kojoj smo uveli euro mogla bi stoga biti zapamćena i kao godina u kojoj smo izgubili eure. Milijune eura.
Hrvatska godina uspjeha ili propasti? Analiziramo: što dobivamo u 2023., a što gubimo
Što nosi ulazak u euro i šengen i zašto bi ovo mogla biti godina skupih promašaja
Godina u kojoj smo uveli euro mogla bi stoga biti zapamćena i kao godina u kojoj smo izgubili eure. Milijune eura
Bit će to godina za pamćenje. Ako se pita Andreja Plenkovića, Hrvatskoj će, kao članici Europske unije, 2023. godina donijeti hrpu dobrih stvari. Financijska sigurnost i sloboda putovanja, čvršća integracija i veći politički utjecaj – 2023. bit će godina za pamćenje.
No, ako se uzmu mjerila Zorana Milanovića, Hrvatskoj bi, kao članici Europske unije, ovo mogla biti godina promašaja. Obnova koja dramatično kasni, državni projekti koji se gotovo ne miču s mjesta, milijarde koji cure kroz prste – 2023. mogla bi biti godina skupih promašaja. Kakva će nam, dakle, biti 2023. u Europskoj uniji?
Ulazak u euro i šengen
Atmosfera je bila svečana, a ushićenje na razini: uz prigodne govore i razdragane čestitke, Hrvatska je, u ljeto 2013., proslavila povijesni trenutak, ulazak u Europsku uniju. Deset godina kasnije novi povijesni moment: Ursula von der Leyen nije štedjela na pohvalama, Gordan Grlić Radman jedva je susprezao emocije, a Andreju Plenkoviću su pljeskali jer je platio kavu.
„Nakon 1. siječnja više ništa nije isto“, poručio je hrvatski premijer. I bio je u pravu. S prvim danom 2023. Hrvatska je poslala u povijest svoju valutu, kunu, i uvela euro, te pristupila šengenskom prostoru unutar kojeg nema graničnih kontrola među članicama. Bez obzira na ekonomsku neveru koja se predviđa i otužnom stanju šengena, radi se o doista povijesnim odlukama. Ovo će, stoga, biti godina za pamćenje.
(Ni)kakva korist od toga?
Nisu svi, dakako, jednako oduševljeni i zaneseni ovim potezima kao hrvatska Vlada ili europski dužnosnici. Građani, s pravom, strahuju da će uvođenje eura donijeti poskupljenja, jer će trgovci i ostali zaokruživati cijene na više. A onda se dogodila i rekordna inflacija. Šengenski prostor je, pak, u nezadivnom stanju koje traje već nekoliko godina, bez ikakvih naznaka da se zemlje članice mogu dogovoriti kako ga popraviti.
U takvim okolnostima teško je očekivati svečani zanos u općoj populaciji. Ipak, i šengen i euro nose određene prednosti i benefite koje bismo svi trebali osjetiti, poput ukidanja valutnog rizika, veće financijske sigurnosti u krizama, protočniji prelazak granice, što posljedično pogoduje turizmu, jednom od ključnih sektora domaće ekonomije.
Politički profit za državu
Politički profit za Hrvatsku od uvođenja eura i ulaska u šengenski prostor nije lako kvantificirati. Osim u slučajevima kada se, recimo, materijalizira u nečijoj političkoj karijeri na EU razini. Pa ipak ni tu političku dimenziju ne treba zanemariti: Hrvatska je postala dio čvršće integrirane jezgre Europske unije, u kojoj glavnu osnovicu čine Njemačka i Francuska, što će povećati utjecaj Hrvatske u EU institucijama.
To osobito vrijedi nakon Brexita: izlaskom Ujedinjenog Kraljevstva iz EU-a, koje se također nikada nije odreklo funte niti ukinulo granične kontrole, članice EU-a, koje su odlučile ostati izvan eurozone i šengena, izgubile su moćnog saveznika. Klatno političke moći još se više nagnulo u smjeru jačanja političko-ekonomske integracije, koja podrazumijeva euro i šengen.
Dijelimo sudbinu eurozone
Hrvatsko gospodarstvo u novoj će godini dijeliti sudbinu europskog, a prognoze nisu optimistične: europsku ekonomiju čeka teška godina, gospodarstvo će značajno usporiti, a inflacija ostati na visokim razinama. Rat u Ukrajini i dalje će utjecati na ekonomske izglede u EU, pogotovo u pogledu energenata i njihove cijene. Dobra je vijest da su skladišta plina puna, a zima zasad blaga. Što će biti u sljedećoj sezoni grijanja, prerano je prognozirati.
Ni euro ni šengen neće nas spasiti krizne godine i ljudi su, s pravom, zabrinuti. Nedavna europska anketa pokazala je da 45 posto građana u Hrvatskoj brine rast cijena i životnih troškova, uvjerljivo najviše u odnosu na sve druge ponuđene teme, od energetike do poreza. Ali bi članstvo u eurozoni, uvjerava ministar financija Marko Primorac, ipak moglo značiti da će kamatne stope i troškovi zaduživanja rasti manje, nego što bi to bio slučaj da smo izvan.
EU fondovi – spas ili propast
Prelijevanje krize trebale bi ublažiti i milijarde iz europskih fondova – pod uvjetom da ovo bude godina efikasnog trošenja, a ne godina skupih promašaja. Zoran Milanović, bivši premijer u čije vrijeme je Hrvatska pristupila Europskoj uniji, članstvo u EU odnedavno uglavnom svodi na novac. Ide od općine do općine, od grada do grada, i tumači da treba potrošiti sve do zadnjeg eura.
Ako je to mjerilo našeg uspjeha u EU, onda bi ova godina mogla biti dosta problematična. U 2023. na naplatu dolaze svi promašaji u povlačenju novca iz europskih fondova, od trome države, preko komplicirane birokracije do nerealnih planova i besmislenih projekata. Ovo je godina u kojoj će se podvlačiti crta pod europske milijune – jesmo li ih potrošili ili izgubili.
Tu se radi o novcu za obnovu nakon potresa, za koji je rok produžen do sredine 2023. Ministar Ivan Paladina je optimističan, iako je, prema procjenama, oko 40 posto raspoloživog novca dosad doista potrošeno. A vrijeme (ponovno) curi. Tu je i novac iz klasičnih fondova, kojemu rok istječe krajem godine. Godina u kojoj smo uveli euro mogla bi stoga biti zapamćena i kao godina u kojoj smo izgubili eure. Milijune eura.