Hrvatska je 90-ih ukinula zakon o porijeklu imovine i sad, kao, Porezna budno pazi. Što je s Tolušićem i Marićem?
Kako Vlada sistematski uništava svaki pokušaj da se istraži porijeklo imovina
Telegram već neko vrijeme prati slučaj o imovini ministra Tomislava Tolušića. Prvo smo otkrili da je prijavio dvostruko manju kvadraturu svojih nekretnina od realne, pri čemu je ozbiljno podcijenio i njihovu vrijednost, a k tome ih je gradila tvrtka kojoj je kao župan dodjeljivao milijunske poslove. Nikada nije objašnjeno ni kako to da gospodin Tolušić, osim luksuzne kuće, danas ima veliki stan u Zagrebu i dva auta, kad je prije pet godina imao samo jedan stan. Na kraju smo ekskluzivno doznali da je prije dvije godine organizirao raskošnu svadbu na jednoj od najskupljih lokacija, luksuznom istarskom imanju gdje se obično vjenčaju proslavljeni nogometaši i najimućniji pripadnici estrade.
Njegov kolega Goran Marić u probleme je dospio zbog toga što je u imovinskoj kartici naveo da ima vikendicu vrijednu 850.000 kuna, no stručnjaci su je procijenili na najmanje tri milijuna. Problematično je što je Marić kuću u Živogošću kupio od poduzetnika Zvonka Šarića, vlasnika tvrtke H. B. inženjering, za koju je DORH tvrdio da je bila upetljana u Fimi Mediju. Gospodin Šarić pritom je direktor firme Sjajna Svjetlost koja je prošle godine pobijedila na natječaju Ministarstva državne imovine i tako kupila vilu u Zagrebu u kojoj je ranije bio smješten Ured bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića. Vila na Šalati imala je početnu cijenu od 6 milijuna i 200 tisuća kuna, no prodana je za 5 i pol milijuna kuna. A danas je otkriveno i kako je Goran Marić sa svih imovinskih kartica izostavio kuću od 67 kvadratnih metara u zagrebačkim Remetama. Kuća je u vlasništvu ministrove supruge bila od 2006. do 2013. godine, kada je darovana njihovom sinu.
Odakle im imovina?
U imovinskoj kartici potpredsjednika Vlade Tomislava Tolušića stoji kako njegova plaća iznosi 20,392 kuna mjesečno neto. To mu je jedini prihod. Tolušićeva supruga zarađuje 46,064 kuna godišnje neto, ili nešto manje od 4 tisuće kuna mjesečno. Ministar državne imovine Marić mjesečno zarađuje 17,480 kuna, a prijavio je i da je jednokratno zaradio 60 tisuća kuna u veljači 2018. godine. Supruga mu, sudeći prema imovinskoj kartici, ne zarađuje ništa.
Oba ministra imaju, po hrvatskim standardima, vrlo visoke prihode. To, međutim, ne objašnjava zašto nisu ispunili obvezu svih državnih dužnosnika i točno ispunili imovinske kartice, te kako su uopće došli do svoje vrlo vrijedne imovine. Odgovor na drugo pitanje i mi i pravosudna tijela lako bismo dobili da Vlada prošle godine nije odbila Prijedlog zakona o porijeklu imovine. Konkretno, 31. kolovoza 2018. godine Vlada je odbila prihvatiti prijedlog Kluba zastupnika Živog zida i SNAGA-e, vrlo jasno nazvan Prijedlog zakona o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine.
Zakon bi im – kršio ljudska prava
Da je takav zakon donesen, odnosio bi se na sve državne dužnosnike, suce koji nemaju status državnih dužnosnika, članove uprava i nadzornih odbora u monističkom sustavu ustrojstva trgovačkih društava čiji su većinski vlasnici RH ili jedinice lokalne samouprave, te članovi upravnih vijeća ili bilo kojih upravnih organa svih pravnih osoba s javnim ovlastima. Moglo bi se ispitivati i porijeklo imovine njihovih bračnih i izvanbračnih partnera, braće, sestara, roditelja i potomaka, ako je ta imovina stečena pravnim poslovima gore nabrojanim dužnosnicima.
Kao što smo već rekli, Vlada je Prijedlog odbila, i predsjedniku Sabora poslala mišljenje kako ga ne treba prihvatiti. Iz Vlade su to argumentirali tvrdnjom kako se provjera istinitosti podataka u imovinskim karticama već provodi kroz procedure Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa i pomoću drugih mehanizama. Nakon što su objasnili kako provjera imovine dužnosnika u Hrvatskoj sjajno funkcionira, iz Vlade su dodali kako bi takav zakon bio protuustavan i kršio bi ljudska prava državnih dužnosnika i ostalih na koje se trebao primjenjivati.
Svima njima bila bi prekršena, primjerice, prava povezana s poduzetničkom i tržišnom slobodom, ili prava propisana člankom Ustava uvjetima ograničavanja ili oduzimanja vlasništva. Vrijedi spomenuti da je Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine jednom postojao u Hrvatskoj, ali ne u RH, nego u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Ukinut je odlukom Sabora SRH 27. travnja 1990. godine.
Pokušao je i HSS
U rujnu prošle godine svoj Prijedlog zakona o ispitivanju porijekla imovine i posebnom oporezivanju nezakonito stečene imovine u saborsku proceduru poslao je HSS. Predsjednik stranke Krešo Beljak tada je objasnio kako se radi o doradi starog zakona koji su izradili Nikola Vuljanić i Branko Vukšić.
Po predloženom zakonu porezna uprava usporedila bi koliko je porezni obveznik poreza platio s vrijednošću njegove imovine. U slučaju nesrazmjera, te ako vlasnik ne bi mogao dokazati odakle mu imovina, na tu razliku naplatio bi se poseban porez. HSS je predlagao 60 do 80 posto plus zateznu kamatu. I taj prijedlog Vlada je odbila uz obrazloženje da se njime krše prava i slobode građana RH te da se zadire u ustavna prava građana.
Provjera samo 6 godina unatrag
Još jedan primjer toga kako Vlada sistematski uništava svaki pokušaj da se istraži porijeklo imovina jest odluka da se nesrazmjer imovine i prijavljenih prihoda provjerava samo šest godina unatrag. Takva porezna pravila na snagu su stupila 1. siječnja 2017. godine. Prije tog datuma imovina se mogla provjeravati 12 godina unatrag, svim poreznim obveznicima, bez ograničenja rokom zastare. Maro Kristić, saborski zastupnik MOST-a, koji je tada bio dio vladajuće koalicije, predlagao je da se zadrži rok od 12 godina, ali Vlada je i taj prijedlog odbila.
Istini za volju, Vlada nije u krivu kada navodi da već postoje mehanizmi kojima bi se moglo otkriti i kazniti neprijavljivanje imovine. To je, prije svega, Opći porezni zakon, ali i drugi porezni propisi. Kada bi postojala volja da se porijeklo imovine dužnosnika istraži, a one koje ne mogu dokazati kako su tu imovinu stekli kazni, nestašne dužnosnike ne bi mogli spasiti ni zastara ni pravdanje da su krivo shvatili upute za ispunjavanje imovinske kartice. S obzirom na to da sustav očito ne funkcionira, malo je vjerojatno da će takve pojave spriječiti i najbolji zakoni.