Biznis & tech

Hrvatska je prošle godine izgubila preko 20 tisuća stanovnika, s takvim trendovima mirovine su neodržive

Ovogodišnji popis stanovništva podsjetit će nas na demografsku katastrofu u kojoj se nalazimo

Za još članaka ovog autora pretplatite se na newsletter autora.

Državni zavod za statistiku danas je objavio podatke o prirodnom kretanju stanovništva u 2020. godini, što je ponovno podsjetilo na izrazito loše demografske trendove koji su u Hrvatskoj prisutni posljednjih desetljeća.

Kada se usporede podaci o broju umrlih i rođenih, vidljivo je da je Hrvatska prošle godine izgubila više od 21 tisuće stanovnika, odnosno da je prirodni prirast bio negativan. Podaci za ranije godine pokazuju da se trend izumiranja ubrzava, pa je tako 2011. i 2012. godine razlika između umrlih i rođenih bila oko 10 tisuća, 2015. je ta brojka porasla iznad 15 tisuća, da bi prošle godine skočila iznad 20 tisuća.

Ovogodišnji popis pokazat će jesmo li pali ispod četiri milijuna stanovnika

Osim prirodnog kretanja stanovništva, veliki problem je i iseljavanje, zbog kojeg smo također izgubili nekoliko stotina tisuća stanovnika, koji su otišli raditi u inozemstvo, i vjerojatno se velika većina njih više nikada neće vratiti. Cijela područja ostaju bez stanovništva, pogotovo na istoku zemlje. Prosječna starost porasla je za 10 godina, a podaci iz posljednjeg popisa stanovništva koji je bio 2011. godine pokazuju da je tada broj starijih od 65 godina, premašio broj djece do 14 godina.

Već dulje vrijeme špekulira se je li Hrvatska pala ispod četiri milijuna stanovnika, a odgovor na to pitanje, kao i preciznije podatke o dobnoj strukturi, doznat ćemo nakon ovogodišnjeg popisa stanovništva, koji će sasvim sigurno donijeti porazne rezultate.

Vrlo primitivne demografske mjere koje dizajniraju hrvatski političari, poput one u Zagrebu gdje se roditeljima praktički plaćalo da imaju djecu, nemaju nikakvog efekta. To su pokazali i danas objavljeni rezultati. Naime, u Zagrebu su prošle godine rođene 222 bebe manje, nego prije uvođenja mjere roditelj-odgajatelj, što znači da ona nije imala nikakvog utjecaja na povećanje broja djece.

Demografski krah prvo osjeti mirovinski sustav

Loša demografska kretanja, naravno, prvo će osjetiti mirovinski sustav. Naime, hrvatski mirovinski sustav postavljen je tako da se njegovo funkcioniranje zasniva na solidarnosti između postojećih umirovljenika i radnika. Kako će u budućnosti, zbog loših demografskih kretanja, radnika biti sve manje u odnosu na broj umirovljenika, takav će mirovinski sustav postati neodrživ.

Zapravo, već sada imamo takvu situaciju. Prema posljednjim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, za lipanj ove godine, na jednog umirovljenika dolazi tek 1,27 radnik. S obzirom na takav omjer, doprinosi koje radnici uplaćuju nisu ni približno dovoljni za isplatu mirovina, pa se manjak pokriva iz proračuna.

Negativni trendovi traju desetljećima

Taj trend smanjivanja broja radnika u odnosu na broj umirovljenika nije prisutan od jučer, on traje već desetljećima. Povijesni podaci pokazuju da su 1980. na jednog umirovljenika dolazila četiri radnika. Već deset godina kasnije, 1990. taj je omjer pao na 1:3.

Problem se prije dvadesetak godina pokušao riješiti mirovinskom reformom u kojoj je uveden tzv. drugi mirovinski stup. On je zamišljen kao individualna mirovinska štednja, kako bi se radnicima, budućim umirovljenicima omogućilo da dio mirovinskih uplata usmjere na vlastite mirovinske račune, čime bi im se smanjila ovisnost o sustavu koji počiva isključivo na “solidarnosti”.

Posljednjom mirovinskom reformom nitko nije zadovoljan

Sada, nakon dva desetljeća, s tim sustavom nitko nije pretjerano zadovoljan. Zagovornici individualne štednje smatraju da su uplate premale – trenutno se izdvaja tek 5 posto plaće, dok 15 posto i dalje ide u sustav solidarnosti. S druge strane, protivnici “drugog stupa” smatraju da je on besmislen, s obzirom na to da se rad mirovinskih fondova dobrim dijelom svodi na posuđivanje novca državi, uz kamatu, kroz kupnju državnih obveznica.

Treća strana smatra da bi sustav mirovinskih fondova općenito trebalo liberalizirati jer građani sada imaju sužen izbor od nekoliko velikih fondova u vlasništvu banaka. Njihova ideja je da bi trebalo građanima dozvoliti više mogućnosti ulaganja, da nisu ograničeni na tih nekoliko fondova.

Bilo kako bilo, ovogodišnji popis stanovništva podsjetit će nas na demografsku katastrofu u kojoj se nalazimo i vjerojatno ponovno pokrenuti raspravu o budućnosti mirovinskog sustava.

Otkrijte još članaka kao ovaj u Telegramovim newsletterima

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu