Logika, sasvim sigurno, drži vodu. Bez obzira na sveopću tjeskobu zbog novog soja smrtonosnog koronavirusa koji se svijetom širi dosad neviđenom brzinom, produženje radnog vremena kafića na Novu godinu s ponoći do dva ujutro je potpuno razumljiv potez. Naravno da ljudi neće nakon što otkuca 12 sati, pod bljeskom vatrometa, izlaziti iz kafića i kretati kući na spavanje. Eventualne zabrane samo bi pogoršale stvar, dodatno zakračunale vrata i prozore objekata s dočecima, a neke od njih preselila i u – manje – privatne prostore.
Silazna putanja
Hrvatska je, naime, sva je prilika, već solidno u petom valu pandemije. Sva je prilika, nadalje, da taj val i kod nas, kao i u cijelom svijetu, goni omikron varijanta virusa, koja je mutirala toliko da, nažalost, uspješno zaobilazi imunološki odgovor i širi se rekordnom brzinom.
Capak je izjavu o “silaznoj putanji” dao u utorak navečer. Valja se samo nadati da je, kao glavni autoritet za javno zdravstvo, pogledao brojke zaraženih u prva dva dana ovog tjedna. Rast u odnosu na tjedan prije je zapanjujućih 50-ak posto (jučer je bio “samo” 36,5 posto, no ukupan broj dnevno novozaraženih juri prema rekordnim razinama).
Omikron, respiratori i pogrebi
Stvar s omikronom je još luđa. Naime, i Capak, a danas i prvi čovjek zdravstva, ministar Vili Beroš, sa stanovitim olakšanjem kažu kako među uzorcima koji su poslani na sekvenciranje 14. prosinca, nema omikrona. Četrnaestog prosinca! Više od dva tjedna, dakle, koja su s ovako brzoširećom varijantom praktički pola vječnosti. U Velikoj Britaniji je, na primjer, 14.12. bilo cca 58 tisuća novozaraženih. Jučer ih je bilo 127 tisuća.
Nema dakle previše razloga za sumnju u to da omikron već vrlo opako hara Hrvatskom. I da nas, kao zemlju koja je u EU gotovo endemski nisko procijepljena nakon proslava koje slijede, kako je jučer rekao ozlojeđeni šef Klinike za infektologiju KBC-a Split dr. Ivo Ivić, čekaju “respiratori i pogrebi”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U čekanju čuda
Uz to, promatrajući europska i američka iskustva, nije nemoguće da s obzirom na masovnu zarazu dođe u pitanje obnašanje osnovnih društvenih funkcija, od transporta, preko medicine, do školstva (i mnogih drugih). Samo prošli vikend je zbog manjka pilota odgođeno tisuće avionskih letova po svijetu.
Pravo pitanje u ovakvoj situaciji nije ono čeka li nas peti val i omikron. Oni su već tu. Pravo je pitanje zbog čega nositelji političke i zdravstvene vlasti ovoliko uporno drže oči zatvorene nadajući se da će, eto, nekim čudom, sve biti u redu ako dovoljno dugo ignoriraju stvarnost.
Zloglasni “hrvatski model”
Odgovor je vjerojatno i u dosadašnjem ponašanju u pandemiji. Čuveni “hrvatski model”, kojim se politika do prošle jeseni uporno hvalila, doživio je takav strašan slom s drugim i svim narednim valovima, da je odavno postao zloglasan. Mjere koje su se uvodile su bile rutinski zakašnjele, rutinski blage i još rutinskije su se tek ovlaš poštivale. Isto je i sad, u petom valu. Koliko se, primjerice, puta svakog od vas koji čitate ove retke tražilo da pokaže Covid-potvrde na mjestima na kojima je to, kao, obavezno (osim, jasno, u zdravstvenim ustanovama)?
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Imamo jedan cijeli set mjera, pogotovo vezanih za razne vrste ograničenja i ono što je definitivno, kada bi se svi dosljedno pridržavali onoga što jest na snazi, sigurno da bi situacija bila bolja”, kazao je prekjučer mrtav-hladan, a da se nebo nije srušilo na zemlju, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Eh, kad bi se barem ljudi pridržavali mjera… A tko bi ono trebao biti zadužen za provjeru toga pridržavaju li se ljudi mjera?
Oni to nisu u stanju
Odgovor je uvijek isti. Vlast je ta koja bi trebala na vrijeme uvoditi suvisle epidemiološke mjere i nadzirati njihovo poštivanje. Vlast je ta koja bi trebala, na ovaj ili onaj način – jer javno zdravstvo – osigurati što viši postotak cijepljenih koji nesumnjivo znači što manji postotak umrlih i što manji pritisak na zdravstvo, ekonomiju i cjelokupnu društvo.
Ova vlast, nema o tome nikakve sumnje nakon skore pune dvije godine pandemije, to jednostavno nije u stanju. Niti se želi zamjeriti onima kojih se ne tiče što će netko zbog njihove zarade ili običnog komoditeta završiti na respiratoru ili u mrtvačkom sanduku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga nije nimalo čudno što se, dok su vlasti drugih europskih zemalja na nogama i ekspresno osmišljavaju kako smanjiti štetu od još uvijek nedovoljno poznatog omikrona, u Hrvatskoj tako uporno izbjegavaju osnovne računske radnje i notorne činjenice. Jer, “Don’t look up”, zar ne?
Hrvatska je u petom valu, a kako se ponaša vlast? Pa... 'Don't look up'
U trenutku kad broj zaraženih raste po stopi od 50 posto, Capak izjavljuje da smo u "silaznoj putanji"
Pravo pitanje u ovakvoj situaciji nije ono čeka li nas peti val i omikron. Oni su već tu. Pravo je pitanje zbog čega nositelji političke i zdravstvene vlasti ovoliko uporno drže oči zatvorene nadajući se da će, eto, nekim čudom, sve biti u redu ako dovoljno dugo ignoriraju stvarnost
Logika, sasvim sigurno, drži vodu. Bez obzira na sveopću tjeskobu zbog novog soja smrtonosnog koronavirusa koji se svijetom širi dosad neviđenom brzinom, produženje radnog vremena kafića na Novu godinu s ponoći do dva ujutro je potpuno razumljiv potez. Naravno da ljudi neće nakon što otkuca 12 sati, pod bljeskom vatrometa, izlaziti iz kafića i kretati kući na spavanje. Eventualne zabrane samo bi pogoršale stvar, dodatno zakračunale vrata i prozore objekata s dočecima, a neke od njih preselila i u – manje – privatne prostore.
Ono gdje voda, ipak, curi – i to gadno – je matematika. Naime, izjava prvog čovjeka javnog zdravstva u Hrvatskoj, Krunoslava Capaka, po kojoj smo “trenutno u silaznoj putanji četvrtog vala”, pa je, eto, dozvoljeno produženje rada kafića, u brutalnom je sukobu s brojkama. I to nije jedina situacija u kojoj se Capak – dakle, čovjek koji vodi javno zdravstvo usred pandemije – zapleo u osnovnim matematičkim operacijama.
Silazna putanja
Hrvatska je, naime, sva je prilika, već solidno u petom valu pandemije. Sva je prilika, nadalje, da taj val i kod nas, kao i u cijelom svijetu, goni omikron varijanta virusa, koja je mutirala toliko da, nažalost, uspješno zaobilazi imunološki odgovor i širi se rekordnom brzinom.
Capak je izjavu o “silaznoj putanji” dao u utorak navečer. Valja se samo nadati da je, kao glavni autoritet za javno zdravstvo, pogledao brojke zaraženih u prva dva dana ovog tjedna. Rast u odnosu na tjedan prije je zapanjujućih 50-ak posto (jučer je bio “samo” 36,5 posto, no ukupan broj dnevno novozaraženih juri prema rekordnim razinama).
Omikron, respiratori i pogrebi
Stvar s omikronom je još luđa. Naime, i Capak, a danas i prvi čovjek zdravstva, ministar Vili Beroš, sa stanovitim olakšanjem kažu kako među uzorcima koji su poslani na sekvenciranje 14. prosinca, nema omikrona. Četrnaestog prosinca! Više od dva tjedna, dakle, koja su s ovako brzoširećom varijantom praktički pola vječnosti. U Velikoj Britaniji je, na primjer, 14.12. bilo cca 58 tisuća novozaraženih. Jučer ih je bilo 127 tisuća.
Nema dakle previše razloga za sumnju u to da omikron već vrlo opako hara Hrvatskom. I da nas, kao zemlju koja je u EU gotovo endemski nisko procijepljena nakon proslava koje slijede, kako je jučer rekao ozlojeđeni šef Klinike za infektologiju KBC-a Split dr. Ivo Ivić, čekaju “respiratori i pogrebi”.
U čekanju čuda
Uz to, promatrajući europska i američka iskustva, nije nemoguće da s obzirom na masovnu zarazu dođe u pitanje obnašanje osnovnih društvenih funkcija, od transporta, preko medicine, do školstva (i mnogih drugih). Samo prošli vikend je zbog manjka pilota odgođeno tisuće avionskih letova po svijetu.
Pravo pitanje u ovakvoj situaciji nije ono čeka li nas peti val i omikron. Oni su već tu. Pravo je pitanje zbog čega nositelji političke i zdravstvene vlasti ovoliko uporno drže oči zatvorene nadajući se da će, eto, nekim čudom, sve biti u redu ako dovoljno dugo ignoriraju stvarnost.
Zloglasni “hrvatski model”
Odgovor je vjerojatno i u dosadašnjem ponašanju u pandemiji. Čuveni “hrvatski model”, kojim se politika do prošle jeseni uporno hvalila, doživio je takav strašan slom s drugim i svim narednim valovima, da je odavno postao zloglasan. Mjere koje su se uvodile su bile rutinski zakašnjele, rutinski blage i još rutinskije su se tek ovlaš poštivale. Isto je i sad, u petom valu. Koliko se, primjerice, puta svakog od vas koji čitate ove retke tražilo da pokaže Covid-potvrde na mjestima na kojima je to, kao, obavezno (osim, jasno, u zdravstvenim ustanovama)?
“Imamo jedan cijeli set mjera, pogotovo vezanih za razne vrste ograničenja i ono što je definitivno, kada bi se svi dosljedno pridržavali onoga što jest na snazi, sigurno da bi situacija bila bolja”, kazao je prekjučer mrtav-hladan, a da se nebo nije srušilo na zemlju, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Eh, kad bi se barem ljudi pridržavali mjera… A tko bi ono trebao biti zadužen za provjeru toga pridržavaju li se ljudi mjera?
Oni to nisu u stanju
Odgovor je uvijek isti. Vlast je ta koja bi trebala na vrijeme uvoditi suvisle epidemiološke mjere i nadzirati njihovo poštivanje. Vlast je ta koja bi trebala, na ovaj ili onaj način – jer javno zdravstvo – osigurati što viši postotak cijepljenih koji nesumnjivo znači što manji postotak umrlih i što manji pritisak na zdravstvo, ekonomiju i cjelokupnu društvo.
Ova vlast, nema o tome nikakve sumnje nakon skore pune dvije godine pandemije, to jednostavno nije u stanju. Niti se želi zamjeriti onima kojih se ne tiče što će netko zbog njihove zarade ili običnog komoditeta završiti na respiratoru ili u mrtvačkom sanduku.
Stoga nije nimalo čudno što se, dok su vlasti drugih europskih zemalja na nogama i ekspresno osmišljavaju kako smanjiti štetu od još uvijek nedovoljno poznatog omikrona, u Hrvatskoj tako uporno izbjegavaju osnovne računske radnje i notorne činjenice. Jer, “Don’t look up”, zar ne?