U analizama političkog stanja u Hrvatskoj vrlo se često naglašava teza kako naša zemlja, eto, nema kompetentnu političku elitu koja bi bila kadra upravljati državom, donositi optimalne strateške i taktičke odluke i oblikovati budućnost Republike Hrvatske.
Hrvatska, dakle, uistinu nema nikakvu političku elitu, nego samo niz nekompetentnih, uglavnom smiješnih ljudi koji se pokušavaju baviti politikom, od Banožića, Grlić Radmana, Beroša i Filipovića, do Grbina, Bernardića i onih tužnih populista iz Mosta. No, prošli je tjedan kroz tri nepovezana događaja pokazao, i to najradikalnije dosad, da Hrvatska nema baš nikakvu kompetentnu elitu, ni u jednoj sferi društvenog života.
Inherentna korupcija u zdravstvu
Prvo, operacija zataškavanja razloga tragične smrti Vladimira Matijanića nije povezana jedino s HDZ-om, i HDZ-ovim ministrom zdravstva, koji je već davno morao dobiti otkaz. U slučaju Matijanić jasne su samo dvije stvari: splitski liječnici nisu htjeli primiti teško bolesnog pacijenta, a država je kroz nekakvu istražnu komisiju odlučila prikriti odgovornost liječnika splitske bolnice.
U slučaju pokojnog kolege Matijanića ne radi se toliko o vladajućoj stranci – nego o inherentnoj korupciji u zdravstvu. O inherentnoj korupciji u zdravstvu prvi nam je opširno govorio baš Zoran Milanović, dok je bio predsjednik Vlade.
Prema Milanovićevoj ondašnjoj definiciji, inherentna korupcija u zdravstvu ne podrazumijeva samo financijsku korupciju nego prešutni dogovor o liječničkom nezamjeranju, kad je riječ o bilo kakvim stvarno važnim pitanjima. Milanović nije mogao ni pokušati provesti reformu zdravstva, jer je inherentna korupcija među liječnicima zapravo unaprijed zaustavljala svaki Vladin reformski pokušaj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Duboko korumpirana društvena skupina
Vili Beroš svojom je “komisijom” za Matijanića, koja nije saslušala čak ni Matijanićevu obitelj, postao šampion inherentne korupcije. Braneći splitske liječnike, koji nisu htjeli pomoći Matijaniću i koji su tako možda uzrokovali njegovu smrt, Vili Beroš pridobio je potporu većine hrvatskih doktora.
Liječnici bi trebali biti elitna društvena grupa. Slučaj Matijanić pokazao je da su liječnici, čast iznimkama, duboko korumpirana društvena skupina, koja se međusobno podržava do zadnjeg pacijenta umrlog liječničkom greškom ili liječničkim nemarom.
Afera Ina ekspesno zaslužuje film
Drugo, skandal u Ini zaista je senzacionalan. Dalibor Matanić i Nebojša Taraba, nađu li dobrog scenarista, ovaj bi čas trebali početi pripremati film o ovoj spektakularnoj krađi milijardu kuna iz strateške hrvatske kompanije, koja je jednim dijelom u državnom vlasništvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Glavni protagonisti jedne od najvećih pljački u hrvatskoj povijesti jesu pripadnici so called društvenih elita, dvaput izabrani šef Hrvatske odvjetničke komore i menadžer na utjecajnom položaju u Ini.
Što govori da hrvatsko odvjetništvo nije imuno na organizirani kriminal, i da su hrvatski menadžeri, jednim dijelom, ustvari okorjeli kriminalci. Ovdje definitivno valja podsjetiti na činjenicu da je velik broj dobitnika Zlatne kune, najvažnije godišnje hrvatske nagrade za gospodarstvo, završio u zatvoru.
Vanđelićev Zrin i Glas poduzetnika
Treći događaj koji govori o dubokoj truleži hrvatskih društvenih elita nije dobio ni jedan promil medijske pozornosti kao Matijanićev slučaj i velika pljačka plina. Zrin, udruga Damira Vanđelića, čovjeka koji je trebao obnavljati Zagreb pa se povukao zbog nesuglasica s HDZ-om, potpisala je sporazum o suradnji s Glasom poduzetnika, udrugom koja se tijekom lockdowna istaknula nizom korisnih inicijativa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je tu problematično? Problematična je činjenica da predsjednik Glasa poduzetnika već godinu dana reklamira svoj restoran Bots and Pots u Vlaškoj ulici kao prvi robotski i restoran na svijetu, što je, međutim, notorna laž. Prvi robotski restoran na svijetu bio je Spyce u Bostonu, kojeg su otvorili diplomci s MIT-a još 2018. godine, puno prije pokretanja Bots and Potsa (Spyce je u međuvremenu propao).
Glavni razlog duboko mediokritetskog stanja
E sada, ako predsjednik Glasa poduzetnika skoro godinu dana svjesno lažno reklamira svoj restoran kao prvi robotski restoran na svijetu, što to govori o samom Glasu poduzetnika, njegovim članovima, ali i o gospodinu Vanđeliću koji se upravo udružio s tom udrugom? Nažalost, ništa novo. Osim što potvrđuje da Hrvatska ni na razini udruživanja privatnih poduzetnika i neovisnih ekonomskih stručnjaka ne raspolaže ničim puno boljim od notornih fejkera iz HDZ-a.
U Hrvatskoj, očito je, ne postoje nikakve zaista autentične, nekompromitirane društvene elite. Hrvatska raspolaže nizom talentiranih, kompetentnih i dobronamjernih profesionalaca; u sportu i poduzetništvu, znanosti i medijima, medicini, umjetnosti i književnosti, turizmu, gastronomiji, vinarstvu i pivarstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali, u Hrvatskoj uopće ne postoje ne samo elitne, nego bilo kakve nekompromitirane društvene skupine koje bi mogle unaprijediti ovu zemlju. Što je jedan od glavnih razloga polubalkanskog, duboko mediokritetskog stanja u kojem se Hrvatska nalazi već desetljećima, i iz kojeg neće tako skoro izaći.
Hrvatska nema baš nikakvu kompetentnu elitu. Ne samo u politici, već u svim sferama društva
Imamo niz nekompetentnih, uglavnom smiješnih ljudi koji se pokušavaju baviti politikom
Što je jedan od glavnih razloga duboko mediokritetskog stanja u kojem se Hrvatska nalazi već desetljećima, i iz kojeg neće tako skoro izaći
U analizama političkog stanja u Hrvatskoj vrlo se često naglašava teza kako naša zemlja, eto, nema kompetentnu političku elitu koja bi bila kadra upravljati državom, donositi optimalne strateške i taktičke odluke i oblikovati budućnost Republike Hrvatske.
Ta je teza nesporno točna: osim Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića, i to neovisno od svih njihovih ispada, pogrešaka i budalaština koje su javno izrekli unatrag par godina, Hrvatska zaista nema ni jednog političara koji je kadar obavljati bilo kakve državničke poslove (Tomislav Tomašević slučaj je za sebe, jer se on ponaša kao nepolitičar).
Hrvatska, dakle, uistinu nema nikakvu političku elitu, nego samo niz nekompetentnih, uglavnom smiješnih ljudi koji se pokušavaju baviti politikom, od Banožića, Grlić Radmana, Beroša i Filipovića, do Grbina, Bernardića i onih tužnih populista iz Mosta. No, prošli je tjedan kroz tri nepovezana događaja pokazao, i to najradikalnije dosad, da Hrvatska nema baš nikakvu kompetentnu elitu, ni u jednoj sferi društvenog života.
Inherentna korupcija u zdravstvu
Prvo, operacija zataškavanja razloga tragične smrti Vladimira Matijanića nije povezana jedino s HDZ-om, i HDZ-ovim ministrom zdravstva, koji je već davno morao dobiti otkaz. U slučaju Matijanić jasne su samo dvije stvari: splitski liječnici nisu htjeli primiti teško bolesnog pacijenta, a država je kroz nekakvu istražnu komisiju odlučila prikriti odgovornost liječnika splitske bolnice.
U slučaju pokojnog kolege Matijanića ne radi se toliko o vladajućoj stranci – nego o inherentnoj korupciji u zdravstvu. O inherentnoj korupciji u zdravstvu prvi nam je opširno govorio baš Zoran Milanović, dok je bio predsjednik Vlade.
Prema Milanovićevoj ondašnjoj definiciji, inherentna korupcija u zdravstvu ne podrazumijeva samo financijsku korupciju nego prešutni dogovor o liječničkom nezamjeranju, kad je riječ o bilo kakvim stvarno važnim pitanjima. Milanović nije mogao ni pokušati provesti reformu zdravstva, jer je inherentna korupcija među liječnicima zapravo unaprijed zaustavljala svaki Vladin reformski pokušaj.
Duboko korumpirana društvena skupina
Vili Beroš svojom je “komisijom” za Matijanića, koja nije saslušala čak ni Matijanićevu obitelj, postao šampion inherentne korupcije. Braneći splitske liječnike, koji nisu htjeli pomoći Matijaniću i koji su tako možda uzrokovali njegovu smrt, Vili Beroš pridobio je potporu većine hrvatskih doktora.
Liječnici bi trebali biti elitna društvena grupa. Slučaj Matijanić pokazao je da su liječnici, čast iznimkama, duboko korumpirana društvena skupina, koja se međusobno podržava do zadnjeg pacijenta umrlog liječničkom greškom ili liječničkim nemarom.
Afera Ina ekspesno zaslužuje film
Drugo, skandal u Ini zaista je senzacionalan. Dalibor Matanić i Nebojša Taraba, nađu li dobrog scenarista, ovaj bi čas trebali početi pripremati film o ovoj spektakularnoj krađi milijardu kuna iz strateške hrvatske kompanije, koja je jednim dijelom u državnom vlasništvu.
Glavni protagonisti jedne od najvećih pljački u hrvatskoj povijesti jesu pripadnici so called društvenih elita, dvaput izabrani šef Hrvatske odvjetničke komore i menadžer na utjecajnom položaju u Ini.
Što govori da hrvatsko odvjetništvo nije imuno na organizirani kriminal, i da su hrvatski menadžeri, jednim dijelom, ustvari okorjeli kriminalci. Ovdje definitivno valja podsjetiti na činjenicu da je velik broj dobitnika Zlatne kune, najvažnije godišnje hrvatske nagrade za gospodarstvo, završio u zatvoru.
Vanđelićev Zrin i Glas poduzetnika
Treći događaj koji govori o dubokoj truleži hrvatskih društvenih elita nije dobio ni jedan promil medijske pozornosti kao Matijanićev slučaj i velika pljačka plina. Zrin, udruga Damira Vanđelića, čovjeka koji je trebao obnavljati Zagreb pa se povukao zbog nesuglasica s HDZ-om, potpisala je sporazum o suradnji s Glasom poduzetnika, udrugom koja se tijekom lockdowna istaknula nizom korisnih inicijativa.
Što je tu problematično? Problematična je činjenica da predsjednik Glasa poduzetnika već godinu dana reklamira svoj restoran Bots and Pots u Vlaškoj ulici kao prvi robotski i restoran na svijetu, što je, međutim, notorna laž. Prvi robotski restoran na svijetu bio je Spyce u Bostonu, kojeg su otvorili diplomci s MIT-a još 2018. godine, puno prije pokretanja Bots and Potsa (Spyce je u međuvremenu propao).
Glavni razlog duboko mediokritetskog stanja
E sada, ako predsjednik Glasa poduzetnika skoro godinu dana svjesno lažno reklamira svoj restoran kao prvi robotski restoran na svijetu, što to govori o samom Glasu poduzetnika, njegovim članovima, ali i o gospodinu Vanđeliću koji se upravo udružio s tom udrugom? Nažalost, ništa novo. Osim što potvrđuje da Hrvatska ni na razini udruživanja privatnih poduzetnika i neovisnih ekonomskih stručnjaka ne raspolaže ničim puno boljim od notornih fejkera iz HDZ-a.
U Hrvatskoj, očito je, ne postoje nikakve zaista autentične, nekompromitirane društvene elite. Hrvatska raspolaže nizom talentiranih, kompetentnih i dobronamjernih profesionalaca; u sportu i poduzetništvu, znanosti i medijima, medicini, umjetnosti i književnosti, turizmu, gastronomiji, vinarstvu i pivarstvu.
Ali, u Hrvatskoj uopće ne postoje ne samo elitne, nego bilo kakve nekompromitirane društvene skupine koje bi mogle unaprijediti ovu zemlju. Što je jedan od glavnih razloga polubalkanskog, duboko mediokritetskog stanja u kojem se Hrvatska nalazi već desetljećima, i iz kojeg neće tako skoro izaći.