Hrvatska potrošila 800.000 eura iz EU na poučne staze u Slavoniji. I sad su ovako devastirane zbog nebrige
Donosimo reportažu Drage Hedla s derutnih, ali skupih poučnih staza i promatračnica na istoku Hrvatske
Nekoliko kilometara uzvodno od Vučedola, jednog od najvećih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj, nalazi se još jedno, tik do glasovitog Gorjanićevog prapornog profila, zaštićenog geološkog spomenika prirode. To drugo ”arheološko nalazište” ostaci su 50-ak metara duge poučne staze duž strmog usječenog puta koji vodi od Vukovarskog vodotornja do obale Dunava.
Taj strmac kojeg je isklesao Dunav, oblikujući ga tisućama godina, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode 2012. godine proglasilo je zaštićenim lokalitetom. A ”arheološko nalazište”, poučna staza koja spaja Vodotoranj s tim fascinantnim prapornim profilom, nazvanog po poznatom hrvatskom arheologu Dragutinu Gorjanoviću Krambergeru nudi još vidljive tragove projekta Tri rijeke=jedan cilj za koji je Europska unija 2015. izdvojila 791.057 eura, dok je ostatak od 139.205 eura skupilo šest hrvatskih županija. S obzirom na to da se radilo o prekograničnoj suradnji, dio je uplatila i Mađarska.
Dijelovi tog projekta nazvanog Tri rijeke=jedan cilj, vrijednog gotovo milijun eura, u katastrofalnom su stanju. Obišli smo samo komadić, spomenuti uz Dunav i djelić uz Dravu, kod Noskovca u Općini Čađavica, u Virovitičko-podravskoj županiji, koja je bila i nositelj projekta.
Staza jedva prohodna, raslinje se ne održava
Od ”arheoloških ostataka” poučne staze, najvećim dijelom financiranim europskim novcem, najbolje je očuvana info-ploča na kojoj piše da se radi o dijelu projekta Tri rijeke=jedan cilj, ”obnovi krajobraza i zaštiti biološke raznolikosti u okviru suradnje na području prekograničnog Rezervata biosfere”, te da je financiran u sklopu ”IPA prekograničnog programa Mađarska – Hrvatska”.
Na poučnoj stazi, vidljivo je iz ”arheoloških ostataka” još se nazire kako je nekoć bila uređena i omeđena betonskim graničnicima. Preostali šljunak na stazi prekrivaju nanosi odronjene zemlje pa je tek djelomično prohodna, a kretanje dodatno otežava raslinje, koje očito nitko ne održava. Poučnu stazu krase i batrljci nekadašnjih informacijsko-edukacijskih ploča, od kojih su ostali samo dijelovi drvenih stupova.
Ti ”arheološki nalazi”, stupovi-držači odavno uništenih edukacijskih ploča, jedini su trag njihovog postojanja. Nekoć su služile da bi posjetitelje poučne geološke pješačke staze upoznavala s osobitostima prirodne atrakcije prapornog strmca kojeg je tisućama godina stvarao Dunav.
Promatračnica za koju ne znaju ni mještani
Petnaestak kilometara dalje od te poučne staze u Borovu, općini u Vukovarsko-srijemskoj županiji, u sklopu istog projekta i također financirana europskim novcem, nalazi se promatračnica za ptice, jedna od 11 tipskih koliko ih je sagrađeno duž tri rijeke. Kako je pisalo na početku njene gradnje prije osam godina, trebala je imati edukativni karakter te služiti učenicima za nastavu u prirodi ali i obuku mladih čuvara prirode.
No, cilj je bio puno ambiciozniji: županijska Javna ustanova za zaštitu prirode ondje je namjeravala pratiti stanje ekoloških uvjeta kako bi se ”na vrijeme moglo reagirati u slučaju nepovoljnih promjena koje bi dovele do negativnih posljedica za biološku raznolikost”.
Krenuli smo u potragu za promatračnicom, ali kako u Borovu, velikoj općini nadomak Vukovara, nema ni jedne oznake koja bi nas do nje dovela, za pomoć smo se obratili mještanima. Samo su slijegali ramenima.
Bez pomoći bismo jedva uspjeli išta pronaći
Od male pomoći bila je jedina informacija koju smo imali: osmatračnica se nalazi na borovskom pašnjaku. Tek jedan od desetak mještana Borova uputio nas je kako da dođemo do Lovačkog doma, jer je, veli, čuo da ondje postoji i nekakva promatračnica.
Ni Lovački dom nije bilo lako naći, ali kad smo ga opazili u polju kukuruza i prašnjavim poljskim putem došli do ulaza, bio je zatvoren. Kako nigdje nije bilo putokaza prema promatračnici, nasumice smo krenuli prema zapadu jednako prašnjavom i uskom cestom.
Imali smo sreće i u osamljenoj vikendici nabasali na čovjeka koji nam je rekao da se moramo vratiti i nastaviti prema istoku, pa se sjeverno, blagom nizbrdicom, spustiti prema Dunavu.
Promatračnica za ptice postala sklonište
Uključujemo Google Earth i na čistini, nekih kilometar dalje, vidimo točkicu koja, kad se poveća, liči na nekakvu građevinu. Slijedimo put ostavljajući oblake prašine i napokon, uz stado krava, vidimo drvenu sojenicu. Tu su i dvije table s kojih se ne da ništa pročitati osim izblijedjelog naslova Tri rijeke=jedan cilj. Laknulo nam je.
Napokon, na pravom smo mjestu. Promatračnica nije u najboljem stanju: manjka nekoliko dasaka kojima je obložena i kroz koje se čuje gukanje golubova. Praćeni eskadronima komaraca penjemo se stepenicama kako bismo ušli, no vrata su zaključana lokotom. Čuvši naše korake, jato golubova – nekoliko desetaka ptica – uznemirilo se i razletjelo kroz otvore.
Kad smo rukom udarili o vrata, izletjelo ih je još nekoliko. Promatračnica za ptice tako je postala njihovo sklonište. Bar neke koristi od objekta za kojeg je posve jasno da godinama u njega nitko nije ulazio: pretvorila se u ogromni golubinjak.
Iz Javne ustanove kažu da je došlo do ‘veće devastacije’
Iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Vukovarsko-srijemske županije, u kojoj je zaposleno desetak osoba, na Telegramov upit o održavanju poučne staze i promatračnice odgovorio je stručni voditelj Pavao Dragičević. Kaže kako su ovogodišnjim inspekcijskim nadzorom utvrdili ”veću devastaciju informativno edukacijskih ploča koje se nalaze na stazi” te da je ”u narednom razdoblju planirana kompletna obnova te poučne staze”.
Na naš upit koliko su novca proteklih godina izdvojili za održavanje poučne staze rekao je kako su dosadašnje ”manje popravke na informativno edukacijskim pločama sami sanirali”. Što se, pak, promatračnice, pretvorene u veliki golubinjak tiče, odgovoreno nam je da je namijenjena stručnoj Javnoj ustanovi za obavljanje jedne od njenih ”osnovnih djelatnosti, monitoringa vrsta i staništa”.
Dodali su kako se pašnjak Borovo nalazi u ekološkoj mreži HR2000372 Dunav-Vukovar. ”Svatko tko je zainteresiran za posjet promatračnici istu može posjetiti, uz prethodnu najavu i pratnju djelatnika stručne službe Javne ustanove. Do sada nismo imali veća oštećenja na promatračnici te je služila svrsi”, stoji u odgovoru mada smo se osvjedočili kako je promatračnica zapravo pretvorena u golubinjak te je posve nejasno kako ”služi svrsi”.
Na pločama se može pročitati svaka deseta riječ
Podjednako otužno stanje je i na Dravi, stotinjak kilometara uzvodno od ušća u Dunav kod Aljmaša, gdje se u mjestu Čađavica nalazi sjedište Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije. Upravo je ta ustanova bila nositelj projekta Tri rijeke=jedan cilj (treća rijeka, uz Dravu i Dunav bila je Mura), a njena glavna referenca, vjerojatno, bila je izgradnja dva kilometra duge poučne staze nazvane Dravi u zagrljaj.
I danas se reklamira kao staza koja će vas ”voditi pored potoka i livada, kroz šumu pa sve do obale rijeke na kojoj je odmorište i promatračnica za ptice”. Kažu kako je na njoj i ”dvadesetak informativnih ploča uz koje ćete prolaziti, a koje će vam otkrivati niz zanimljivosti o biološkoj raznolikosti područja na kojem se nalazite, o flori i fauni koja tamo obitava”. I preporučuju: ”Otvorite sva osjetila dok budete šetali kako biste u potpunosti doživjeli i uživali u tom carstvu prirode”.
Slijedili smo upute i otvorili sva osjetila, a dio onoga što smo vidjeli zorno pokazuju i naše fotografije. Pokidane informativne ploče – na kojima je uz ljude tragove ostavila i flora i fauna ”biološke raznolikosti” tog ”carstva prirode” – do te su mjere izblijedjele i uništene da se može pročitati svaka deseta riječ. Poučna staza Dravi u zagrljaj izgrađena je, 2013. godine, novcem Virovitičko-podravske županije, u vrijeme kad je župan bio kasniji ministar i potpredsjednik Vlade, Tomislav Tolušić. Nešto malo, s tadašnjih 20.000 kuna, izgradnju poučne staze pomoglo je Ministarstvo turizma.
Kašnjenje projekta Hrvatskih voda kao isprika
Tatjana Arnold Sabo, ravnateljica Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode i ekološkom mrežom Virovitičko-podravske županije, u razgovoru za Telegram priznaje da je staza u derutnom stanju, ali to opravdava kašnjenjem projekta Hrvatskih voda Drava LIFE. Naime, taj projekt kasni nekoliko godina, a na mrežnim stranicama Hrvatskih voda može se pročitati kako Drava čini ”okosnicu budućeg petodržavnog Rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav te kao takva, u sadašnjem stanju, ima veoma velik potencijal za revitalizaciju, odnosno obnovu”.
A u planu te revitalizacije, kaže Arnold Sabo, trebala bi biti i obnova poučne staze Dravi u zagrljaj, pa se prije toga ne isplati ništa raditi na njenom uređenju. Naravno i projekt Drava LIFE (čija je ukupna vrijednost 4,6 milijuna eura) s iznosom od 2,8 milijuna eura financirat će Europska unija.
Premijer Andrej Plenković, kao i svita njegovih ministara, ali i dužnosnika na nižim razinama, u svakoj drugoj-rečenici hvale se nekim od EU projekata, koliko smo novca povukli iz europskih fondova i koliko je to važno za Hrvatsku. Projekt Tri rijeke=jedan cilj pokazuje kako je dio tog europskog novca bačen o vjetar, ne zbog toga što je potrošen na nepotrebne stvari, već zato što Hrvatska, koja je taj novac koristila, ne zna, ne može ili ne želi održavati ono što je tim novcem izgrađeno. Tako da bi projektu Tri rijeke=jedan cilj, bolje odgovarao naziv Tri rijeke=upitan cilj.