Desnica srlja u poraz.
Desnica, dakle, srlja u poraz.
Izdvojeni slučaj Mosta
Ovdje, barem zasad, ne treba svrstavati i Most. Makar se u dosta svjetonazorskih pitanja ta stranka razotkrila kao desnija od HDZ-a, ipak ju je teško – ideološki – dovesti u potpuno istu ravan s Hrastom, ili Nezavisnima za Hrvatsku. Nadalje, Most, za razliku od ostalih, ima prilično opipljivu šansu da osvoji taj jedan mandat u Europskom parlamentu.
Desnica, čvrsta hrvatska desnica, međutim, teško da će se osladiti strazburškim i briselskim poslima, primanjima i pripadajućom borbom za nacionalne interese. Ovdje valja, kao i uvijek kad su u pitanju predizborne analize, ostaviti prostora za iznenađenja iz biračkih kutija, no perspektive “crnih” ne izgledaju svijetlo.
Savez za Hrvatsku
Prije pet godina, “desniji od HDZ-a” i oni koje Karamarko nije volio, pa ih nije uzeo u svoju Domoljubnu koaliciju, formirali su političku grupaciju solidne snage. Savez za Hrvatsku nastupio je kao koalicija osam stranaka na izborima za Europski parlament i osvojio jako dobrih 6,88 posto glasova. Ipak, za tek koji promil im je izmaknuo mandat u Europskom parlamentu u koji je tad Hrvatska slala 11 zastupnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ova brojka od nedovoljnih 6,88 posto glasova (ljestvica će ovaj put biti koju desetinu postotnog boda niže, jer bi se trebao birati jedan zastupnik iz Hrvatske više) zastrašujuća je za perspektive aktualnih desnih blokova, Hrvatskih suverenista i koalicije Neovisni za Hrvatsku – HSP, predstavljene prekjučer.
Ni tri posto
Naime, po anketama je među Hrvatskim suverenistima jedino vrijedan spomena Hrast, koji u jednoj redovnoj anketi u ožujku teži 1,8 posto, a u drugoj je u grupaciji “ostali” (manje od jedan posto). Ostali članovi suverenista nemaju višu potporu, eventualno se mogu nadati da će ime Ruže Tomašić privući koji glas viška.
Kombinaciju HSP-NzH, pak, čine nekad jaki pravaši, koji su, međutim, odavno prestali biti faktor u nacionalnoj politici, a u anketama gostuju gotovo isključivo u rubrici “ostali”, te stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića koja, istina, raste posljednjih mjeseci, ali prosječni rejting za ožujak joj se nije dobacio ni preko tri posto (2,9).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako je bilo razgovora o zajedničkom nastupu ova dva desna bloka, dogovora nije bilo i hrvatska desnica, dakle, srlja u (još jedan) poraz.
Strah od Ruže?
U medijima se spominju dva ključna razloga izostanka dogovora između suverenista i koalicije HSP-NzH. Zlatko Hasanbegović je u nedavnoj izjavi razliku sveo na ideološku: “Mi nismo konzervativci, nego nacionalisti”, kazao je, no suverenisti su uvjereni u nešto drugačiju priču – da je, kako doznaje Novi list, presudio strah od Ruže Tomašić, odnosno mogućnosti da ona, bez obzira na poziciju na listi skupi uvjerljivo najviše preferencijalnih glasova i tako ponovi mandat u Europskom parlamentu.
Moguće je da je dio razloga izostanka dogovora i srljanja desnice u poraz u dvije navedene crtice. Međutim, bilo bi pogrešno zanemariti još jedna vrlo krupan razlog zašto su se radikalnije desne stranke odlučile na izlazak na europske izbore u dva odvojena bloka. Taj razlog nalikuje onom zbog kojeg se slična diferencijacija (samo na nešto višim anketnim pokazateljima i s realnom nadom u osvajanje bar jednog ili dva mandata) odvija i na lijevom centru i ljevici – radi se o zauzimanju pozicija pred one najvažnije, parlamentarne izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zalog za prave izbore
Pa tako, ako već takmace s iste strane političkog pola ne mogu ostaviti zaboravljene u prašini (iako se ni taj rasplet ne treba u potpunosti isključiti), makar će se pokazati snaga svake od opcija – i suverenista, i koalicije NzH-HSP, i, s druge strane, Starta, Amsterdamske koalicije, stranke Pametno, koalicije Možemo!-Orah-Nova ljevica… Ta snaga bit će ili zalog za pokušaj probijanja izbornog praga u barem nekoj od 11 izbornih jedinica na parlamentarnim izborima, ili miraz za pregovore o nekom većem političkom okrupnjavanju na političkim pustinjama koje su nastale povlačenjem Plenkovića prema centru ili efikasnim urušavanjem SDP-a kao stvarne alternative HDZ-u.
Ukoliko, međutim, rejtinzi stranaka desnice i tad ne budu značajno viši od današnjih, a značajnije okrupnjavanje jednako izostane kao pred europske izbore, onda će desnica srljati u još jedan, samo mnogo ozbiljniji i dalekosežniji poraz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska radikalna desnica srlja u poraz na EU izborima. Zašto?
Nepostizanje dogovora o većoj desnoj koaliciji vjerojatno je i pokušaj lova na što bolje startne pozicije u budućnosti
Po anketama je među Hrvatskim suverenistima jedino vrijedan spomena Hrast, koji u jednoj redovnoj anketi u ožujku “teži” 1,8 posto, a u drugoj je u grupaciji “ostali” (manje od jedan posto). Ostali članovi suverenista nemaju višu potporu, eventualno se mogu nadati da će ime Ruže Tomašić privući koji glas viška.
Desnica srlja u poraz.
Iako je Andrej Plenković HDZ koliko-toliko odvukao od najdesnijeg dijela političkog spektra s kojim je rado surađivao, a i dobrim dijelom mu ideološki pripadao Tomislav Karamarko, čini se da će mu to proći bez posljedica – makar na prvim sljedećim, europskim izborima. Štoviše, izlazak desnih stranaka u više blokova vjerojatno će značiti još koji dodatni mandat za HDZ (po d’Hondtu se glasovi onih koji ne prođu izborni prag proporcionalno raspodjeljuju najjačim strankama).
Desnica, dakle, srlja u poraz.
Izdvojeni slučaj Mosta
Ovdje, barem zasad, ne treba svrstavati i Most. Makar se u dosta svjetonazorskih pitanja ta stranka razotkrila kao desnija od HDZ-a, ipak ju je teško – ideološki – dovesti u potpuno istu ravan s Hrastom, ili Nezavisnima za Hrvatsku. Nadalje, Most, za razliku od ostalih, ima prilično opipljivu šansu da osvoji taj jedan mandat u Europskom parlamentu.
Desnica, čvrsta hrvatska desnica, međutim, teško da će se osladiti strazburškim i briselskim poslima, primanjima i pripadajućom borbom za nacionalne interese. Ovdje valja, kao i uvijek kad su u pitanju predizborne analize, ostaviti prostora za iznenađenja iz biračkih kutija, no perspektive “crnih” ne izgledaju svijetlo.
Savez za Hrvatsku
Prije pet godina, “desniji od HDZ-a” i oni koje Karamarko nije volio, pa ih nije uzeo u svoju Domoljubnu koaliciju, formirali su političku grupaciju solidne snage. Savez za Hrvatsku nastupio je kao koalicija osam stranaka na izborima za Europski parlament i osvojio jako dobrih 6,88 posto glasova. Ipak, za tek koji promil im je izmaknuo mandat u Europskom parlamentu u koji je tad Hrvatska slala 11 zastupnika.
Ova brojka od nedovoljnih 6,88 posto glasova (ljestvica će ovaj put biti koju desetinu postotnog boda niže, jer bi se trebao birati jedan zastupnik iz Hrvatske više) zastrašujuća je za perspektive aktualnih desnih blokova, Hrvatskih suverenista i koalicije Neovisni za Hrvatsku – HSP, predstavljene prekjučer.
Ni tri posto
Naime, po anketama je među Hrvatskim suverenistima jedino vrijedan spomena Hrast, koji u jednoj redovnoj anketi u ožujku teži 1,8 posto, a u drugoj je u grupaciji “ostali” (manje od jedan posto). Ostali članovi suverenista nemaju višu potporu, eventualno se mogu nadati da će ime Ruže Tomašić privući koji glas viška.
Kombinaciju HSP-NzH, pak, čine nekad jaki pravaši, koji su, međutim, odavno prestali biti faktor u nacionalnoj politici, a u anketama gostuju gotovo isključivo u rubrici “ostali”, te stranka Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića koja, istina, raste posljednjih mjeseci, ali prosječni rejting za ožujak joj se nije dobacio ni preko tri posto (2,9).
Iako je bilo razgovora o zajedničkom nastupu ova dva desna bloka, dogovora nije bilo i hrvatska desnica, dakle, srlja u (još jedan) poraz.
Strah od Ruže?
U medijima se spominju dva ključna razloga izostanka dogovora između suverenista i koalicije HSP-NzH. Zlatko Hasanbegović je u nedavnoj izjavi razliku sveo na ideološku: “Mi nismo konzervativci, nego nacionalisti”, kazao je, no suverenisti su uvjereni u nešto drugačiju priču – da je, kako doznaje Novi list, presudio strah od Ruže Tomašić, odnosno mogućnosti da ona, bez obzira na poziciju na listi skupi uvjerljivo najviše preferencijalnih glasova i tako ponovi mandat u Europskom parlamentu.
Moguće je da je dio razloga izostanka dogovora i srljanja desnice u poraz u dvije navedene crtice. Međutim, bilo bi pogrešno zanemariti još jedna vrlo krupan razlog zašto su se radikalnije desne stranke odlučile na izlazak na europske izbore u dva odvojena bloka. Taj razlog nalikuje onom zbog kojeg se slična diferencijacija (samo na nešto višim anketnim pokazateljima i s realnom nadom u osvajanje bar jednog ili dva mandata) odvija i na lijevom centru i ljevici – radi se o zauzimanju pozicija pred one najvažnije, parlamentarne izbore.
Zalog za prave izbore
Pa tako, ako već takmace s iste strane političkog pola ne mogu ostaviti zaboravljene u prašini (iako se ni taj rasplet ne treba u potpunosti isključiti), makar će se pokazati snaga svake od opcija – i suverenista, i koalicije NzH-HSP, i, s druge strane, Starta, Amsterdamske koalicije, stranke Pametno, koalicije Možemo!-Orah-Nova ljevica… Ta snaga bit će ili zalog za pokušaj probijanja izbornog praga u barem nekoj od 11 izbornih jedinica na parlamentarnim izborima, ili miraz za pregovore o nekom većem političkom okrupnjavanju na političkim pustinjama koje su nastale povlačenjem Plenkovića prema centru ili efikasnim urušavanjem SDP-a kao stvarne alternative HDZ-u.
Ukoliko, međutim, rejtinzi stranaka desnice i tad ne budu značajno viši od današnjih, a značajnije okrupnjavanje jednako izostane kao pred europske izbore, onda će desnica srljati u još jedan, samo mnogo ozbiljniji i dalekosežniji poraz.