Mi uopće nemamo zakon koji kontrolira političke kampanje na mrežama. Ozbiljno, možemo završiti kao Amerika

Važeći hrvatski zakoni, pa i najnoviji Prijedlog zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, koji je upravo prošao kroz javno savjetovanje, također se teško mogu nositi s izazovima koje donosi takva zloupotreba političkog oglašavanja.

Ukratko, na ishod bilo kojih sljedećih izbora u Hrvatskoj moći će se značajno utjecati novcem čija bi količina i izvor mogli ostati potpuno nepoznati.

Kome, kad i pošto – ne zna se

Najjača društvena mreža putem koje su ovakvi utjecaji najučinkovitiji je Facebook, koji u svijetu ima preko dvije milijarde, a u Hrvatskoj oko dva milijuna korisnika.

U stvarnom, fizičkom svijetu, za svaki plakat, ili oglas u medijima neke političke stranke ili kandidata mora se znati cijena i ime onog koji ju plaća. Na Facebooku se – po sadašnjem stanju stvari na toj društvenoj mreži i po slovu hrvatskih propisa – neće znati ne samo tko je i koliko platio za neki oglas, nego ni kome je on prikazan.

Naime, na američkim izborima se pokazalo kako je sasvim moguće političke, kao i ostale oglase, prikazivati ciljanoj skupini birača, u vremenu u koje naručitelju oglasa najviše odgovara. Po sadašnjem stanju stvari, to je još uvijek moguće u Hrvatskoj.

Opasno targetiranje birača

Dakle, ako analitika pokaže da se u, recimo, petoj izbornoj jedinici muški birači, između 30-45 godina, srednje školske spreme, koji slušaju Marka Perkovića Thompsona i vole akcijske filmove, dvoume oko toga da li da daju glas HDZ-u ili Nezavisnima za Hrvatsku, netko može baš toj demografskoj skupini u posljednjem tjednu izbora pokazivati oglase koji napadaju kandidata protivničke strane.

Tko financira te oglase, za čiju korist, kome su, koliko i za koji iznos novca prikazani, pa čak i njihov sadržaj (mimo onih koji su ga platili i onih kojima je prikazan) – ostaje posve nepoznato.

Vjera u demokraciju prva je žrtva

Sve to natjeralo je Sivu Vaidhyanathana, profesora na medijskim studijima Sveučilišta u Virginiji da prošle godine u tekstu za New York Times napiše sljedeće: “Mi smo usred svjetskog internetskog udara na demokraciju. (…) U informacijskom ratu 21. stoljeća koji se vodi na društvenim mrežama, vjera u demokraciju je prva žrtva”.

Facebook i ostale društvene mreže su se nakon američkih izbora 2016. godine ipak počeli mijenjati. Za izbore u SAD-u i Brazilu se politički marketinški materijal pokazuje pod oznakom “politički oglas”, a pored toga stoji i tko plaća taj sadržaj.

“Ove promjene neće u potpunosti spriječiti zloupotrebe. Borimo se protiv pametnih, kreativnih i dobro financiranih neprijatelja koji mijenjaju taktiku čim mi primijetimo zloupotrebu”, poručili su iz Facebooka povodom predstavljanja promjena pravila o političkim oglasima u svibnju ove godine. Te promjene, barem zasad, se ne odnose na druge zemlje, pa tako ni na Hrvatsku.

Problem koji hrvatski zakon ne prepoznaje

Ovaj problem se, pak, u hrvatskom aktualnom prijedlogu zakonskih izmjena o financiranju političkih aktivnosti ni na koji način ne prepoznaje.

“Hrvatska je svakako u opasnosti da postane meta stranih uplitanja u političke procese, ako to već nije postala. U Hrvatskoj je već sad zakonski zabranjeno financiranje političkih aktivnosti od strane stranih država, političkih stranaka i pravnih osoba, ali još uvijek ne znamo tko i s koliko novca financira različite političke kampanje na društvenim mrežama”, kaže nam Jelena Tešija, stručna suradnica GONG-a.

GONG predlaže nekoliko promjena zakona

Ova nevladina udruga je u javnoj raspravi predložila nekoliko promjena zakonskog teksta kako bi se u obzir ipak uzelo financiranje kampanja na društvenim mrežama. Naime, GONG je predložio da se pojam “medijskog oglašavanja” u zakonu precizira na način da se nedvosmisleno uključi i oglašavanje na portalima i društvenim mrežama.

Facebook, Google i Twitter bi, nadalje, morali DIP-u dostavljati podatke o financiranju političkih oglasa na svojim platformama, u što bi bilo uključeno i ime kupca oglasa i uplaćeni iznos.

‘Potrebno je precizirati zakone’

Na pitanje o tome ne bi li se možda pod “medijsko oglašavanje”, kako je općenito navedeno u zakonu, moglo podrazumijevati i oglašavanje na društvenim mrežama, Tešija kaže: “Budući da je politička kultura u Hrvatskoj takva kakva je, smatramo nužnim precizirati zakone kako bi se izbjeglo ikakvo pogrešno tumačenje pojedinog članka izvan konteksta samog zakona”.

Iz GONG-a se nadaju i da će rezultate u transparentnosti financiranja političkih kampanja, ali i sprječavanju širenja lažnih vijesti putem društvenih mreža polučiti i akcija Europske komisije koja je pokrenula izradu Kodeksa dobre prakse u suzbijanju dezinformacija, a koju su pozvane potpisati i velike društvene mreže i digitalne platforme.

A dotad će se, sva je prilika, na ishod izbora i tok političkih procesa u Hrvatskoj moći utjecati nepoznatom količinom novca nepoznatih donatora.