Nekad je nužno odabrati stranu

Hrvatska vojska i policija ubile su nedužni srpski par nakon Oluje. To je sad proglašeno aktom terorizma

Djeci ubijenih supružnika Republika Hrvatska mora platiti gotovo 1,7 milijuna kuna prema nepravomoćnoj presudi

Pripadnici Hrvatske vojske i policije ubili su Aleksu i Jelku Milić u dvorištu njihove kuće u Biljanima Gornjim nedaleko Benkovca. Bio je 5. kolovoz 1995. godine. Iako je tada trajala Vojno redarstvena operacija Oluja na tom području borbenih djelovanja nije bilo. Dan ranije svi pripadnici vojske tzv. Srpske Krajine napustili su područje oko Knina. Supružnici Milić pronađeni su mrtvi, spaljeni u uništenoj kući.

Sada, zbog ovog zločina, djeci ubijenih supružnika Republika Hrvatska mora platiti gotovo 1,7 milijuna kuna. Dva sina i kćer dobit će po 440 tisuća kuna ako presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu postane pravomoćna. Država će im nadoknaditi i 20 tisuća kuna za sprovod roditelja, te još oko 374 tisuće kuna sudskih troškova.

Bili su na strani pobunjenih Srba

Oba sina Milićevih bila su u postrojbama pobunjenih Srba. Utvrđeno je to tijekom sudskog postupka, a ni oni sami to nisu negirali. Obojica, kao i njihova sestra, sada žive u Srbiji. Otišli su uoči Oluje.

Sud kaže kako to, kao ni eventualna nelojalnost njihovih roditelja međunarodno priznatoj hrvatskoj vlasti ne može biti opravdanje za nasilnu smrt Alekse i Jelke Milić. Njihovo ubojstvo nije bila ratna šteta, što su na sudu pokušali dokazati predstavnici države, već teroristički akt.

Iskazi djece žrtva iz Biljana Gornjih

“Moji roditelji stalno su živjeli u mjestu Biljane Gornje. Ja sam taj dan radio nešto u polju i vidio sam nadiranje Hrvatske vojske sa svih strana. Roditelji su bili u dvorištu kuće. S njima je bio i susjed Jovan kojeg su vojnici odmah odveli. Jedan vojnik ostao je s roditeljima u dvorištu, a ja sam uspio pobjeći s ostalim mještanima kako bih spasio živu glavu.

Tek sam nekoliko godina kasnije preko humanitarnih organizacija saznao da su mi roditelji ubijeni i da su kao nepoznate osobe sahranjeni na srpskom groblju u Zadru. Jovan mi je rekao da su njega odveli u zatvor u Lepoglavi, dok su mama i tata ostali u dvorištu s drugim vojnikom koji je imao obilježja Hrvatske vojske. Nakon toga izgubio im se svaki trag”, svjedočio je sin Milićevih.

Je li itko odgovarao za ova ubojstva?

U međuvremenu je dobio informacije da je protiv jednog pripadnika HV-a bio pokrenut kazneni postupak zbog ubojstva njegovih roditelja, no zbog nedostatka dokaza sve je obustavljeno.

“Mene je Republika Srpska Krajina prisilno mobilizirala. Djelovao sam u raketnom sustavu, ali izvan zone pješadijskog ratovanja. Tog 5. kolovoza 1995. nisam imao nikakve aktivnosti. Bio sam na obiteljskom imanju. Moji roditelji nisu imali baš nikakve veze ni s JNA ni s vojskom Republike Srpske. Nisu bježali iz obiteljskog doma, jer su znali da nikome nisu ništa loše napravili”, opisao je sin Alekse i Jelke Milić. Objasnio je koliko ga je smrt roditelja pogodila, a posebno mu je bilo bolno kada je doznao na koji su način stradali.

Uloga u postrojbama pobunjenih Srba

I drugi sin Milićevih potvrdio je da je bio mobiliziran u pobunjeničku vojsku. “Bio sam 5. kolovoza kraj kuće roditelja. Nagovarao sam ih da odemo, ali nisu željeli ponavljajući kako nikome ništa nisu učinili”, ispričao je ovaj svjedok na sudu. Za informacije da su pripadnici HV-a u kući njegovih roditelja pronašli ‘neprijateljskog vojnika’ nije čuo. I njegova sestra sve je to potvrdila u svom iskazu.

Taj srpski vojnik, izvjesno, bio je Jovan Badžoka, susjed Milićevih, koji je 5. kolovoza 1995. uhićen u njihovom dvorištu.

Osuda za ratni zločin u Škabrnji

Badžoka je najprije, kako je sam ispričao na sudu, odveden u sabirni centar u Zadru, a zatim u zatvor.

“Bio sam mobiliziran i dužio sam automatsku pušku, no tog ju dana nisam imao uz sebe. Ostala mi je kod kuće. Ipak sam zarobljen iako nisam bio ni u kakvoj borbenoj akciji. Kasnije sam i osuđen na 10 godina zatvora zbog zločina u Škabrnji, ali potpuno neosnovano jer sam bio 15 kilometara dalje”, uvjeravao je Badžoka.

Prisjetio se u svom svjedočenju kako su hrvatski vojnici koji su došli u dvorište Milićevih bili mladi dečki. Jesu li oni i ubili Aleksu i Jelku samo je pretpostavio.

Presuda: ‘To je bio akt terorizma’

Da je određeni broj civila, među kojima su bili i supružnici Milić, ostao nakon Oluje u svojim domovima potvrđeno je i iz obavještajnih izvješća Glavnog stožera HV-a. Ona su tijekom procesa za odštetu zbog njihovog ubojstva dostavljena Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

“Radilo se o starijim osobama koje nisu predstavljale opasnost. Zato je svrha njihovih ubojstava evidentno bilo zastrašivanje. Po uvjerenju ovog suda ona zato imaju elemente terorističkog akta. Prema Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata Republika Hrvatska dužna je nadoknaditi tu štetu”, stoji u presudi kojom je naloženo plaćanje milijunske naknade zbog gubitka roditelja djeci Alekse i Jelke Milić.