Hrvatsko srpski odnosi uobičajeno su grozni i to se u sadašnjoj konstelaciji političkih odnosa u Srbiji ne može promijeniti. Sve vladajuće srpske političke garniture poslije ubojstva Zorana Đinđića ustraju na ekspanzionističkoj politici, koja je dovela do ratova na prostoru bivše Jugoslavije; službeni Beograd i dalje se nije kadar odreći paradigme o širenju srpskih državnih područja prema zapadu.
Ulaskom u EU Srbija mora prihvatiti granice
Očigledno je, dakle, da ne postoji nikakva mogućnost unapređenja hrvatsko srpskih odnosa, jer je za sve, ali doslovno sve političke opcije u Hrvatskoj, kao i za konsenzualnu većinu hrvatskih građana, srpska politika prema Hrvatskoj i Bosni potpuno neprihvatljiva. Što znači da će hrvatsko srpski odnosi i dalje žonglirati na rubu vrlo oštrog noža.
Osim u jednom slučaju. Riječ je o ulasku Srbije u Europsku uniju. Što brži ulazak Srbije u Europsku uniju u strateškom je hrvatskom nacionalnom interesu. Evo zašto.
Ulaskom u Europsku uniju Srbija mora prihvatiti sadašnje državne granice Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Ulazak u Europsku uniju automatski poništava povijesnu srpsku ekspanzionističku politiku prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbija dubinski ne želi ući u Uniju
Takva politika postaje i praktično, i legalno, pa čak i ideološki nemoguća: ne možete biti članica Europske Unije i zaista ozbiljno posezati za teritorijem druge članice Europske Unije. Okej, Orban i Meloni su primjeri da se i to može, ali zasad na verbalnoj folklornoj razini. Na sadržajnoj ipak ne.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ulazak Srbije, kao i Bosne i Hercegovinu u Europsku uniju, mogao bi za vrlo dugo vremensko razdoblje deaktivirati permanentno eksplozivnu geopolitičku prijetnju velikosrpskog nacionalizma. Osim toga, ulazak Srbije i Bosne i Hercegovine u Europsku uniju poništio bi secesionističke prijetnje Republike Srpske i trajno riješio status Kosova, kojeg bi se Srbija morala i formalno odreći.
Takav je happy end nažalost nemoguć. Sadašnja Srbija ne samo da nije kadra, nego dubinski ne želi ući u Europsku uniju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatskoj se strateški isplati da Srbija što prije uđe u EU. Ali Beograd ne samo da nije kadar, nego to niti ne želi
Hrvatsko srpski odnosi i dalje će žonglirati na rubu vrlo oštrog noža
Ulazak Srbije, kao i Bosne i Hercegovinu u Europsku uniju, mogao bi za vrlo dugo vremensko razdoblje deaktivirati permanentno eksplozivnu geopolitičku prijetnju velikosrpskog nacionalizma. Osim toga, ulazak Srbije i BiH u Europsku uniju poništio bi secesionističke prijetnje Republike Srpske i trajno riješio status Kosova
Hrvatsko srpski odnosi uobičajeno su grozni i to se u sadašnjoj konstelaciji političkih odnosa u Srbiji ne može promijeniti. Sve vladajuće srpske političke garniture poslije ubojstva Zorana Đinđića ustraju na ekspanzionističkoj politici, koja je dovela do ratova na prostoru bivše Jugoslavije; službeni Beograd i dalje se nije kadar odreći paradigme o širenju srpskih državnih područja prema zapadu.
Aleksandar Vučić jedan je od brojnih epigona te velikosrpske projekcije rješavanja srpskog nacionalnog pitanja, koja je oblikovana prije više od sto godina, ali je i danas, nažalost, itekako aktualna.
Ulaskom u EU Srbija mora prihvatiti granice
Očigledno je, dakle, da ne postoji nikakva mogućnost unapređenja hrvatsko srpskih odnosa, jer je za sve, ali doslovno sve političke opcije u Hrvatskoj, kao i za konsenzualnu većinu hrvatskih građana, srpska politika prema Hrvatskoj i Bosni potpuno neprihvatljiva. Što znači da će hrvatsko srpski odnosi i dalje žonglirati na rubu vrlo oštrog noža.
Osim u jednom slučaju. Riječ je o ulasku Srbije u Europsku uniju. Što brži ulazak Srbije u Europsku uniju u strateškom je hrvatskom nacionalnom interesu. Evo zašto.
Ulaskom u Europsku uniju Srbija mora prihvatiti sadašnje državne granice Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Ulazak u Europsku uniju automatski poništava povijesnu srpsku ekspanzionističku politiku prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Srbija dubinski ne želi ući u Uniju
Takva politika postaje i praktično, i legalno, pa čak i ideološki nemoguća: ne možete biti članica Europske Unije i zaista ozbiljno posezati za teritorijem druge članice Europske Unije. Okej, Orban i Meloni su primjeri da se i to može, ali zasad na verbalnoj folklornoj razini. Na sadržajnoj ipak ne.
Ulazak Srbije, kao i Bosne i Hercegovinu u Europsku uniju, mogao bi za vrlo dugo vremensko razdoblje deaktivirati permanentno eksplozivnu geopolitičku prijetnju velikosrpskog nacionalizma. Osim toga, ulazak Srbije i Bosne i Hercegovine u Europsku uniju poništio bi secesionističke prijetnje Republike Srpske i trajno riješio status Kosova, kojeg bi se Srbija morala i formalno odreći.
Takav je happy end nažalost nemoguć. Sadašnja Srbija ne samo da nije kadra, nego dubinski ne želi ući u Europsku uniju.