Nekad je nužno odabrati stranu

Hrvatsku vodi 10 tisuća političara, a svi pokušaji gašenja besmislenih lokalnih jedinica propadaju. Je li čudo što nam tako dobro ide?

Imamo općine koje očito postoje samo zbog radnih mjesta za općinsku administraciju

Lokalni izbori ponovno su nas posjetili na apsurdnost mreže lokalnih jedinica. Hrvatska, koja sada vjerojatno ima manje od četiri milijuna stanovnika, organizirana je kroz 576 lokalnih jedinica, odnosno 428 općina, 127 gradova, 20 županija, te Grad Zagreb, koji je ujedno i grad i županija.

Uz to, naravno ide i 20 župana, 428 načelnika općina, 128 gradonačelnika, oko 740 zamjenika te oko 8.200 vijećnika. Kada sve to zbrojimo, Hrvatsku na raznim razinama vodi blizu 10 tisuća političara. S obzirom na taj broj, nije čudo što nam tako dobro ide.

Male su šanse da će bilo tko ići na smanjenje broja lokalnih jedinica

Iako se već godinama upozorava na potrebu racionalizacije te mreže, ukidanjem i spajanjem pojedinih jedinica, te pretvaranjem županija u veće cjeline, to se do sada nije dogodilo, a mala je i vjerojatnost da ćemo to ikada dočekati.

Velikim strankama taj sustav odgovara iz više razloga, a glavni je to što u tako razgranatom sustavu imaju gotovo neograničene mogućnosti “zbrinjavanja” stranačkih kadrova, a i novac koji prolazi kroz te sustave nije mali. Gradovi općine i županije zapošljavaju oko 14 tisuća ljudi, i pod svojom kontrolom imaju oko 30 milijardi kuna.

Hrvatskoj je dovoljno 120 lokalnih jedinica

Postojali su prijedlozi, poput onog profesora Ivana Koprića, s Pravnog fakulteta u Zagrebu, da se broj lokalnih jedinica smanji na 120. Naime, prema demografskim i geografskim studijama, Hrvatska ima četiri regionalna urbana centra i još oko 120 manjih urbanih središta, te bi ta mreža trebala biti temelj za stvaranje novih lokalnih jedinica.

Ključni problem lokalnih jedinica je slab ekonomski kapacitet. U dobrom dijelu lokalnih jedinica gospodarska aktivnost je na vrlo niskoj razini, mnoge od njih oslanjaju se na tradicionalne djelatnosti, poput poljoprivrede. Slaba ekonomska aktivnost vodi ka depopulaciji, jer zbog nedostatka poslova ljudi sele u veće gradove ili u inozemstvo.

Načelnik sa 104 glasa uz izlaznost od preko 60 posto

Kolika je opravdanost postojanja pojedinih općina pokazali su i ovi izbori. Medijsku pozornost privukla je općina Civljane, vjerojatno najmanja lokalna jedinica u Hrvatskoj, sa svega nekoliko stotina stanovnika. U tom je selu načelnik dobio izbore sa 104 glasa, s time da je izlaznost bila preko 60 posto. Načelnik te općine inače ima plaću od oko 14.800 kuna bruto. Dakle, samo bruto plaća porezne obveznike košta oko 180 tisuća kuna godišnje, bez ostalih troškova.

Takve općine, s nekoliko stotina stanovnika, naravno, ne žive od vlastitih prihoda, već im se novac da bi mogle funkcionirati osigurava preraspodjelom ili iz državnog proračuna, pa je praktički jedini smisao njihovog postojanja to da zapošljavaju općinsku administraciju.

Ni najmanje općine nisu pošteđene malverzacija

Istovremeno, čak i u najmanjim općinama ima primjera ozbiljnih malverzacija. Prošle i pretprošle godine pokrenute su istrage protiv načelnika Škabrnje. Riječ je o općini u zadarskom zaleđu koja prema popisu iz 2011. godine ima oko 1.700 stanovnika. Njihov načelnik osumnjičen je da je “zloupotrijebio položaj i ovlasti” ili u prijevodu, službenom karticom plaćao privatne troškove i podizao novac, pa je općina koju vodi, prema tvrdnjama USKOK-a oštećen za oko 900 tisuća kuna.

Nijedna vlada do sada nije se upustila u ozbiljnu reformu lokalnih jedinica. Zašto i bi, kad vide da su hrvatski porezni obveznici očito spremni to sve financirati?