Novo poglavlje omiljene desničarske legende o plaćenicima i stranim plaćenicima danas nam je predstavio i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Očito mu se dopao rezon Miroslava Škore, koji je u ovoj kampanji probio sve uši svojim detektivskim otkrićem da su nevladine građanske udruge u kojima su radili ljudi iz Tomaševićevog Možemo, ma zamisli, primale novac za provođenje projekata za koje su se izborile na javnim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Te Škorine optužbe jednako su inteligentne kao kad bi se njega nazivalo plaćenikom zašto što ga plaćaju ne samo za koncerte, nego još i za izvođenje njegovih pjesama na radiju. Ili kad bi netko cijelu Hrvatsku nazvao stranom plaćenicom jer je već toliko novca za projekte dobila iz EU fondova. Dobro, Škoro je Škoro, ali ipak se nismo nadali da će se s njime u kolo uhvatiti i Plenković koji je, doduše, promijenio metu, ali zadržao luk i strijelu iste proizvodnje. Dakle, po ušima da su plaćenici dobile su danas od njega televizije i mediji općenito, odnosno novinari, urednici te kritički nastrojeni analitičari koje pozivaju da komentiraju političke događaje, u ovom slučaju lokalne izbore.
Sirotog Filipovića htjeli su zbuniti i poniziti
Krunski dokaz za tako nadrealne tvrdnje iz usta predsjednika jedne europske vlade je to što su se – kako je rekao – i na RTL-u i na Novoj TV, propalom HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika Zagreba Davoru Filipoviću obraćali pogrešno mu izgovarajući ime. To ne može biti slučajno, eksplicirao je opširno Plenković na maloj press konferenciji dok su se u njegovoj uobrazilji rojile najstrašnije prispodobe o medijskoj uroti protiv HDZ-a. To su, dakako, radili smišljeno, da sirotog Filipovića zbune, izlude i ponize.
A kad je reporter N1 televizije zatražio dodatna objašnjenja za takvu paranoju, Plenković mu je sunuo u čelo da bi njegova kuća ”pogotovo trebala napisati plakat kakva je ona ideološka televizija”. Kao plaćeničku figuru posebno je imenovao i jednoga od RTL-ovih izbornih komentatora, profesora Dražena Lalića, koga je RTL televizija kao angažirala da iznosi svoje analize, a zapravo da krvnički blati Plenkovićevog odabranika za Zagreb.
Moguće da su urednici imali i noćne sastanke
Jadno je i žalosno da premijer, dok na van djeluje kao da je posve pri zdravoj pameti, zamišlja kako su se konkurentska uredništva zaplotnjački dogovorila da će Filipoviću fulati ime ne bi li mu se narugali. Valjda su oko toga nazivali jedni druge s raznim bolesnim idejama. Moguće čak da su imali posebne noćne sastanke na kojima su davali prijedloge kako će ga točno osloviti da ga izbace iz takta. Sve su druge oslovljavali ispravnim imenima i prezimenima, ali Filipovića ne. A onda ga je još i ”plaćenik” Dražen Lalić ”ogadio na najgori mogući način”.
Sve su to radili, smatra predsjednik HDZ-a, kako bi se poslije mogli smijati i cerekati i, dakako, zato da Filipović na kraju izgubi izbore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Filipović ih je na kraju spektakularno i izgubio plasiravši se u prvom krugu tek na četvrto mjesto, ali to, prema Plenkoviću nije zato što su ga drugi potukli, nego jer su mu namjerno promijenili ime. Pa su birači to ime tražili kao ludi na izbornim listićima, ali njega nije bilo.
Sirovi sofizam i bijedna utjeha
Ovo je baš zgodna prilika da se sjetimo kako je Plenkovićeva predsjednica Republike, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, u jednoj zgodi otela novinaru iz ruke mikrofon jer joj se nije sviđalo odgovarati na njegova pitanja. Tom jedinstvenom slučaju u medijskoj povijesti Plenković sada dodaje novu orbanovsku ekstenziju.
On, doduše, još nije fizički posegnuo za sredstvom novinarskog rada, nije iščupao žice, ali je mentalno ideja ista. Predsjednik HDZ-a uređivao bi medijske priloge kao što ih, preko svojih ađutanata, uređuje na javnoj televiziji koju su zakonski obavezni financirati svi građani. Tamo se njemu i njegovima neograničeno dive. A kad mu to drugdje već ne daju, onda je jedini način odmazde da se medije optuži za prostačko navijanje i plaćeničko silovanje kodeksa. Odatle ta infantilna suludost da su se Filipoviću orkestrirano obraćali kao Damiru a ne Davoru, ili ono da je u Splitu Vice Mihanović poražen jer je bio izložen neviđenoj medijskoj harangi, ili da su naručili takve komentatore kojima su prethodno dostavile transkript mišljenja koja će izgovoriti u programu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenkovićevi kandidati, dakle, nisu mogli omanuti kao što omanu svi drugi, jer za njih nije glasalo dovoljno ljudi, nego zato što im je igra namještena. Kakav sirovi sofizam i kakva bijedna utjeha.
Hrvatsku vodi čovjek koji zamišlja da se konkurentski mediji dogovaraju kako će krivo izgovarati ime HDZ-ovca
Jadno je i žalosno da premijer, dok na van djeluje kao da je posve pri zdravoj pameti, zamišlja kako su se uredništva dogovorila da će Filipoviću fulati ime
Filipović je na kraju spektakularno izgubio izbore, plasiravši se u prvom krugu tek na četvrto mjesto, ali to, prema Plenkoviću nije zato što su ga drugi potukli, nego jer su mu namjerno promijenili ime. Pa su birači to ime tražili kao ludi na izbornim listićima, ali njega nije bilo
Novo poglavlje omiljene desničarske legende o plaćenicima i stranim plaćenicima danas nam je predstavio i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Očito mu se dopao rezon Miroslava Škore, koji je u ovoj kampanji probio sve uši svojim detektivskim otkrićem da su nevladine građanske udruge u kojima su radili ljudi iz Tomaševićevog Možemo, ma zamisli, primale novac za provođenje projekata za koje su se izborile na javnim natječajima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Te Škorine optužbe jednako su inteligentne kao kad bi se njega nazivalo plaćenikom zašto što ga plaćaju ne samo za koncerte, nego još i za izvođenje njegovih pjesama na radiju. Ili kad bi netko cijelu Hrvatsku nazvao stranom plaćenicom jer je već toliko novca za projekte dobila iz EU fondova. Dobro, Škoro je Škoro, ali ipak se nismo nadali da će se s njime u kolo uhvatiti i Plenković koji je, doduše, promijenio metu, ali zadržao luk i strijelu iste proizvodnje. Dakle, po ušima da su plaćenici dobile su danas od njega televizije i mediji općenito, odnosno novinari, urednici te kritički nastrojeni analitičari koje pozivaju da komentiraju političke događaje, u ovom slučaju lokalne izbore.
Sirotog Filipovića htjeli su zbuniti i poniziti
Krunski dokaz za tako nadrealne tvrdnje iz usta predsjednika jedne europske vlade je to što su se – kako je rekao – i na RTL-u i na Novoj TV, propalom HDZ-ovom kandidatu za gradonačelnika Zagreba Davoru Filipoviću obraćali pogrešno mu izgovarajući ime. To ne može biti slučajno, eksplicirao je opširno Plenković na maloj press konferenciji dok su se u njegovoj uobrazilji rojile najstrašnije prispodobe o medijskoj uroti protiv HDZ-a. To su, dakako, radili smišljeno, da sirotog Filipovića zbune, izlude i ponize.
A kad je reporter N1 televizije zatražio dodatna objašnjenja za takvu paranoju, Plenković mu je sunuo u čelo da bi njegova kuća ”pogotovo trebala napisati plakat kakva je ona ideološka televizija”. Kao plaćeničku figuru posebno je imenovao i jednoga od RTL-ovih izbornih komentatora, profesora Dražena Lalića, koga je RTL televizija kao angažirala da iznosi svoje analize, a zapravo da krvnički blati Plenkovićevog odabranika za Zagreb.
Moguće da su urednici imali i noćne sastanke
Jadno je i žalosno da premijer, dok na van djeluje kao da je posve pri zdravoj pameti, zamišlja kako su se konkurentska uredništva zaplotnjački dogovorila da će Filipoviću fulati ime ne bi li mu se narugali. Valjda su oko toga nazivali jedni druge s raznim bolesnim idejama. Moguće čak da su imali posebne noćne sastanke na kojima su davali prijedloge kako će ga točno osloviti da ga izbace iz takta. Sve su druge oslovljavali ispravnim imenima i prezimenima, ali Filipovića ne. A onda ga je još i ”plaćenik” Dražen Lalić ”ogadio na najgori mogući način”.
Sve su to radili, smatra predsjednik HDZ-a, kako bi se poslije mogli smijati i cerekati i, dakako, zato da Filipović na kraju izgubi izbore.
Filipović ih je na kraju spektakularno i izgubio plasiravši se u prvom krugu tek na četvrto mjesto, ali to, prema Plenkoviću nije zato što su ga drugi potukli, nego jer su mu namjerno promijenili ime. Pa su birači to ime tražili kao ludi na izbornim listićima, ali njega nije bilo.
Sirovi sofizam i bijedna utjeha
Ovo je baš zgodna prilika da se sjetimo kako je Plenkovićeva predsjednica Republike, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, u jednoj zgodi otela novinaru iz ruke mikrofon jer joj se nije sviđalo odgovarati na njegova pitanja. Tom jedinstvenom slučaju u medijskoj povijesti Plenković sada dodaje novu orbanovsku ekstenziju.
On, doduše, još nije fizički posegnuo za sredstvom novinarskog rada, nije iščupao žice, ali je mentalno ideja ista. Predsjednik HDZ-a uređivao bi medijske priloge kao što ih, preko svojih ađutanata, uređuje na javnoj televiziji koju su zakonski obavezni financirati svi građani. Tamo se njemu i njegovima neograničeno dive. A kad mu to drugdje već ne daju, onda je jedini način odmazde da se medije optuži za prostačko navijanje i plaćeničko silovanje kodeksa. Odatle ta infantilna suludost da su se Filipoviću orkestrirano obraćali kao Damiru a ne Davoru, ili ono da je u Splitu Vice Mihanović poražen jer je bio izložen neviđenoj medijskoj harangi, ili da su naručili takve komentatore kojima su prethodno dostavile transkript mišljenja koja će izgovoriti u programu.
Plenkovićevi kandidati, dakle, nisu mogli omanuti kao što omanu svi drugi, jer za njih nije glasalo dovoljno ljudi, nego zato što im je igra namještena. Kakav sirovi sofizam i kakva bijedna utjeha.