HZZO pljačka: 'Bio je naš ratni heroj , a onda je upucao kuma i bacio se u prevare za braniteljske naknade'

U pitanju su teške optužbe prema kojima je novac iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od kraja 2002. do početka 2005. godine izvlačen uz pomoć lažne dokumentacije o sudjelovanju u Domovinskom ratu te isplaćivan osobama koje na tu naknadu za bolovanje nisu ni imale pravo. Među onima koji su uzeli izvučeni novac spominju se i bivši ministar branitelja Mijo Crnoja te likvidirani poduzetnik Vinko Žuljević Klica.

Ubojstvo kuma

Obojica su dobila novac pod još uvijek nerasvijetljenim okolnostima. Karlović je bio jedan od posrednika u tom, kako se sumnja, ilegalnom izvlačenju više od 30 milijuna kuna naknada za bolovanje branitelja iz Domovinskog rata. U ovom je slučaju nedavno protiv službenice HZZO-a Jadranke Dinčir, te jednog od posrednika, Branka Beusa, podignuta optužnica, a uskoro bi se slučaj trebao početi rasplitati i na sudu.

Karlović, istinski ratni heroj koji je nakon okončanja vojnih operacija ušao u poduzetničke vode, a početkom 2000-ih, čini se, svoj neupitni status do kraja stavio na kocku, morat će se ponovno pojaviti u sudnici. Na Županijskom sudu u Zagrebu posljednji put bio je prije nekoliko godina, kada mu je suđeno zbog ubojstva vlastita kuma Adriana Čupića. Naime, Karlović je nakon rata krenuo u privatni biznis s nekretninama, ali je ubrzo zapao i u financijske probleme.

Tada se, krajnje neočekivano, našao na meti vlastita kuma Čupića, koji ga je kamatario i prijetio mu ubojstvom. Ne mogavši više trpjeti prijetnje i ucjene te dug koji se s 200 popeo na 700 tisuća eura, Karlović ga je ustrijelio – 30. listopada 2008. godine ispalio mu je nekoliko hitaca u glavu i dao se u bijeg. Likvidaciji je prethodila svađa zbog dugova. Čupićevo beživotno tijelo pronađeno je u automobilu nedaleko od Save. Uslijedila je 20-dnevna potrage za odbjeglim ubojicom, a na kraju ga je policiji prijavila supruga.

Slaba kazna

“Pritvor mi je teže pao nego torture u Vukovaru 1991. godine”, ispričat će kasnije Karlović. O mučenjima u srpskim logorima svjedočio je i u Haagu. Svoju životnu priču opisao je u knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru”, što ju je počeo pisati dok je u pritvoru čekao rasplet suđenja za ubojstvo kuma. Tvrdi da je nakon mučenja te 1991. godine dobio novu motivaciju i utjehu te snagu da izdrži sve životne nevolje.

Svoju ulogu u ovoj velikoj HZZO-ovoj aferi najprije je pokušao negirati. Tvrdio je da se bavio isključivo građevinskim radovima. Međutim, ubrzo je ipak priznao da je od Beusa saznao za naknadu za bolovanje zbog posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Beus mu je još 2003. godine rekao na koji način je može ostvariti. No, Beus je za tu svoju pomoć tražio i 50 posto iznosa naknade.

“Pristao sam na to jer mi je tvrtka upala u financijske probleme. Sjećam se da sam od dokumentacije trebao prikupiti povijesti bolesti, ratni put i još neke papire. Zahtjev za ostvarivanjem prava na ovu naknadu napisao sam osobno i sve to predao Beusu. On mi je javio svaki put kada bi novac sjeo”, prisjetio se Karlović, kojem je u tri navrata HZZO isplatio po sto tisuća kuna. Pola tog iznosa, te još po tisuću kuna dao je Beusu.

Shvativši da na taj način može doći do dobre zarade Karlović je i sam ubrzo postao posrednik. “Karlovića znam još iz Domovinskog rata.

Kako smo varali

Bio je u I. gardijskoj brigadi, Tigrovima. Viđali smo se kasnije, 2000.-ih i u fitness centru na zagrebačkom Velesajmu gdje su trenirali pripadnici Tigrova. Tamo sam načuo informaciju da se braniteljima koji su zbog ranjavanja bili na bolovanju priznaje pravo na naknadu. Karlović je bio sposoban i okretan, pa mi je obećao da će ishoditi naknadu i za mene. Ja sam mu samo trebao predati dokumentaciju”, ispričao je Karlovićev prijatelj i poslovni suradnik Srećko Karić kojem je ubrzo nakon tog dogovora na račun sjelo sto tisuća kuna. Od toga je 60 posto morao predati Karloviću.

“Ne znam je li bilo još uplata. Vjerojatno jest, ali kako nam je tvrtka bila u blokadi Karlović je sve rješavao. Podizao je i novac”, objašnjava Karić kojem su nakon prve, uplaćene još dvije rate od gotovo sto tisuća kuna. Branitelji kojima je Karlović sredio naknadu za bolovanje zamjerali su mu što se družio s Beusom.

“Znali smo da on nije istinski branitelj i da se bavi mutnim poslovima”, riječi su Srećka Leškovića koji je također Karloviću predao dokumentaciju i zahtjev za isplatom naknade od HZZO-a.

Karlović je u ovu priču uvukao i Edina Jusufovića, koji je u to vrijeme radio u njegovoj tvrtki. “Čudilo me što sam pola love morao dati njemu. Zato sam ga pitao je li sve legalno, a on mi je rekao da je sve po zakonu, samo se mora honorirati one koji mogu ubrzati isplatu”.

Teške malverzacije

Sam Karlović je znao da Beus sve sređuje s jednom ženom iz Klovićeve (jedno od sjedišta HZZO-a op.a.) Tvrdi da ju nije upoznao. Međutim, njemu, kao i mnogim drugim braniteljima, sjećanje se osvježilo kada su shvatili da bi se i sami mogli naći na popisu okrivljenika u ovoj aferi.

“Čuo sam ranih 2000.-ih u Udruzi HVIDRA-e na Peščenici da se dijele neki novci. Zato sam zajedno s drugim braniteljima napisao zahtjev HZZO-u. Dosta dugo nisam dobio odgovor, pa su mi rekli da zovem Beusa”, prepričao je Damir Vitić, umirovljeni pripadnik Tigrova kojem je na račun sjelo oko sto tisuća kuna. Od toga je čak 60 tisuća predao Beusovu sinu.

“Žao mi je što sam uzeo tu naknadu ako doista nisam imao pravo na nju. Vodio sam se onom logikom, ‘kud svi magarci, tud i ja'”, zaključio je Vitić, dok je Željko Lešćan opisao kako je Karloviću, svom suborcu iz I. gardijske brigade, proslijedio sav novac, gotovo 300 tisuća kuna što mu ih je isplatio HZZO.

Sve to, Vilim Karlović morat će još jednom javno opisati i na sudu. Ovih dana u sudsku zgradu na Zrinjevcu dolazi tek u sklopu redovnog javljanja sucu, budući da je na uvjetnom otpustu – preostalom dijelu šestogodišnje kazne što ju je dobio zbog ubojstva kuma. Sljedeći put doći će i kao jedan od ključnih svjedoka teških malverzacija s braniteljskim naknadama.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 2. travnja 2016.