Malo koja bitnija izborna kampanja djelovala je otužnije i izgubljenije od one koju je Zoran Đogaš, prstom nesretne sudbine, morao odraditi između dva kruga gradonačelničkih izbora u Splitu. Ivici Puljku nedostajalo je tek nešto više od jedan posto glasova da se priča zaključi u prvom krugu što bi, stječe se dojam, bio pravi blagoslov i za njegovog protukandidata i za stranku koja je Đogaša kandidirala i za onu nekolicinu visokih dužnosnika koji su pohodili Split u ova dva tjedna očekujući izvjestan nedjeljni poraz.
Stiče se dojam da su od Đogaša digli ruke svi koji su ga ugurali u utrku za koju je od samog početka bilo jasno da je jako, jako teško može dobiti. Nema bolje usporedbe od one s izvanrednim izborima u Ličko-senjskoj županiji 2019. godine, kad je HDZ u (tad) neuspješnom pokušaju detroniziranja odmetnutog župana Darka Milinovića u Liku na višednevno kampiranje slao gotovo sve ministre u Vladi. Gospoda iz Banskih dvora, jasno, donosila su sa sobom desetine milijuna kuna vrijedne razvojne projekte, a premijer je držao zapaljive govore.
Sad je Plenković skoknuo na Splitski festival, grintajući o tome kako situacija u gradu očito nije normalna, jer da jest, onda bi situacija u prvom krugu bila obrnuta. Divna motivacija biračima – s kojom se igrao i zlosretni i politički dramatično limitirani HDZ-ov kandidat – poruči im da nisu normalni ako želiš da ti daju glas.
Pločice s imenima poginulih branitelja?!
Trešnjica na vrhu torte bio je finalni posjet iz Zagreba, jučerašnje spuštanje do mora ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, čije su rečenice bile natopljene entuzijazmom i motivacijom prosječnog niskorangiranog hrvatskog državnog službenika. Radnim danom, u pet minuta do 16 sati.
Koliki je očaj i bezidejnost obuzeo cijelu kampanju najbolje je pokazao jednom usputnom rečenicom sam HDZ-ov kandidat, koji do glasova, eto, pokušava doći i obećanjem o tome da će se po gradu postaviti pločice s imenima poginulih hrvatskih branitelja. Na završnom obraćanju javnosti je, pak, Đogaš nastupio potpuno spontano – pročitao je napisani govor i – otišao. Djelovalo je poput bijega.
Preokret kakav se nikad nije dogodio
Bez obzira na sve, valja uvažiti činjenicu da niti jedni izbori nisu odlučeni dok se ne prebroje glasovi. Teoretski je HDZ-ov kandidat u pravu, u nedjelju se doista počinje s 0:0 i matematički je sve moguće. Međutim, čak i kad se stavi na stranu HDZ-ova tragična i bezvoljna kampanja između dva kruga, preokret poput onog kojeg bi on morao napraviti, da pobijedi čovjeka koji je u prvom krugu dobio 48,73 posto glasova – nije se dosad nikad dogodio u Hrvatskoj.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Najbliže ovakvom čudu bila je Suzana Jašić (Možemo!) koja je lani u Pazinu u drugom krugu pobijedila kandidata IDS-a, iako je ovaj u prvom dobio golemih 47,94 posto glasova. Ali, ova situacija je jako teško usporediva sa splitskom. Naime, u prvom krugu u Pazinu bio je još i SDP-ov kandidat s 11 posto glasova. U Splitu su, pak, kandidati s političkog centra i ljevice, koji su daleko bliži Puljku, osvojili još šest-sedam posto glasova, plus skoro pet posto kandidata Mosta, stranke koja je možda u najžešćem sukobu s HDZ-om od svih ostalih.
Posljednji udarac s Desinca
Đogaš, stoga, osim one matematičke i teoretske – nema šanse. Da su u vrhu državne vlasti savršeno svjesni toga pokazuje i činjenica da je predzadnju večer prije izborne šutnje objavili rezultate interne policijske istrage o incidentu kod Desinca.
Policija je, dakle, zaključila je da su policajci s pravom pucali bojevom municijom u navijače. Navijače Hajduka. HDZ-ovom kandidatu u Splitu, dakle, sva je prilika, slijedi majka svih poraza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I HDZ i Đogaš svjesni su što im slijedi u Splitu u nedjelju. Zato su i imali tako nevoljku i mučnu kampanju
Dok mu prijeti majka svih poraza, Đogaš obećava postaviti pločice s imenima poginulih branitelja
Da su u vrhu državne vlasti savršeno svjesni izglednog poraza u Splitu pokazuje i činjenica da su predzadnju večer prije izborne šutnje objavljeni rezultati interne policijske istrage o incidentu kod Desinca. Policija je zaključila je da su policajci s pravom pucali bojevom municijom u navijače. Navijače Hajduka
Malo koja bitnija izborna kampanja djelovala je otužnije i izgubljenije od one koju je Zoran Đogaš, prstom nesretne sudbine, morao odraditi između dva kruga gradonačelničkih izbora u Splitu. Ivici Puljku nedostajalo je tek nešto više od jedan posto glasova da se priča zaključi u prvom krugu što bi, stječe se dojam, bio pravi blagoslov i za njegovog protukandidata i za stranku koja je Đogaša kandidirala i za onu nekolicinu visokih dužnosnika koji su pohodili Split u ova dva tjedna očekujući izvjestan nedjeljni poraz.
Stiče se dojam da su od Đogaša digli ruke svi koji su ga ugurali u utrku za koju je od samog početka bilo jasno da je jako, jako teško može dobiti. Nema bolje usporedbe od one s izvanrednim izborima u Ličko-senjskoj županiji 2019. godine, kad je HDZ u (tad) neuspješnom pokušaju detroniziranja odmetnutog župana Darka Milinovića u Liku na višednevno kampiranje slao gotovo sve ministre u Vladi. Gospoda iz Banskih dvora, jasno, donosila su sa sobom desetine milijuna kuna vrijedne razvojne projekte, a premijer je držao zapaljive govore.
Sad je Plenković skoknuo na Splitski festival, grintajući o tome kako situacija u gradu očito nije normalna, jer da jest, onda bi situacija u prvom krugu bila obrnuta. Divna motivacija biračima – s kojom se igrao i zlosretni i politički dramatično limitirani HDZ-ov kandidat – poruči im da nisu normalni ako želiš da ti daju glas.
Pločice s imenima poginulih branitelja?!
Trešnjica na vrhu torte bio je finalni posjet iz Zagreba, jučerašnje spuštanje do mora ministra branitelja i potpredsjednika Vlade Tome Medveda, čije su rečenice bile natopljene entuzijazmom i motivacijom prosječnog niskorangiranog hrvatskog državnog službenika. Radnim danom, u pet minuta do 16 sati.
Koliki je očaj i bezidejnost obuzeo cijelu kampanju najbolje je pokazao jednom usputnom rečenicom sam HDZ-ov kandidat, koji do glasova, eto, pokušava doći i obećanjem o tome da će se po gradu postaviti pločice s imenima poginulih hrvatskih branitelja. Na završnom obraćanju javnosti je, pak, Đogaš nastupio potpuno spontano – pročitao je napisani govor i – otišao. Djelovalo je poput bijega.
Preokret kakav se nikad nije dogodio
Bez obzira na sve, valja uvažiti činjenicu da niti jedni izbori nisu odlučeni dok se ne prebroje glasovi. Teoretski je HDZ-ov kandidat u pravu, u nedjelju se doista počinje s 0:0 i matematički je sve moguće. Međutim, čak i kad se stavi na stranu HDZ-ova tragična i bezvoljna kampanja između dva kruga, preokret poput onog kojeg bi on morao napraviti, da pobijedi čovjeka koji je u prvom krugu dobio 48,73 posto glasova – nije se dosad nikad dogodio u Hrvatskoj.
Najbliže ovakvom čudu bila je Suzana Jašić (Možemo!) koja je lani u Pazinu u drugom krugu pobijedila kandidata IDS-a, iako je ovaj u prvom dobio golemih 47,94 posto glasova. Ali, ova situacija je jako teško usporediva sa splitskom. Naime, u prvom krugu u Pazinu bio je još i SDP-ov kandidat s 11 posto glasova. U Splitu su, pak, kandidati s političkog centra i ljevice, koji su daleko bliži Puljku, osvojili još šest-sedam posto glasova, plus skoro pet posto kandidata Mosta, stranke koja je možda u najžešćem sukobu s HDZ-om od svih ostalih.
Posljednji udarac s Desinca
Đogaš, stoga, osim one matematičke i teoretske – nema šanse. Da su u vrhu državne vlasti savršeno svjesni toga pokazuje i činjenica da je predzadnju večer prije izborne šutnje objavili rezultate interne policijske istrage o incidentu kod Desinca.
Policija je, dakle, zaključila je da su policajci s pravom pucali bojevom municijom u navijače. Navijače Hajduka. HDZ-ovom kandidatu u Splitu, dakle, sva je prilika, slijedi majka svih poraza.